Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1268/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J. B., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: 26. Pp J-522/2019-10 od 30. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. J. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. J. B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. J. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 3 mjeseca od dana primitka pravomoćne presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. J. B. je pravodobno osobno podnio žalbu, ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti jer je predmetne zgode izgovorio nešto što predstavlja vrijednosni sud utemeljen na ustavnom pravu na izražavanje i negodovanje na zlouporabu policijskih ovlasti te da je prvostupanjski sud propustio ispitati sve predložene svjedoke i izvesti dokaz poligrafskim ispitivanjem okr., dok je prihvatio iskaze onih svjedoka koji su nevjerodostojni i lažni te interesno povezani.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka S. R., I. T., V. M., policijskih službenika koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenik predmetne zgode obraćao na neprimjeren način za vrijeme obavljanja službene radnje policijskom službeniku V. M. vrijeđajući ga i omalovažavajući riječima: „Što vi mene stalno jebete, montirate mi prekršaje s tim balavcem, sramotite uniformu!“ kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud. 6.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava relativizirati i umanjiti svoje ponašanje predmetne zgode, ističući da je opravdano kritizirao rad policijskog službenika kojom prilikom je iznosio svoj vrijednosni sud, budući da se takav, ničim utemeljeni vrijednosni sud koji u sebi sadrži uvredljive i ponižavajuće poruke drugome, a što navedeni izrazi svakako jesu, ne može opravdati ostvarenjem ustavnih i konvencijalnih prava na slobodu govora i izražavanja te nije razmjerno interesu zaštite ugleda i prava policijskog službenika.

6.3. Naime, uvažavajući jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja koje je zagarantirano brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Europskom Konvencijom o ljudskim pravima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06; dalje: Konvencija), ističe se da je ono ograničeno, između ostalog i govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli na osobito ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja.

6.4. Odredbom čl. 10. st. 2. Konvencije, čije je Republika Hrvatska država potpisnica, ograničava se sloboda izražavanja (sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja) onda kada je to nužno radi određenih interesa države, a između ostaloga i zaštite ugleda drugih, pri čemu eventualno sankcioniranje vrijeđanja i omalovažavanja koje se sastoji i u verbalnim, pogrdnim izrazima kojima se na uvredljiv način karakterizira službena osoba u obavljanju službene dužnosti, predstavlja legitiman cilj upravo radi zaštite dostojanstva drugih, čime se štite i temeljne vrijednosti demokratskog društva, a da se prekomjerno ne zadire u slobodu izražavanja. Stavom izraženom u ponašanju okrivljenika, po ocjeni ovog suda, jasno je izražena namjera vrijeđanja i omalovažavanja službenika policije.

6.5. Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugog, konkretno, službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Naime, treba postići pravičnu ravnotežu između zaštite slobode izražavanja kako je jamči čl. 10. st. 1. Konvencije s jedne strane, i zaštite ugleda drugih, s druge strane, kako to propisuje čl. 10. st. 2. Konvencije, a u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

6.6. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na propust prvostupanjskog suda da ispita sve predložene svjedoke, ukazuje se žalitelju da je isti neosnovan jer je upravo na prijedlog okr. i ispitan kao svjedok njegov sin I. B. (dok druge svjedoke okr. nije predlagao), ali je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima ostalih ispitanih svjedoka policijskih službenika na temelju kojih je i utvrđena krivnja okr. te je i po stavu ovog suda činjenično stanje pravilno utvrđeno. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao provesti poligrafsko vještačenje iskaza okr., ukazuje se da u prekršajnom postupku nije predviđena ovaj način izvođenja dokaza pa je i taj žalbeni navod neosnovan.

6.7. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaje za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 3 mjeseca računajući od dana primitka pravomoćne presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st.

2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika utvrđeno u prvostupanjskom postupku, držeći da plaćanjem troška postupka u gotovo minimalnom iznosu, neće biti dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. prosinca 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Sisku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.