- 1 -              Revd-1338/2024-2

Broj: Revd-1338/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz K. n. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. F., odvjetnici u Z. protiv tuženika L. S. iz K. n. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed nekretnina i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-741/2021-3 od 3. prosinca 2021., ispravljene rješenjima istog suda Gž-741/2021-5 od 2. veljače 2022. i Gž-741/2021-9 od 1. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, broj P-343/2020-83 od 26. travnja 2021. ispravljena rješenjem istog suda broj P-343/2020-87 od 30. travnja 2021., a koje je ispravljeno rješenjem istog suda broj P-343/2020-89 od 7. svibnja 2021., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-741/2021-3 od 3. prosinca 2021., ispravljene rješenjima istog suda Gž-741/2021-5 od 2. veljače 2022. i Gž-741/2021-9 od 1. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, broj P-343/2020-83 od 26. travnja 2021. ispravljene rješenjem istog suda broj P-343/2020-87 od 30. travnja 2021., a koje je ispravljeno rješenjem istog suda broj P-343/2020-89 od 7. svibnja 2021., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Da li je kvalificirani posjed nekretnine, dakle zakonit, istinit i pošten posjed, ukoliko pravna osnova koja bi trebala predstavljati element zakonitosti posjeda te nekretnine u svom sadržaju nema naziv niti opis nekretnine?

2. Da li je nekretnina koju posjeduje posjednik koje nema zakonit posjed podobna biti predmet stjecanja dosjelošću po proteku 10 godina od stjecanja tog posjeda?

3. Da li je pošten posjednik fizička osoba koja zna da nekretnina nije u njegovom vlasništvu te zna da koristi tuđu nekretninu?

4. Da li se izjava prednika sadašnjeg posjednika koji izjavljuje da je znao da je sporna nekretnina u tuđem vlasništvu može procjenjivati od strane suda kao nelogična te kao takva ne uzimati u obzir prilikom utvrđenja poštenja samog tog prednika sadašnjeg posjednika?

5. Da li se uračunava u vremensko razdoblje od 20 godina potrebno za izvanredno dosjedanje period vremena prednika sadašnjeg posjednika koji prednik je izjavio da je znao da je sporna nekretnina u tuđem vlasništvu?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na treće od peto postavljeno pitanje poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž 2882/2020-2 od 14. siječnja 2021. i Županijskog suda u Varaždinu Gž 573/2009-2 od 2. lipnja 2009.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti.

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje, koja su usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tužitelj dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tužitelj izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

4.3. Preostala (treće do peto) postavljena pitanja problematiziraju poštenje tuženika kao posjednika sporog dijela nekretnine te time stjecanje predmetnog dijela nekretnine dosjelošću, a što je potrebno ocjenjivati ovisno o provedenoj ocjeni dokaza od strane suda te s tim u vezi utvrđenim odlučnim okolnostima svakog konkretnog slučaja te u tom smislu nije moguće dati jedinstveno tumačenje koje će u svim budućim slučajevima predstavljati pravni standard za utvrđivanje nastupa navedenih okolnosti.

4.4. Treba istaknuti da argumentacija koju tužitelj zastupa u odnosu na postavljena pitanja nema uporište niti u odlukama koje je dostavio uz prijedlog za dopuštenje revizije, jer se odnose na potpuno drugačije pravne i činjenične situacije (npr. dosjelost u režimu društvenog vlasništva - odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž 2882/2020-2 od 14. siječnja 2021.; odnosno pretpostavke za stjecanje prava vlasništva kod pretvorbe društvenih poduzeća – odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž 573/2009-2 od 2. lipnja 2009.).

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2024.