REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3438/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz D. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik E. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-174/2022-2 od 24. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-474/2018-43 od 3. prosinca 2021., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-174/2022-2 od 24. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 474/2018-43 od 3. prosinca 2021., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li prema odredbi čl. 375. st.1. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o žalbama stranaka dužan navesti i ocijeniti odlučne i konkretne žalbene prigovore od značaja za ishod spornog odnosa i osnovanost tužbenog zahtjeva i je li drugostupanjska presuda koja ne sadrži bilo kakve razloge i ocjenu odlučnih žalbenih navoda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 375. st.1. ZPP-a i bitnom povredom iz 354. st.2. toč.11. ZPP-a, te je li u tom smislu i u smislu obveze pravičnog i poštenog suđenja drugostupanjski sud u predmetnom slučaju bio dužan navesti i ocijeniti žalbene navode kojim je tuženik osporio činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda?
2. Je li parnični sud vezan odlukom upravnog tijela tj. odlukom izabranog doktora u pogledu uzroka, početka i dužine trajanja privremene nesposobnosti za rada ili je tuženiku kao osiguratelju štetnika dopušteno u parnici dokazivati da privremena radna nesposobnost tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem?
3. Ako je parnični sud već vezan odlukom upravnog tijela o razlozima radne nesposobnosti tužitelja, je li vezan i za odluku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o razlozima radne nesposobnosti tužitelja tj. razlozima/činjenicom umirovljena zbog bolesti i vremena od kada postoje razlozi za umirovljenje zbog bolesti?
4. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete s naslova izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rada uzevši u obzir činjenicu da je u trenutku predmetne nezgode bio na bolovanju zbog bolesti, te je umirovljen kao opće nesposoban za rad zbog bolesti radi koje je u trenutku prometne nezgode bio na bolovanju s vremenom prije predmetnog štetnog događaja?
5. Ima li nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji nije izrađen po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave dokaza u parničnom postupku, koji sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza?
6. S obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, ima li tuženik pravo na troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva?“
2. Tuženik u prijedlogu navodi da je sud donoseći pobijanu presudu odstupio od prakse revizijskog suda izraženoj u više odluka (broj Rev-1717/2015-2 od 25. travnja 2019., broj Rev-1917/2015-2 od 20. studenoga 2018. – za prvo postavljeno pitanje, broj Revt-469/2017-2 od 11. ožujka 2020., Rev x-165/2016-2 od 7. ožujka 2017., broj Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022. – za drugo postavljeno pitanje, broj Rev x- 140/2018-2 od 2. listopada 2019., broj Revt-275/2014-3 od 1. travnja 2015., broj Revr-1172/2016-2 od 24. travnja 2018., broj Rev x-1219/2015-2 od 2. veljače 2016., broj Revr-210/2009-2 od 16. lipnja 2009. - za treće i četvrto postavljeno pitanje, broj Rev-946/1997-2 od 7. ožujka 2001., broj Rev-2392/2013-2 od 28. studenoga 2018. za peto postavljeno pitanje i broj Rev-1606/2011-2 od 13. svibnja 2015., broj Rev- 749/2011-2 od 22. svibnja 2012., broj Rev-573/2010-2 od 3. studenoga 2010. – za šesto postavljeno pitanje).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. O drugom, trećem i četvrtom pitanju ne ovisi odluka o sporu, jer tuženik polazi od pogrešne pretpostavke (da o prethodnom pitanju koje je riješeno odlukom upravnog tijela izravno (ne)ovisi odluka u konkretnom sporu, a tiče se razloga privremene nesposobnosti tužitelja), jer su sudovi svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljili na rezultatima cjelokupnog postupka.
5.2. Isto tako, o odgovoru na peto postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, jer nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je napravljen za privatne potrebe tuženika sudovi nisu cijenili jer su zaključili da ne predstavlja relevantan dokaz u ovom postupku.
5.3. Šesto postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je i drugostupanjski sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da je tužitelj podneskom od 14. travnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev, tj. da se radilo o djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, u predmetnom slučaju tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe te je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrdio kako tuženiku nisu nastali posebni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, pa samim time tuženik postavljajući šesto pitanje osporava činjenična utvrđenja iz pobijane presude, što nije dopušteno u ovoj fazi postupka.
6. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.
ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
