REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2328/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. E. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog D. E. koju je podnio po branitelju J. J., odvjetniku iz M., protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu od dana 18. listopada 2019., broj: 17. Pp J-348/2019, na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog D. E. i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na okrivljenog D. E., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. E., T. K., M. K., M. E. i I. E. proglašeni su krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 420,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 56,24 € svakom, te su na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna svaki.

2. Istom presudom su okrivljeni Ž. K. i okrivljeni N. K. temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

3. Protiv te presude okrivljeni D. E. je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući u bitnom, da nije kriv i da je postupao u nužnoj obrani nastojeći od sebe otkloniti fizički i izravni napad okrivljenog T. K., pri čemu treba uzeti da su u događaju sudjelovala četiri člana obitelji K., dok je s druge strane on bio sam. Njegova reakcija je bila sasvim prirodna, pa i iz iskaza ostalih okrivljenih proizlazi da se njegova radnja dogodila tek nakon fizičkog nasrtaja na njega, a u početku događaja je on odgovorio sasvim normalnim tonom, bez vike i galame, pa predlaže da se žalba prihvati i njega oslobodi optužbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Ispitujući pobijanu presudu, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani žalitelja nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što isti opravdano ukazuju svojom žalbom.

7. Naime, žalitelju se stavlja na teret da je narušavao javni red i mir verbalnim sukobom i naguravanjem s okrivljenim T. K. U optužnom aktu i izreci pobijane presude je događaj opisan na način da je okrivljeni T. K. uhvatio žalitelja koji je sjedio na zidiću i digao ga sa zida, uhvatio ga za majicu i vukao prema cesti, nakon čega je među njima došlo do verbalnog sukoba i naguravanja, te je takvu dinamiku događaja i utvrdio sud prvog stupnja provedenim postupkom.

Imajući u vidu sve okolnosti događaja, ostalo je dvojbeno pitanje je li žalitelj postupao u nužnoj obrani.

8. Naime, naguravanje je fizičko razračunavanje osoba manjeg intenziteta, a nije sudionik onaj koji se brani. Pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da se prema njemu primjeni fizička sila.

Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (mogućnost da je žalitelj napadnut vučenjem za majicu i potezanjem sa zida na kojem je sjedio), nužno utvrditi je li on eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.

Činjenica da se u događaju žalitelj naguravao, nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela na strani žalitelja, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane kod njega, te utvrditi je li postupio u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane. Također treba uzeti u obzir da se napadnuti ne mora ograničiti isključivo na fizičku obranu opiranjem, već ima pravo i na verbalnu reakciju na napad.

Imajući u vidu da prvostupanjski sud nije otklonio navedenu dvojbu, da u odnosu na žalitelja nije naveo valjane konkretne razloge i okolnosti zbog kojih bi nesporno proizlazilo da žalitelj nije imao namjeru braniti se, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda donesena preuranjeno, te da samim tim nije nedvojbeno dokazana njegova krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

9. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na žalitelja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike, svjedoke, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na okrivljenog D. E.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. prosinca 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 9 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.