REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika TANKERKOMERC d.d., Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB 89372508525, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri iz Zagreba i Odvjetničko društvo Rude i partneri d.o.o. iz Šibenika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog 2020.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom citiranom u izreci je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.788.821,00 kn zajedno sa zateznim kamatama dok je u pobijanom rješenju odbačen prigovor radi prijeboja te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tuženik koristio nekretnine koje predstavljaju pomorsko dobro, a nije za to plaćao koncesijsku naknadu. Nesporno je u ovom postupku da tuženik koristi nekretnine koje su u zemljišnoj knjizi za k.o. Zadar upisane kao pomorsko dobro kao i da u odnosu na navedene nekretnine ne postoji sklopljen ugovor o koncesiji. Sporno je bilo jesu li predmetne nekretnine doista pomorsko dobro za koje postoji poseban vlasničkopravni režim, je li tuženik doista za iste dužan plaćati koncesijsku naknadu te je li tu naknadu, makar i djelomično kako sam navodi, tuženik platio. Prema odredbi čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19; dalje: ZPDML) pomorsko dobro se upotrebljava ili koristi u skladu s odredbama ovoga zakona. Upotreba pomorskog dobra može biti opća i posebna. Opća upotreba podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni. Posebna upotreba je svaka ona upotreba koja nije opća upotreba ni gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru. Sukladno odredbi čl. 7. ZPDML za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje. Nadalje, prema odredbi čl. 10. ZPDML pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom Zakona. Člankom 37.a ZPDML određeno je da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, prema odredbi čl. 1120. ZOO-a kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Analognom primjenom citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima kao i odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama utvrđeno je pravo tužiteljice na povrat stečenog bez osnove. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja za istaći je kako je čl. 37. ZPDML određeno da postupak za davanje koncesije te kriterije za određivanje visine koncesijske naknade propisuje Vlada Republike Hrvatske. Iz Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17; dalje: Uredba) proizlazi način obračuna visine kako stalnog tako i promjenjivog dijela koncesijske naknade, a koju Uredbu je i tužiteljica primijenila prilikom obračuna utuženog potraživanja uzimajući u obzir naknadu za postojeće i izgrađene marine. Tako je onda stalni dio uzet kao minimalan od 10,00 kn po zauzetom metru kvadratnom luke što je u ovom slučaju ukupno 59.459 m2 (dio preuzet iz Obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma – Marina Zadar i u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra na dijelu k.o. Zadar – 56.211 m2 i dio za pomorsko dobro izvan luke – 3.248 m2). Promjenjivi dio naknade utvrđen je također prema Uredbi kao minimum od 4% od ostvarenog prihoda društva tuženika od pomorskog dobra, koji prihod je utvrđen iz Zapisnika o obavljenom nadzoru ostvarenih prihoda od obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru u Marini Zadar od 26. srpnja 2017. U pogledu prigovora tuženika koji je istaknut radi prebijana je utvrđeno da se o istom prigovoru već vodi parnični postupak i to povodom protutužbe u postupku kojim je Republika Hrvatska tražila predaju u posjed predmetnih nekretnina te je donesena nepravomoćna presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev 31. siječnja 2020. Stoga, kako se i na prigovor radi prebijanja primjenjuju pravila o litispendenciji, prigovor je odbačen. Odluka o naknadi troškova postupka se temelji na čl. 154 st. 1., 2. i 3. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv navedene presude je tuženik izjavio žalbe putem dva punomoćnika i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja te ističe da sud nije obrazložio zašto je odbio izvesti predložene dokaze od strane tuženika te ističe i da je i dalje sporna površina prostora koju tuženik koristi te smatra da ima pravo koristiti predmetnu nekretninu. U pogledu pobijanog rješenja ističe kako je sud pogrešno utvrdio pravnu narav tražbine iz postupka koji se vodio u predmetu istog suda poslovni broj P-282/2017 jer je pravna priroda tog zahtjeva stvarno-pravna te sprječava predaju u posjed predmetnih nekretnina. Ističe i da je sud pogrešno postupio kada je odbio prekinuti postupak odnosno spajati ovaj postupak sa postupkom u kojem tužitelj traži povrat posjeda predmetnog prostora. U pogledu žalbe na odluku o naknadi troškova postupka ističe da je neosnovano priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 16. lipnja 2020. i 13. listopada 2020. jer je tužitelj ponavljao već ranije iznijete pravne stavove.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i 380. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

7. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Neosnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto je odbio provesti dokaze koje je tuženik predložio s obzirom da je sud obrazložio razloge navodeći da je odbijen prijedlog koji se odnosi na financijsko vještačenje i to iz razloga što je navedeno tuženik predlagao na okolnost utvrđenja odgovara li utuženi iznos koncesijskim naknadama koje plaćaju i drugi koncesionari usporedivih marina po lokaciji i veličini, a sud smatra da navedena okolnost nije relevantna za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je utuženi iznos izračunat precizno sukladno Uredbi, kako bi bio izračunat i za slučaj postojanja ugovora o koncesiji. Pored toga sud je obrazložio zašto smatra da ostale dokaze nije trebalo provoditi, pa je neosnovan žalbeni razlog da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto nije proveo ostale predložene dokaze. Naime tuženik je predložio provođenje dokaza na okolnost prigovora prijeboja, a koji je sud odbacio te je predložio provesti dokaz uvidom u dokumentaciju za koju je istaknuto da nije relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio pravnu prirodu postupka u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-28/2/2017, naime tuženik je u tom drugom postupku, koji se vodi radi predaje u posjed istog prostora istaknuo prigovor u protutužbi kojim zahtjeva da mu se isplati naknada za ulaganja u predmetni prostor te je sud u tom drugom predmetu utvrđivao iznos naknade koja treba pripasti tuženiku za izvršena ulaganja u predmetni poslovni prostor. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odbacio prigovor tuženika koji je istaknut radi prijeboja. Naime tuženik je istaknuo prijeboj upravo sa identičnom tražbinom – naknadom za izvršena ulaganja, a o istome se ne može dva puta odlučivati u parničnom postupku. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio pravnu prirodu tražbine, jer se oba zahtjeva odnosne na istu tražbinu odnosno naknadu za izvršena ulaganja u predmetni prostor.

10. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odbio prijedlog tuženika za prekid postupka odnosno spajanje postupaka je se u ovim postupcima ne radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj stvari s obzirom da se različite činjenice utvrđuju za predaju određene nekretnine u posjed a druge za naknadu za korištenje tih nekretnina.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio površinu prostora kojeg tuženik koristi u luci utvrdivši površinu same luke te površine granica pomorskog dobra, a koje je utvrđeno sukladno prisilnim propisima i podatcima o površini luke koju tuženik koristi u ukupnom iznosu od 59.459 m2, dok je točna visina naknade utvrđena sukladno propisima koji uređuju pitanje plaćanja naknade za koncesiju na pomorskom dobru, kao dobru u općoj uporabi kojim gospodari Republika Hrvatska.

12. Stoga, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito od lučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

13. Pravilna je i odluka o trošku postupka u pogledu usvojenog dijela tužbenog zahtjeva kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a uvidom u spis je utvrđeno da su održana ročišta dana 16. lipnja 2020. i 13. listopada 2020. i to dana 16. lipnja 2020. pripremno ročište, a dana 13. listopada 2020. je provedena glavna rasprava na kojoj su i provedeni dokazi uvidom u spise te je zaključena glavna rasprava. Dakle, neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova za pristup na predmetna dva ročišta.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je tuženik pobijao presudu i rješenje, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a.

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać

Broj zapisa: eb316-53f0b

Kontrolni broj: 0fa42-33b3d-1ab4a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.