Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

Poslovni broj: 5. P-206/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja J. M., OIB: …, iz Đ., koga zastupa punomoćnik P. C., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika S. E. d.o.o. za savjetovanje i usluge, OIB: …, iz Z., koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u O. d. N. i P. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 22. studenoga 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 7. prosinca 2022. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja J. M. iz Đ., pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 5. srpnja 2021. godine, po zahtjevu za naplatu tuženika S. E. d.o.o. za savjetovanje i usluge iz Z., a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, pravomoćnog i ovršnog dana 4. kolovoza 2008. godine.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.350,00 kn / 577,34 eur[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 7. prosinca 2022. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Među strankama nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Đakovu u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-203/2022 od 29. lipnja 2022. godine naloženo tužitelju kao ovršeniku da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine iz žalbenog razloga opisanog u čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno da je nastupila zastara predmetnog potraživanja pa sukladno takvoj uputi u ovom parničnom postupku valjalo je utvrdi da li je nastupila zastara potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja, kako to tužbom tvrdi tužitelj kao ovršenik.

2. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, a pravomoćnog i ovršnog dana 4. kolovoza 2008. godine tuženik kao ovrhovoditelj potraživao naplatu duga od tužitelja kao ovršenika, a da je tužitelj kao ovršenik dana 27. kolovoza 2021. godine od Financijske agencije saznao da je protiv njega zatražena naplata ove tražbine, sukladno čl. 284. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 113/20 – dalje: OZ-a) temeljem istog ovog rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, a temeljem prigovora tužitelja kao ovršenika zbog nastupanja zastare potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja pokrenuo je parnicu radi proglašenja nedopuštenosti izvansudske ovrhe sukladno zaključku ovog suda u posl. br. Ovr- 203/2022 jer je od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine pa do podnošenja zahtjeva za naplatu novčane tražbine proteklo više od 10 godina te smatra da je zbog nastupa zastare potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja predmetna ovrha nedopuštena, sukladno čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a. Istovremeno tužitelj ističe da je tuženikov zahtjev za naplatu tražbine nedopušten jer je rješenje o ovrsi javnog bilježnika, već bilo upisano u Očevidnik Financijske agencije s datumom 31. listopada 2008. godine, ali je Financijska agencija sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20 – dalje: ZPONS) prestala izvršavati ovu osnovu za plaćanje s danom 4. kolovoza 2018. godine te se ista osnova sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. godine posl. br. Su-IV-245/2019, točka 6. zapisnika, ne može ponovno upisati u Očevidnik i nastaviti postupak po toj osnovi.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan jer je do prekida zastare došlo temeljem odredbe čl. 245. st. 3. i 5. Zakona o obveznim odnosima, odnosno priznaje da je predmetna osnova za plaćanje bila prethodno evidentirana u redoslijedu naplate kod Financijske agencije, ali je dana 4. kolovoza 2018. godine isknjižena temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog neizvršavanja pa smatra da je trenutkom isknjižavanja zastara počela ponovno teći u smislu odredbe čl. 245. st. 3. ZOO-a pa je tuženik kao ovrhovoditelj navedenu osnovu ponovno dostavio na naplatu unutar općeg zastarnog roka od 5 godina, odnosno 5. srpnja 2021. godine.

4. Kako se radi o pravnom pitanju, sud je radi donošenja odluke o istom, samo izvršio uvid u ovosudni ovršni spis posl. br. Ovr-203/2022 te utvrdio, da su točni navodi tužbe tužitelja da je zaključkom ovog suda u ovom ovršnom predmetu od 29. lipnja 2022. godine upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine.

5. Dakle, sporno je, da li je ova izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja povodom zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja za naplatom novčane tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. kolovoza 2008. godine nedopuštena.

6. Predmetna izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika pokrenuta po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja pred Financijskom agencijom dana 5. srpnja 2021. godine je nedopuštena.

7. Nije sporno, dakle, među strankama da je temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 dopuštena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika za dug od 10.524,34 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 4. kolovoza 2008. godine te je bilo u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje.

8. Isto tako, dakle, nije sporno, da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatom novčane tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 dana 5. srpnja 2021. godine, da je temeljem tog zahtjeva za izravnu naplatu, a temeljem prigovora tužitelja kao ovršenika po ovom sudu donijelo rješenje kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika dana 13. rujna 2021. godine te da je povodom žalbe tuženika kao ovrhovoditelja na navedeno rješenje zbog istaknutog prigovora zastare koji je materijalno pravne prirode tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne izvansudske ovrhe zbog prigovora zastare nedopušten.

9. Međutim, neosnovano tuženik smatra da, u konkretnom slučaju, nije nastupila zastara njegova potraživanje i neosnovano smatra, da je podnošenjem novog prijedloga za naplatu svog potraživanja u izvansudskoj ovrsi je prekinuo tijek zastare prema odredbi čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a.

10. Naime, po mišljenju ovog suda u pravu je tužitelj kada tvrdi da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja u skladu s odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima jer je od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. kolovoza 2008. godine proteklo više od 10 godina jer je prijedlog za naplatu novčane tražbine izvansudskom ovrhom podnesen 5. srpnja 2021. godine, a posljednji dan zastarnog roka bi bio 4. kolovoza 2018. godine.

11. Ovo sve s obzirom na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje Zakon predviđa kraći rok zastare.

12. Kako je, dakle, od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine protekao zastarni rok od 10 godina, osnovan je prigovor zastare tužitelja kao ovršenika.

13. S tim u svezi neosnovano tuženik smatra da je prijavljivanjem tražbine ponovno svojim zahtjevom za izvansudskom ovrhom od 5. srpnja 2021. godine prekinuo tijek zastare, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. i st. 5. ZOO-a jer je predmetni zahtjev za izvansudsku ovrhu nedopušten, a sve, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima temeljem kojeg je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje s danom 4. kolovoza 2018. godine, a ovakvo stajalište je potkrijepljeno i temelji se na zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. godine posl. br. Su-IV- 245/2019-3 i to u točki 6. istog zapisnika kojim je zauzet stav da je nedopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovo navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istom i upravo to je i svrha i smisao odredbe čl. 12. ZPONS-a koja, dakle, ne ostavlja nikakvu dvojbu da se rješenje o ovrsi koje je isknjiženo iz Očevidnika može ponovno po prijedlogu ovrhovoditelja smatrati novom osnovom za ovrhu, u konkretnom slučaju, izvansudsku ovrhu slijedom čega je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan pa je istom sukladno svemu obrazloženom u cijelosti i udovoljeno te je izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 5. srpnja 2021. godine po zahtjevu tuženika, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O., posl. br. Ovrv-8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine proglašena nedopuštenom te je presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

14. Kako je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju naknaditi nastali parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.350,00 kn / 577,34 eur, a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe i zastupanja na jednom ročištu u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn ili svaka radnja po 1.500,00 kn, što sveukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 3.750,00 kn i sve uvećano za dužnu sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 600,00 kn iznosi konačno 4.350,00 kn, kako je tužitelju i dosuđeno te presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude, dok o trošku pristupa na ročište za objavu presude punomoćnika tužitelja nije odlučeno ovom presudom iz razloga što u trenutku donošenja odluke o zahtjevu za naknadom ovog troška sud nije mogao odlučivati s obzirom da isti još uvijek nije stvarno nastao.

15. Sukladno obrazloženom, presuđeno je kao u izreci.

U Đakovu, 7. prosinca 2022. godine

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku