Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 Povrv-252/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja S. B. vlasnika K., obrt za grafički dizajn i usluge, Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u Š., protiv tuženika A. L. d.o.o., Š., OIB: …, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 23. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja S. B. uz zamjenicu punomoćnika F. Ć. M., odvjetničku vježbenicu kod M. F., odvjetnika u Š. i zastupnika po zakonu tuženika B. Š. te nakon objave presude 7. prosinca 2022. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. K. iz Š., poslovni broj Ovrv-503/2021 od 5. listopada 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. L. d.o.o., Š., OIB: …, isplatiti tužitelju S. B. vlasniku K., obrt za grafički dizajn i usluge, Š., OIB: …, iznos od 1.350,00 kuna/179,18 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 1. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kuna/64,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2021., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. K. iz Š., poslovni broj Ovrv-503/2021 od 5. listopada 2021. u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 50,00 kuna/6,64 eura sve sa zateznim kamatama; i u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna/248,86 eura sa zateznim kamatama tekućima od 7. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 156,25 kuna/20,74 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 7. rujna 2021. podnio protiv tuženika javnom bilježniku A. K. iz Š. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 1.350,00 kuna sa zateznim kamatama te troškovima postupka, a povodom kojeg je javna bilježnica 5. listopada 2021. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-503/2021.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti u bitnom navodeći kako tužitelj tuženiku nije isporučio naručeni meni na dvije strane s plastificiranim papirom prema uzorku koji je tužitelju pokazan u njegovim prostorijama. Isporučeni meni da je bio na osam strana pa bi njegovo štampanje bilo preskupo, a osim navedenog da je sadržavao kompromitirajuće fotografije jela iz nepoznatih izvora što vodi ka povredi autorskih prava, što je tuženiku bilo neprihvatljivo. Navedene nedostatke tužitelj da je trebao otkloniti, a što nije učinio. Upravo stoga tuženik da je bio iznenađen kad je dobio račun za grafičku pripremu koji je utemeljen na fantazijama, izvan bilo kakve realnosti naknade za izradu menija profesionalnog grafičkog studija, na što da je tuženik upozorio tužitelja navodeći primjer grafičkog studija P. iz S. koji za izradu menija na dva jezika naplaćuje 300,00 kuna, a na šest svjetskih jezika 600,00 kuna. U prilogu prigovora tuženik je dostavio i ponudu grafičkog studija P..

3. Javna bilježnica je predmet proslijedila ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-252/2021 od 27. listopada 2021. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, rješenjem od 16. prosinca 2021. tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

4. U nastavku postupka tužitelj pojašnjava da je tuženik 26. lipnja 2020. došao u prostorije obrta tužitelja te zatražio izradu jelovnika na hrvatskom i engleskom jeziku na ukupno osam stranica, pokazao neke primjere te vlastoručno nacrtao vrstu hrane koja bi bila na svakoj stranici. Za potrebe izrade jelovnika da je dostavio i četiri word dokumenta u kojem se nalazio tekst za jelovnik, a koji je imao brojne pravopisne greške. Poštujući sva pravila struke i upute dane od strane tuženika kao naručitelja, tužitelj da je izradio jelovnik te ga u ugovorenom roku 1. srpnja 2020. dostavio tuženiku. Tuženik da je bez prigovora jelovnik primio, a 30. srpnja 2020. tražio izmjene koje su bile rezultat njegovih promijenjenih želja što uključuje prijevod teksta na šest jezika, a što je tužitelj, sukladno njegovom zahtjevu, odmah i dopunio 10. kolovoza 2020. Nadalje, tuženik da je 1. srpnja 2020. zahtijevao i izradu skraćene verzije jelovnika koja je napravljena i tuženiku dostavljena 5. srpnja 2020. sukladno danoj uputi, s tim da je tuženik tražio ispravak u pogledu broja stranica po kojoj uputi je tužitelj i postupio te takvu verziju dostavio tuženiku 7. srpnja 2020. Zadovoljstvo tuženika da nije bilo upitno jer je u tom razdoblju naručivao i dodatne usluge, pa tako i izradu dnevnog jelovnika 17. srpnja 2020., kojeg mu je tužitelj također isporučio, a koji je ponovno korigiran u skladu sa željama tuženika. Tužitelj ističe da parnične stranke dugi niz godina poslovno surađuju, da je tužitelj tijekom tog razdoblja u više navrata izrađivao grafički dizajn za tuženika te da je isti bio upoznat s cijenom usluge kao i načinom na koji se ista obračunava. Tijekom godina suradnje da se razvila određena poslovna praksa među strankama pa je tužitelj na redovnu cijenu od 150,00 kuna po utrošenom satu obračunavao tuženiku popust od 50% u cilju nastavka dugoročne suradnje, s čime je tuženik bio zadovoljan te ranije račune u tako obračunatom iznosu uredno plaćao. Tužitelj da je 16. rujna 2020. ispostavio račun za obavljene usluge po utrošenom satu pri čemu je obračunao popust, ali i manji broj sati nego li je realno utrošio na izradu grafičkog dizajna, nakon čega se tuženik prestao javljati, a da utuženi račun nije podmirio. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio skicu sačinjenu od strane tuženika dana 26. lipnja 2020., e-mail tuženika od 26. lipnja 2020., word dokumente dostavljene od strane tuženika za Jelovnik 1, Jelovnik 1, ispravljenu verziju Jelovnika 1, primjer dostavljen od tuženika za Jelovnik 2, Jelovnik 2, ispravljenu verziju Jelovnika 2, Jelovnik 3, ispravljenu verziju Jelovnika 3 te račun broj 125/POSL1/1.

5. U nastavku postupka obje stranke predložile su stranačko saslušanje dok je tužitelj predložio i saslušanje svjedoka I. M., tadašnjeg zaposlenika tužitelja od kojeg prijedloga je tijekom postupka odustao.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu kao i stranačkim saslušanjem.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Isplatu iznosa od 1.350,00 kuna potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, na ime dospjelog, a neplaćenog iznosa po računu broj 125/POSL1/1 od 16. rujna 2020., sa dospijećem 30. rujna 2020.

9. Među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa već je sporno je li tužitelj isporučio uslugu tuženiku u skladu sa njegovom narudžbom te da li je ona imala zadovoljavajuću razinu kvalitete.

10. Čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Ugovor o djelu je imenovani, konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni i neformalni ugovor.

12. Sukladno čl. 597. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja.

13. Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

14. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

15. Obzirom da stranke različito prikazuju sadržaj poslovnog odnosa sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari izveo dokaz stranačkim saslušanjem.

16. Tužitelj S. B. u svom stranačkom iskazu navodi da je tuženik krajem lipnja 2020. kod njega u prostoru K. naručio izradu menija za svoj restoran na otprilike osam stranica. Nakon što je on završio grafički dizajn, odnosno grafičku izradu za zatraženi meni da ga je poslao tuženiku na e-mail nakon čega je tuženik od njega tražio da zastanu s tim projektom i istodobno naručio izradu novoga menija, s tim da je on prvi meni izradio do nekih 80%. Nakon toga da je pristupio izradi novoga menija i njega dovršio nekih 70%, također ga poslao tuženiku na e-mail nakon čega je tuženik zatražio da se skrati broj stranica sa 12 na 6 kojem zahtjevu je on udovoljio i prepravljeni meni poslao tuženiku na njegov e-mail. Tuženik da je potom od njega zatražio da u meni ubaci nove, bolje fotografije, koje je trebalo otkupiti od fotografskog servisa od čega je tuženik u konačnici odustao jer mu je bilo skupo. Nakon toga, tuženik da se javio sa narudžbom da mu se izradi dnevni meni na dvije stranice kojoj narudžbi tuženika je u potpunosti udovoljeno. Nadalje, tuženik da se ponovo vratio na prvi meni sa zahtjevom da se u isti dodaju još četiri različita jezika te da se raspodijeli dizajn, a čijem zahtjevu je on udovoljio nekih 70% te ga poslao tuženiku na e-mail da ga prekontrolira. Nakon toga tuženik da je prekinuo svu komunikaciju. Dvadesetak dana nakon što je shvatio da se tuženik neće javiti, na e- mail da je tuženiku poslao predmetni račun kojemu nije prigovorio već je putem maila dostavio primjere grafičkog studija P. iz kojih se vidi da isti za izradu podmetača obračunava nekih 300,00 kuna, a da taj posao nije u obimu i težini usporediv sa ovim poslom koji je on obavio za tuženika. Ističe da je i ranije surađivao sa tuženikom i to posljednji put 2019. kada je tuženik bez ikakvih problema podmirio račun koji je također bio obračunat prema satu rada, a sat iznosio nekih 150,00 kuna s tim da mu je na tih 150,00 kuna dao 50% popusta na količinu. Tuženik da nikad nije prigovarao načinu obračuna usluge. Naglašava da je udovoljeno svim zahtjevima tuženika koji da se nikada prije ovoga postupka nije žalio na izvršene usluge niti se izričito protivio izdanom računu, a da je u konačnici sam odustao od dovršetka prva dva menija.

17. U svom stranačkom iskazu zastupnik po zakonu tuženika B. Š. potvrđuje da je poslovna suradnja sa tužiteljem trajala dugi niz godina te da nikad nije bilo nikakvih problema. Krajem lipnja 2020. od tužitelja da je naručio nešto bolji meni nego li su bila prethodna tri koja mu je također izradio tužitelj. On da je našao jedan turski meni, koji prileži spisu, te je od tužitelja zatražio da jedan takav izradi i za njega, a kako je kod tužitelja vidio meni od S. O. koji je bio printan na kvalitetnijem papiru, plastificiranom, što mu se svidjelo, od tužitelja da je naručio da mu izradi takav meni na dva lista po cijeni od 40,00 kuna, svaki list po 20,00 kuna. Također da mu je dao i tekst, a tužitelj da je trebao napraviti novi meni po danom uzorku. Navodi da je bio zadovoljan sa izrađenim menijem, međutim, kako je imao 4 do 5 listova da je zaključio da će to koštati daleko više. Isto tako, tužitelj da ga je upozorio da bi problem mogle biti i slike u smislu legalnosti izvora, budući su "skinute" sa interneta. Kako nije želio probleme usmenim putem da je prigovorio broju listova, cijeni kao i činjenici da ga time izlaže globama od ZAMP-a te zatražio da otkloni nedostatke, a što on nije učinio. Kasnije da je došla korona i sve da se zatvorilo. Potvrđuje da je u međuvremenu tražio izmjene odnosno preinake ranije izrađenih menija kao i da je tužitelju predložio da mu prema meniju restorana P. napravi jedan meni, a koji prileži listu spisa 35. Tužitelj da je rekao da će on to rado učiniti za njega, a o cijeni da nisu razgovarali s tim da mu tužitelj nije niti rekao da će to biti gratis. Izrađeni meni (list spisa 35) zbog premalih slova za njega da je bio neprihvatljiv, a pored cijene da nije ni stajala oznaka "kn". Po zaprimanju računa tužitelju da je prigovorio dopisom poslanim mu putem mail-a uz koji da je priložio i ponudu društva P. iz S. koja bi ovakvu uslugu grafičkog dizajna pružila za ukupno 300,00 kuna. Ne osporava da tužitelj nije radio odnosno da se nije namučio oko izrade ovih menija, ali ističe da takva usluga kod drugog društva stoji daleko manje odnosno 300,00 kuna, a da on u konačnici njegovu uslugu nije ni koristio.

18. Iz dostavljene dokumentacije, uključivo i e-mail korespondencije stranaka (stranice 28 do 55 spisa), a koju stranke nisu međusobno osporile, proizlazi da su stranke intenzivno surađivale u cilju dovršetka ugovorenog posla.

19. Iz ovako provedenog postupka sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su stranke bile u višegodišnjoj uspješnoj poslovnoj suradnji,

- da je tuženik od tužitelja tijekom 2020. zatražio ponudu za izradu menija,

- da je tužitelj prihvatio ponudu čime su usmeno zaključili ugovor o djelu,

- da je tuženik konstantno mijenjao sadržaj zatraženog menija, zatražio izradu novih menija te konstantno imao nove zahtjeve u pogledu teksta, prijevoda, fotografija,

- da je tužitelj bez primjedbe udovoljio svim zahtjevima tuženika, kako izradi svakog novog menija tako i svake izmjene istih,

- da je time tužitelj obavio djelo u skladu sa prihvaćenom ponudom i prema pravilima struke,

- da je tuženik odustao od konačne realizacije te

- da tuženik nije podmirio utuženi račun.

20. Prigovorne navode tuženika iznesene tijekom postupka sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanima. Tužitelj i tuženik bili su u višegodišnjoj uspješnoj poslovnoj suradnji, a upravo temeljem iste tužitelj je tuženiku i obračunao pruženu uslugu uz popust od 50%. Tuženiku su stoga kvaliteta i cijena rada tužitelja trebale biti poznate. Tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju osporio izdani račun, a iz e-maila dostavljenog javnoj bilježnici proizlazi da je račun osporio tek nakon pokretanja postupka upravo u prigovoru. Priložena ponuda grafičkog studija P. iz S. nije odlučna pri ocjeni ovako postavljenog tužbenog zahtjeva jer je tužitelj ovu uslugu mogao naručiti od bilo koga, pa tako i njih, ali to nije učinio već ju je naručio od tužitelja. Za naglasiti je, a na što upire i tužitelj tijekom postupka, da je ponuda grafičkog studija P. dana za sadržajno različitu uslugu. Tužitelj je izradio naručene menije i izvršio svaku zatraženu preinaku istih, a do konačne realizacije nije došlo uslijed ponašanja koje se ima pripisati upravo tuženiku pri čemu nije odlučno je li tuženik koristio meni ili nije.

21. Obzirom da je tužitelj posao obavio u skladu sa naručenim, tuženik je u obvezi platiti ovdje utuženi iznos naknade slijedom čega je sud primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 1.350,00 kuna kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.

22. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 537,50 kuna, kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime predujma naknade iz čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21 i 18/22-dalje: Pravilnik) u iznosu od 25,00 kuna, uvećano za PDV, zatim ostatak iznosa naknade u iznosu od 75,00 kuna, uvećano za PDV kao i za trošak dostave u iznosu od 50,00 kuna, a potonje sukladno čl. 6. i 4. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove iz čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi ("Narodne novine" broj: 97/01, 115/12, 120/15 i 64/19). Nadalje, priznat je tužitelju i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 25 bodova odnosno 250,00 kuna (vrijednost boda 10 kuna) uvećan za PDV, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 126/2022 - dalje Tarifa).

23. Dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 487,50 kuna (u kojem dijelu je platni nalog održan na snazi), dok je za razliku u iznosu od 50,00 kuna sa zateznim kamatama platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, sud nije priznao tužitelju materijalni trošak u iznosu od 37,50 kuna jer tužitelj nije dokazao da mu je i nastao u tako zatraženom iznosu kao ni PDV na trošak javnobilježničke dostave budući se na isti ne plaća PDV. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni ovršni trošak, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena je sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a po nižoj stopi kako je i zatraženo.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku sukladno Tarifi i to za sastav obrazloženog podneska od 23. prosinca 2021. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zatim za zastupanje na ročištima održanima 18. ožujka 2022., 13. svibnja 2022. i 23. studenog 2022. sukladno Tbr. 9. toč. 1.Tarife, za svaku radnju po 25 bodova odnosno 375,00 kuna (vrijednost boda 15 kuna) sve uvećano za PDV sukladno Tbr. 42. Tarife; što ukupno iznosi 1.875,00 kuna. Sud je o zatraženom ovršnom trošku odlučio u okviru platnog naloga s tim da je za razliku preko dosuđenog troška sud odbio tužiteljev zahtjev kao neosnovan (točka IV. izreke).

U Zadru 7. prosinca 2022.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna,

- tuženiku,

- u spis.