Poslovni broj. 24 P-2569/19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Alenke Skubic, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćnici E. K., odvjetnici iz Š., protiv tuženika I. Š. iz V., OIB: …, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu održanom dana 6. listopada 2022. godine u prisutnosti tužitelja s punomoćnicom i u odsutnosti tuženika, dana 6. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj I. Š., V., OIB: … isplatiti tužitelju I. Š., V., OIB: …, novčani iznos od 17.470,03 kuna /2.316,06 € sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. dana 21. listopada 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 5.321,70 kuna/ 705,52 €.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da su predmet ove tužbe režijski troškovi za nekretninu oznake kat. čest. zgr. 2086 K.O. V., koje troškove da je zadnje tri godine plaćao samo tužitelj.

1.1.Navedena nekretnina da je bila predmet dugogodišnjih sudskih sporova, koji su okončani sklapanjem izvansudske nagodbe.

1.2.Do sklapanja nagodbe, sve režijske troškove da je plaćao tužitelj, smatrajući da mu je to obveza zbog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sklapanjem nagodbe da se ugovor raskinuo i samim time da je podijeljeno i vlasništvo čest. zgr. 2086 K.O. V..

1.3.Od raskida ugovora do danas, tužiteljica da živi u navedenoj nekretnini, ne plaćajući niti jedan račun za naknadu potrošene električne energije, opskrbe vodom, usluge odvoza smeća, komunalne i vodne naknade.

1.4. Troškovi električne energije od mjeseca listopada 2016. godine do srpnja mjeseca 2019. godine da iznose 27.495,38 kuna. Troškovi potrošnje vode od listopada 2016. godine do kolovoza 2018. godiine da iznose 13.330,44 kune. Trošak odvoza smeća od listopada 2016. godine do listopada 2018. godine da iznose 1.249,16 kuna. Trošak komunalne naknade i vodne naknade od listopada 2016. godine do lipnja 2019. godine da iznose 6.043,68 kuna. Sveukupno kad se zbroje režijski troškovi dođe se do sume od 48.118,66 kuna, te podijeljeno između tužitelja I. Š. i tužene I. Š, obveza tužene je da mu isplati iznosi 24.059,33 kuna.

1.5. Tužitelj da je u kolovozu 2019. godine pokušao spor riješiti mirnim putem, ali bez uspjeha, stoga da je odlučio ustati ovom tužbom.

1.6. Tužena da koristi i iznajmljuje apartman S2.

1.7. Na ročištu dana 19. siječnja 2021. godine tužitelj je povećao tužbeni zahtjev i to za novčani iznos od 7.138,09 kuna na ime potrošnje struje za vremenski period od kolovoza 2019. godine do siječnja 2021. godine, za novčani iznos od 1.588,00 kuna za komunalnu naknadu, kao i za novčani iznos od 2.154,64 kuna za potrošnju vode u apartmanu S2.

1.8. Također, tužitelj navodi da je 1. kolovoza 2019. godine o svom trošku odvojio potrašnju vode, ali potrošnja za apartman S2 da je ostala na njegovom mjerilu i nije se moglo odvijiti iz razloga što tužena na to ne pristaje, a koji apartman u cijelosti koristi tužena.

1.9. U odnosu na navode tužene da se vode parnice radi utvrđenja vlasništva katova, isti da su neosnovani i neutemeljeni jer da su izvansudskom nagodbom riješeni svi odnosi i tužitelj da je isplatio novčani iznos.

2. Tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući prigovor zastare potraživanja, te navodeći da se vode sporovi oko ostalih katova predmetne nekretnine.

2.1. Naime, tužena navodi kako je Sporazumom o izvansudskoj nagodbi sklopljenom 20. travnja 2016. godine u V., tužena I. Š. priznala tužitelju I. Š. pravo vlasništva predmetne nekretnine: spremu u prizemlju s pripadajućim podestom ispred spreme, cijeli prvi kat, te potkrovlje, a koji da se sastoje od stanova S2, S3, S4 i S5, s tim da je tužitelj bio dužan stan S2 na prvom katu dati na doživotno plodouživanje I. Š., što isti da nije učinio, a zbog čega da se vodi spor pred sudom.

2.2. Također, tužitelj da živi na prvom katu predmetne nekretnine, te iznajmljuje ostale stanove kao apartmane tijekom čitave godine.

2.3. Nadalje, tužena navodi da predmetna nekretnina predstavlja objekt s 5 apartmana, a od kojih u nesmetanom posjedu i korištenju tužitelj koristi 4, te stoga da nije jasno zašto bi tužena morala podmirivati troškove oko istih.

2.4. Nadalje, navodi da na predmetnoj nekretnini nisu razdvojena mjerila vode, struje, komunalne naknade i ostalo, te da je nejasno zašto bi tužena u cijelosti snosila sve troškove.

2.5. Tužena navodi da je njen sin s svojom obitelji zlostavlja na sve moguće načine bahatim i bezobraznim ponašanjem.

2.6. Predmetna nekretnina da ima šest (6) stanova od kojih su cijeli prvi kat i potkrovlje u vlasništvu tužitelja i njegove obitelji, dok da je samo jedan (1) stan na prvom katu bio dužan dati tuženici u doživotno plodoživanje, a sve temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stanovi u prizemlju da su u vlasništvu sestre tužitelja, odnosno kćeri tužene M. P..

2.7. Tužena da koristi jedino stan u prizemlju kuće koji je u vlasništvu M. P. jer joj nije omogućeno koristiti stan na katu kuće koji da je ista trebala dobiti na doživotno plodoživanje od tužitelja, a što da isti nije učinio i jer je ista žena starije životne dobi koja se jedva kreće, te da je istoj jako teško, pa skoro i nemoguće popeti se stepenicama, pa tako i živjeti na katu kuće.

2.8. Iskazi svjedoka da su dati pod utjecajem tužitelja, te iz iskaza svjedoka je razvidno kako isti netočno iskazuju samo kako bi tuženu doveli u neugodan položaj.

2.9. Suprotno od navoda tužitelja i svjedoka da tužena nije htjela odvojiti brojilo za električnu energiju, tužena navodi da upravo tužitelj se s istim nije slagao zbog dodatnih troškova koji bi odvajanje brojila prouzrokovalo, tako da isto nije nikad napravljeno, iako bi predstavljalo najbolje rješenje.

2.10. Slijedom navedenog, tužena je predložila odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na ročište određeno za dan 6. listopada 2022. god., iako uredno pozvana, tužena nije pristupila, niti je izostanak opravdala, stoga je ročište temeljem odredbe čl. 295. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19- u nastavku ZPP), održano u odsutnosti tužene.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Sporazuma o izvansudskoj nagodbi ovjeren kod javnog bilježnika M. G. u V., Broj: OV-2372/2016 od 20. travnja 2016. godine, plaćenih računa za potrošenu vodu V. i O d.o.o. Š., plaćenih računa za odvoz komunalnog otpada tvrtki L. V., plaćenih računa na ime komunalne i vodne naknade, plaćenih računa za potrošenu električnu energiju HEP-u, čitanjem iskaza svjedoka M. Š. i Z. Š., te čitanjem iskaza tužitelja I. Š., dok se tužena iako uredno pozvana nije odazvala pozivu suda.

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), utvrđeno je da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama je sporna osnova i visina predmetnog potraživanja.

8. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 11. ožujka 2021. godine svjedok M. Š, inače supruga tužitelja navodi da se zajedno s suprugom 2011. godine definitivno vratili živjeti u V., kada je njen suprug sa svojom majkom na njen zahtjev sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema Ugovoru da su bili dužni prodati stan u B. u vlasništvu njenog supruga i novac uložiti u predmetnu nekretninu u V.. Kuća da je te 2011. godine bila u lošem stanju, prokišnjavala, bilo miševa i vlage u kući itd.

8.1. Čim se dozvolila gradnja na jesen 2011. godine da su krenuli u obnovu kuće i do svibnja 2012. godine da se radilo na kući, prema riječima arhitekta sve da se radilo prema današnjim propisima, od struje i vode, izolacije, krovne i zidne.

8.2. Za vrijeme svih radova, u prizemlju kuće da su zajedno živjeli njen suprug, njihovo dvoje djece – dva sina i majka njenog supruga Š. I., tj. tužena.

8.3. Nadalje, svjedok M. Š. navodi da se po sklopljenoj nagodbi 20. travnja 2016. godine, ona i njena obitelj otišli živjeti na kat kuće u jedan od njihovih apartmana, a svekrva, tj. tužena da nije htjela prijeći s nima na kat kuće, već da je ostala živjeti u prizemlju kuće u stanu koji je trebao pripasti kćerki M. P..

8.4. Od tada da tužena ne plaća nikakve režijske troškove, a sva mjerila da su zajednička.

8.5. Računi za struju da su dolazili na ime njenog pok. svekrva A. Š., a računi za vodu da su dolazili na ime Š. I..

8.6. Budući da je njena svekrva Š. I. vlasnica brojila za vodu, a ona nije htjela da se odvoji brojilo vode ni struje, ona da je 2018. godine otišla u V. i O d.o.o. Š. i temeljem sporazuma o vansudskoj nagodbi od 2016. godine, kojeg je V. prihvatio, da je ugrađeno novo vodobrojilo koje se odnosi samo na stan u kojem su oni živjeli, odnosno za njihov dio kuće, a to je prvi kat i potkrovlje, a staro vodobrojilo da je ostalo i ono da je bilo priključeno na prizemlje zgrade, kao što je bilo i ranije na ime Š. I..

8.7. Do 2018. godine njen suprug da je plaćao račune za vodu, a nakon što je 2018. godine ugrađeno novo vodobrojilo, trošak vode na ime tužene je trebala sama plaćati.

8.8. Što se tiče brojila za električnu energiju, njena svekrva da nije pristajala da se odvoji i svatko dobije svoje brojilo, a bez njenog pristanka, to da nije moguće učiniti.

8.9. Također, račune za odvoz komunalnog otpada da su plaćali ona i suprug, iako su računi dolazili na ime tužene.

8.10. Računi komunalne naknade da i dalje glase na ime tužene, a ta situacija je i danas, sve dok se kuća ne etažira, arhitekt i geodet da su rekli da se kuća ne može etažirati sve dok ne završi spor između njene svekrve I. Š i susjede radi međe.

8.11. Na kraju svog iskaza svjedok M. Š. navodi da u predmetnoj zgradi ima šest (6) stanova, tri stana da koristi njena obitelj, a tužena da živi na katu i prizemlju kuće.

9. Svjedok Z. Š., inače unuk tužene i sin tužitelja, navodi kako mu je poznato da je njegov otac s bakom sklopio Sporazum o izvasudskoj nagodbi prema kojem je njeg otac trebao prodati stan u B. i novac uložiti u kuću u V. u kojoj je živjela njegova baka I. Š., tj. tužena.

9.1. S bakom da su u to vrijeme bili odlični odnosi, dok se kuća gradila da su svi zajedno živjeli u nedovršenom prizemlju kuće. Kuća da se završila 2012. godine, a kad je došla tetka M. P. iz B., baka da ih je izbacila iz prizemlja, pa su otišli živjeti u zadnji dio prizemlja kuće gdje nema prozora, vrata ni pločica na podu. Čim su se uredili apartmani na katu, oni da su prešli živjeti u jedan od tih apartmana koji je pripadao njegovom ocu.

9.2. Kako se kuća gradila, od jednog stana u prizemlju kuće da su napravljena dva stana, odnosno dva apartmana, tako da su dva apartmana u prizemlju kuće i na katu kuće.

9.3. Računi za vodu da su dolazili na ime njegovog pok. djede, a to da su bili veliki računi u iznosu od oko tisuću kuna i više, a baka da nije htjela plaćati te račune, iako je znala trošiti vodu zalijevajući vrt, kao i tetka koja je tu dolazila, a one da nisu htjele plaćati račune za vodu.

9.4. Svjedok Z. Š. navodi da su odnosi s bakom postali loši, narušeni uslijed dolaska tetke iz B., a to da je bilo kad se kuća dovršila.

9.5. 2018. godine da je ipak došlo novo vodobrojilo koje se odnosi samo na njihov dio kuće, odnosno stanova koji bi ubuduće pripali mom ocu, a te godine da su također razdvojeni računi za plaćanje smeća.

9.6. Račune za električnu energiju da plaća njegova obitelj jer postoji samo jedno brojilo, i to da se moglo razdvojiti, ali baka da ne želi otići u Elektru i potpisati da se ugradi novo brojilo za struju.

9.7. Račune za komunalnu naknadu da plaća njegov otac iako računi glase na I. Š., a koja ne želi plaćati račune.

9.8. Na kraju svog iskaza, svjedok Z. Š. navodi da I. Š. živi u oba stana u prizemlju, a da koristi i stan na katu, te da ima slike koje mogu sve to posvjedočiti.

10. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave tužitelj I. Š. navodi da je nakon što je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom raskinut dana 20. travnja 2016. godine sklapanjem izvansudske nagodbe, tuženica da je u obvezi plaćati svoje obveze, a što ona uporno ne čini.

10.1. Vodovodno brojilo da je 2019. godine odvojio, električno brojilo da im je i dalje zajedničko, a tužena da odbija da plati svoj dio i odbija da odvoji svoje mjerilo.

10.2. Tužena da se vodi kao vlasnica njihove kuće u kojoj žive obje stranke i samo ona da je ovlaštena da podnese zahtjev Elektri za uvođenjem novog, odnosno još jednog brojila.

11. U odnosu na prigovor zastare, valja reći da je isti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisan zastarni rok od 5 godina.

12. Iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi ovjeren kod javnog bilježnika M. G. u V. B.: OV-2372/2016 od 20. travnja 2016. godine zaključenog između tužene I. Š. s jedne strane i s druge strane tužitelja I. Š. i njegove supruge M. Š. proizlazi da je posebni dio nekretnine u naravi apartman S2 na prvom katu predmetne nekretnine dat na korištenje – posjed uz pravo doživotnog plodouživanja tuženici I. Š., kojeg da može dati u najam, zakup kao i u istom pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, te da se kao korisnik tog apartamana obvezuje plaćati režijske troškove sukladno potrošnji

13. Toč. 4. čl. 1. istog Sporazuma tužena I. Š. priznaje tužitelju I. Š. pravo vlasništva nekretnine kat. čest. zgr. 2086 Z.U. 3937, K.O. V. kat. čest. 454/3 Z.U. 3578, K.O. V., u naravi obiteljska kuća s okućnicom, i to spreme u prizemlju s pripadajućim podestom ispred spreme, cijeli prvi kat, te potkrovlja, a koji se sasroji od stanova S2, S3, S4 i S5.

14. Čl. 3. Sporazuma vlasništvo prizemlja predmetne kuće, te pravo korištenja vrta ispod betonske terase do glavne ulicepripadaju M. P. rođ. Š., kćerki tužene i sestri tužitelja.

15. U ovom postupku se dalo zaključiti na temelju iskaza tužitelja i svjedoka M. Š. i Z. Š. da tužena ne plaća režijske troškove, a što ista nije osporila.

16. Naima, ista je tijekom postupka ustrajala u protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije u obvezi plaćati režijske troškove za dio kuće kojeg koristi tužitelj, budući predmetna nekretnina predstavlja objekt s pet (5) apartmana, od kojih u nesmetanom posjedu i korištenju tužitelj ima četri (4).

17. U odnosu na navod tužitelja da tužena koristi i prizemlje kuće, kao i stan S2 na prvom katu, valja istaći da sukladno naprijed navedenom Sporazumu vlasnica prizemlja da je sestra tužitelja, koja bi po logici stvari bila dužna plaćati svoj dio režijskih troškova.

18. Činjenicu da tužena koristi i prizemlje kuće kao i stan S2 na prvom katu, a pogotovo da živi u isto vrijeme u oba stana, tužitelj nije sudu priložio niti predložio ikakav materijalni dokaz, niti je u svrhu potvrde svojih navoda predložio nepristrane svjedoke.

19. Budući su režijski troškovi u razdoblju koji prethodi tužbi, pa i tijekom postupka bili redovno plaćeni od strane tužitelja, bez ikakve participacije tužene, dolazi se do zaključka da tužena ne podmiruje režijske troškove za stan S2 kojeg koristi sukladno toč. 2. čl. 1. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi.

20. Pregledom računa za električnu energiju je utvrđeno da isti glase na nekretninu u V. na adresi na ime pok. Š. A. – oca tužitelja i supruga tužene, računi za odvoz smeća i za potrošenu električnu energiju da glase na ime Š. I., računi za komunalnu i vodnu naknadu da se odnose na nekretninu na adresi tj. predmetnu nekretninu, kuću koja se sastoji od prizemlja i pet (5) apartmana.

21. U ovom postupku je utvrđeno da tužena stanuje u stanu na prvom katu S2, te je račune režijskih troškova bila dužna i podmiriti, jer o troškovima plaćanja režijskih troškova među strankama je postojao dogovor da će takve račune za stan S2 plaćati tužena.

22. Tužitelj od tužene potražuje da plati polovinu svih režijskih troškova koje se odnose na cijelu kuću, te je zbrojem svih računa, došao do iznosa u visini od 34.940,06 kuna.

23. Kako je u ovom postupku utvrđeno da tužena ne koristi cijelu kuću, koja se kako je to već ranije navedeno sastoji od prizemlja u posjedu M. P., stanova S3, S4 i S5 kojeg koristi tužitelj, te stana S2 kojeg na korištenje ima tužena, imajući u vidu kako nije bilo moguće s potpunom sigurnoću utvrditi činjenicu da tužena prema navodima tužitelja, koristi i prizemlje kuće, ovaj sud je mišljenja da bi tužena bila u obvezi platiti polovinu predmetnog potraživanja, što iznosi 17.470,03 kuna, zbog čega je valjalo donijeti odluku kao u izreci pod I, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u izreci pod II.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga, primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljima su priznati opravdani troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna po Tbr. 7. t. 1., trošak za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku na ročištu od 19. siječnja i 11. ožujka 2021. godine, 9. lipnja i 6. listopada 2022. godine za svako u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 9. t.

1., za zastupanje na ročištu dana 10. svibnja 2022. godine u iznosu od 250,00 kuna prema Tarifi broj 9. točka 5., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 149/12), za zastupanje na ročištu objave dana 6. prosinca 2022. godine u iznosu od 750,00 kuna, za sudske pristojbe tužbe u iznosu od 590,00 kuna i sudske pristojbe presude u iznosu od 700,00 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 7.290,00 kuna.

25. Budući je tužitelj uspio s cca 73% u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, valjalo mu je dosuditi parnični trošak u iznosu od 5.321,70 kuna.

Šibenik, 6. prosinca 2022. godine

Sudac:

Silvana Klisović