Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-343/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene M. F., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-439/2022-7 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optužene M. F., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci kojom je optuženici izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti na način da se, na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11., optuženoj M. F. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do proteka roka izvršenje kazne zatvora.

II. Žalba optuženice odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivom optuženu M. F. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. KZ/11. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. u vezi st. 2. KZ/11. za koje joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa ju je na temelju čl. 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženici je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. svibnja 2022. pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11. optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od tri godine, te je na temelju čl. 69. st. 2. KZ/11. određeno da će se sigurnosna mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a nakon toga će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) optuženica je u cijelosti oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka i nagrade postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po braniteljici I. V., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a kako se to paušalno tvrdi u žalbenim navodima, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna razlozima presude i navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni iskazima danim u postupku, tako da se presuda može ispitati, s čijim se utvrđenjima i ocjenom dokaza, u stvari, žalitelj ne slaže, pogrešno podvodeći ove razloge pobijanja pod navedenu žalbenu osnovu.

7. Žalbom se pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u kontekstu ocjene dokaza i pravilne primjene kaznenog zakona.

7.1. Tako se žalbom ističe da je u kaznenopravnom smislu nemoguće optuženicu proglasiti krivom za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. KZ/11. jer su to dva različita kaznena djela, tako da može biti proglašena krivom samo za jedno od ta dva djela.

7.2. Neosnovani su žalbeni navodi da bi postojala bilo kakva dvojba oko definicije i obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je optuženica proglašena krivom, s obzirom da je optuženica proglašena krivom zbog kvalificiranog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. jer je djelo iz st. 2., a to je ozbiljna prijetnja da će drugu osobu usmrtiti, uputila bliskoj osobi, svojoj majci, što je kvalifikatorni element iz st. 3. istog članka.

7.3. Nadalje, protivno žalbenim navodima, da se ne vidi iz kojih je činjenica prvostupanjski sud izveo zaključak da su izrečene prijetnje oštećenici konkretizirane i da bi kod oštećenice izazvale osjećaj straha, prvostupanjski je sud pravilno analizirao i prihvatio iskaz oštećenice K. G. koja opisuje postupanje optuženice koja joj je u alkoholiziranom stanju rekla da će je ubiti, kad će je se riješiti, što već nije umrla, da bi je nakon toga s obje ruke gurnula u predjelu prsa, tako da je oštećenica pala zajedno sa stolcem na betonski pod i zadobila tjelesne ozljede, pa da je optuženica ovakvim postupanjem ostvarila obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. jer je prijetila smrću bliskoj osobi, kao i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. budući je blisku osobu tjelesno ozlijedila. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ove riječi prijetnje objektivno podobne da kod druge osobe izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, tako da činjenica što je oštećenica navela da je te riječi nisu uplašile jer se već navikla na takve prijetnje koje joj je i ranije izgovarala optuženica, nisu odlučujuće za ostvarenje obilježja kaznenog djela, ali prvostupanjski sud pravilno zaključuje da oštećenica na određeni način sada ne želi otežavati procesnu situaciju optuženice, koja joj je kćer i koju je, nakon što je već počinila isto kazneno djelo i bila na izdržavanju kazne, primila da živi kod nje. Konačno da je cijeli taj događaj uznemirio oštećenicu, proizlazi iz toga što je drugi dan tražila pomoć na Centru za socijalnu skrb, jer je agresivno postupanje njene kćeri, optuženice, pod djelovanjem učestalog konzumiranja alkohola eskaliralo i oštećenica se više nije mogla nositi s takvim njenim ponašanjem.

8. U odnosu na žalbene navode da je za kazneno djelo tjelesne ozljede optuženica mogla biti proglašena krivom samo za nehajni oblik krivnje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da odgurivanje oštećenice stare 78 godina sa obje ruke u predjelu prsa koje je bilo takve snage da je srušilo oštećenicu zajedno sa stolicom na kojoj je sjedila na betonski pod, ima obilježja kaznenog djela počinjenog s namjerom, budući je optuženica po svojim osobnim svojstvima bila svjesna da na taj način može ozlijediti oštećenicu i ona je to željela učiniti, a kako je to obrazložio i prvostupanjski sud. 9. Žalbom se posebno osporava da bi tijekom postupka bilo dokazano da bi optuženica kritične zgode bila pod utjecajem alkohola, kao i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka koji je zaključio da je optuženica ovisnica o alkoholu i da je kazneno djelo učinila pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, zbog čega su sposobnosti shvaćanja značenja djela i vladanja vlastitom voljom kod optuženice tempore criminis bile smanjene, ali ne bitno, a slijedom čega je optuženici izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

9.1. Ovakav žalbeni navod temelji se na činjenici da nije provedena analiza alkoholiziranosti optuženice kritične zgode, a to što je odbila alkotestiranje ne presumira da je bila pod utjecajem alkohola. Prvostupanjski sud nije niti izvodio ovakve presumpcije iz tog podatka, već je provedeno psihijatrijsko vještačenje na temelju podataka u spisu, vlastitog ispitivanja optuženice i pregleda provedenih u Zavodu, a konačno i sama optuženica ne poriče da ima problema s prekomjernom konzumacijom alkohola, dok iskaz oštećenice potvrđuje da je i tijekom spornog događaja optuženica bila pod utjecajem alkohola i da je u stanju alkoholiziranosti agresivnog ponašanja. Stoga je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prvostupanjski sud opravdano prihvatio kao stručan i nepristran, a na takav nalaz tijekom postupka nije bilo niti primjedbi obrane, iako je vještak na raspravi u cijelosti ostao kod ranije danog nalaza i mišljenja, tako da je osnovano optuženici izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11., jer je kaznena djela počinila pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

10. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrđeno je kako je određivanjem trajanja izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine, znači duljem od vremena izvršenja kazne zatvora, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice. Sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11. sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine. Budući je optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, sigurnosna mjera ne može trajati dulje od izrečene kazne, dok se temeljem čl. 69. st. 2. KZ/11. ova sigurnosna mjera može izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju samo kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu.

10.1. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o trajanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na način da će se mjera izvršavati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

11. Budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženice, na temelju čl. 478. ZKP-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, razmatrajući pojedinačno utvrđene kazne kao i jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđena optuženica, prema ocjeni drugostupanjskog suda pravilno su optuženici odmjerene kazne za oba kaznena djela kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne koja ne smije doseći njihov zbir. Prvostupanjski je sud vodio računa o težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženice, otegotnoj okolnosti da je optuženica specijalna povratnica, osuđivana zbog kaznenih djela prijetnji i nasilja u obitelji, da joj je bila opozvana uvjetna osuda jer je počinila novo kazneno djelo u roku provjeravanja, da bi nedugo nakon što se vratila s izdržavanja kazne zatvora ponovno počinila kaznena djela na štetu iste oštećenice. Sve to upućuje na nekritičnost i upornost optuženice prema ovakvom protupravnom postupanju, što je u korelaciji i s ovisnošću o alkoholu, tako da ovo vijeće drži da će se izrečenom zatvorskom kaznom uz primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na optuženicu da ne dolazi više u sukob sa zakonom, ali da će utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

12. Iz navedenih razloga na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.