Poslovni broj: Usž-3291/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. D. iz V., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Z., radi izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-110/2022-7 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsI-110/2022-7 od 21. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje, odnosno oglašavanje ništavim rješenja tuženika klasa: UP/II-351- 02/21-13/37, urbroj: 517-14-2-1-21-2 od 6. prosinca 2021.
2. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektora, Područnog ureda S., Službe za nadzor zaštite okoliša, klasa:
UP/I-351-02/18-27/206, urbroj: 443-02-03-13-21-32 od 30. kolovoza 2021., kojim je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje od 9. studenoga 2018. (dalje: rješenje o uklanjanju) kojim je tužitelju naređeno da u pobliže naznačenom roku i na određeni način po primitku rješenja ukloni sav odloženi otpad u Ulici P. P. u V., na zemljištu oznake kč. 3246 k.o. V. I, s južne i sjeverne strane lokalne ceste V. – P. te uz nedovršenu stambenu građevinu, postalo izvršno dana 7. siječnja 2019. Također se prvostupanjskim rješenjem dozvoljava izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kn koju je tužitelj dužan platiti u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
4. Tužitelj prije svega upire na povredu pravila sudskog postupka, smatrajući da u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude bez prethodnog održavanja rasprave. Smatra da je tek po provođenju rasprave na kojoj bi se tužitelju omogućilo da se izjasni o svim bitnim činjeničnim i pravnim pitanjima, mogla utvrditi materijalna istina tj. činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Dodaje i da nije vlasnik predmetnog zemljišta, a niti je dovezao pobliže navedeni otpad, zbog čega su bitne činjenice ostale sporne, što je dovelo i do donošenja nezakonite odluke. Upire i na nezakonito postupanje upravnih tijela koje je dovelo do donošenja rješenja koja, osim što su nezakonita, imaju i elemente ništavosti, zbog čega tužitelj traži da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i oglasi ništavim rješenja pobijana u upravnom sporu. Podredno tužitelj traži da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o izvršenju naplatom novčane kazne doneseno na temelju odredbe članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.). Prethodno donošenju tog rješenja je utvrđeno da tužitelj nije postupio u skladu s rješenjem o izvršenju klasa: UP/I-351-02/18-27/206, urbroj: 443-15-08-1-3- 19-6 od 28. kolovoza 2019. kojim je utvrđeno da je rješenje o uklanjanju od 9. studenoga 2018. postalo izvršno, zbog čega je tužitelju naređeno da u roku od 15 dana od dana primanja osporenog rješenja ukloni sav preostali odloženi otpad, jer će, u protivnom, na izvršenje biti prisiljen novčanom kaznom u iznosu 5.000,00 kn. Nadalje je tijekom provedenog postupka po izvršenom inspekcijskom pregledu od 26. srpnja 2021. utvrđeno da tužitelj nije postupio po izvršnom inspekcijskom rješenju od 9. studenoga 2018.
9. Također se u obrazloženju pobijane presude navodi da je rješenje o izvršenju od 28. kolovoza 2019. postalo pravomoćno donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3901/20 od 28. svibnja 2021. Kako je tužitelj u navedenom rješenju bio upozoren na posljedice nepostupanja po rješenju, tj. da će se u tom slučaju izreći novčana kazna od 5.000,00 kn, a tijekom provedenog postupka je utvrđeno da tužitelj sukladno naloženom nije postupio, to i ovaj Sud prihvaća razloge navedene u pobijanoj presudi zbog kojih prvostupanjski sud prihvaća zaključke i utvrđenja upravnih tijela da su se u predmetnom slučaju ispunili zakonom propisani uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju naplatom novčane kazne. Također valja reći da je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn izrečena unutar propisanog zakonskog okvira, a prvostupanjsko upravno tijelo je utvrdilo da će se izrečenom novčanom kaznom u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja, uvažavajući posebno pri tome okolnost da je uklanjanje otpada na koje se tužitelj prisiljava izricanjem novčane kazne, u javnom interesu.
10. Slijedom iznesenog, razlozi koje tužitelj ističe u tužbi, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, a koje ponavlja i u žalbi, nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude i donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari, već su mogli biti predmet ocjene u ranije provedenim postupcima koji su pravomoćno dovršeni.
11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u predmetnom slučaju činjenice nisu sporne, već samo primjena prava, zbog čega su ispunjene pretpostavke propisane u članku 36. stavku 4. ZUS-a, za donošenje presude bez prethodnog održavanja rasprave. Stoga, nije osnovan niti žalbeni navod o bitnoj povredi pravila sudskog postupka zbog donošenja presude bez održavanja rasprave, a prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije postupio protivno odredbi članka 66. stavka 2. ZUS-a, na način koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.
12. Slijedom iznesenog je ovaj Sud žalbene navode tužitelja ocijenio neosnovanima, jer osim što ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom upravnog spora, u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno i argumentirano obrazloženje, u žalbi ne navodi odlučne razloge koji bi doveli do drugačijeg ishoda ovog postupka.
13. Kako je ovaj Sud utvrdio da tužitelj žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 7. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
