Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-608/2021.-47.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. I., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom privatne tužbe privatnih tužitelja I. T. i M. N., od
29. srpnja 2021., nakon javne rasprave održane 14. ožujka 2022., 9. lipnja 2022. i 9. rujna 2022., a održane i zaključene 5. prosinca 2022., u prisutnosti I. privatnog tužitelja I. T., II. privatne tužiteljice M. N. i njihovog opunomoćenika
Ž. P., odvjetnika u V., te optuženog Z. I. i njegovog branitelja H. G., odvjetnika u O., 7. prosinca 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi Z. I., OIB:, rođen. u
B., B., sin M., s prebivalištem u Z., B. 3, a boravištem u
O., B. 2, državljanin R. H., po zanimanju KV vozač,
zaposlen u firmi V. d.o.o. sa sjedištem u S. K., s plaćom od 6.000,00 kuna, bez imovine, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u starosti od 12 godina, srednjeg imovnog stanja, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivan, prekršajno kažnjavan,
k r i v j e
što je:
dana 01.05.2021.g. oko 11,37 sati, u O., putem aplikacije W., R. F. Š., podstanarki u stanu u vlasništvu N. I., maloljetnog sina optuženika i privatne tužiteljice M. N., poslao poruku u kojoj je za privatnog tužitelja I. T. naveo da je osoba "(...) čija su obitelj prostaci i uz koje je moj N. naučio lagati, krasti i druga neprihvatljiva ponašanja.", a za privatnog tužitelja i privatnu tužitelju, da su M. i I. su više puta uhvaćeni u krađi sa mojim N. . Imam neugodnosti jel su ostali dužni i izbačeni iz stana u P.. Nebrojeno je nedjela koje čine N. i meni (...)", iako je bio svjestan neistinitosti navedenih činjeničnih tvrdnji, a iste su takve naravi da mogu naškoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, dakle, pred drugim za nekoga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita,
čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetu iz članka 149. stavka 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11. optuženi Z. I.
o s u đ u j e s e
NA NOVČANU KAZNU
od 100 (sto) dnevnih iznosa u visini od 200,00 kuna (dvjestostokuna)[1] /26,54 eura (dvadesetišesteuraipedesetičetiricenta)
dakle u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna (dvadesettisućakuna)/2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetičetirieuraičetrdesetšestcenti)
III. Optuženom Z. I. uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11.
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako što se novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadesettisućakuna)/2.654,46eura(dvijetisućešestopedesetičetirieuraičetrdesetšestc enti) neće izvršiti ako u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. U slučaju opoziva uvjetne osude optuženi Z. I. dužan je novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.
V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi članka 145. stavka 2. točki 1., 6. i 7. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. optuženom Z. I. nalaže se podmiriti troškove kaznenog postupka i to troškove za svjedoke u ukupnom iznosu od 2.450,00 kuna (dvijetisućečetiristopedesetkuna)/325,17 eura (tristodvadesetipetkunaisedamnaestlipa), paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna (petstokuna)/66,36 eura (šezdesetišesteuraitridesetišestcenti), te troškove privatnih tužitelja na ime sudskih pristojbi i nagrade njihovog opunomoćenika u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna (dvanaesttisućakuna)/1.592,67 eura (tisućupetstodevedestidvaeuraišezdesetisedamcenti), sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Privatnom tužbom privatnih tužitelja I. T. i M. N. od 29. srpnja 2021. optužen je Z. I. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11., počinjenog na štetu I. privatnog tužitelja I. T. i
II. privatne tužiteljice M. N..
2. Optuženi Z. I. očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom.
3. U dokaznom postupku optuženi Z. I., sukladno vlastitom zahtjevu, ispitan je prije završetka dokaznog postupka (članak 418. stavak 2. ZKP/08.). Nadalje, ispitani su svjedoci II. privatna tužiteljica M. N. i I. privatni tužitelj I. T., te svjedoci R. F. Š., L. I., T. N., A. I., D. B. i
A. V.. Nadalje, pročitan je i izvršen uvid u slike poruka poslanih putem aplikacije W. R. F. Š., izvršen je uvid u spis O. državnog
odvjetništva u P. poslovni broj KMp-DO-340/2018 i KP2-DO-135/2021, pročitani su dokumentacija C. za socijalnu skrb P., potvrda o visini dohotka i primitaka P. uprave, P. ureda Z., I. S., od 5. travnja 2022.
za optuženika, podnesak K. H. od 6. rujna 2022., podnesak K.
H. d.d. Z., od 6. rujna 2022. uz zapisnik o krađi od 19. listopada 2018.,
presuda O. suda u O. od 13. srpnja 2021., poslovni broj K-483/21-2.,
izvršen je uvid u fotografiju koja je prilog zapisnika o raspravi od 5. prosinca 2022. (stranica 231 spisa). Nadalje, dopunski je ispitan I. privatni tužitelj I. T., a na kraju dokaznog postupka su pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.
3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za provođenjem informatičkog vještačenja budući da je u postupku do tada izvedenim dokazima već na nedvojben način utvrđena činjenica kada su privatni tužitelji saznali za inkriminirajuću poruku. Također, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog za pribavljanjem izvadaka po prometu računa za svjedokinju A.
V., budući da plaćanje najamnine za stan u P. nije predmetom ovog postupka, te bi se prihvaćanjem ovog dokaznog prijedloga postupak nepotrebno odugovlačio.
4. Iznoseći obranu optuženi Z. I. naveo je da je njegov maloljetni sin N.
vlasnik stambene zgrade u O.. B. 2, koja se sastoji od tri stana, s tim da njegova bivša supruga M. i on svatko na ½ dijela imaju pravo plodouživanja. Kad je shvatio da njegova bivša supruga M. u toj zgradi ima podstanare, a da on nema pristup zgradi, odnosno imao je ključeve, ali su oni promijenili brave, počeo je komunicirati s gospođom R. koja je bila u jednom od ta tri stan najmoprimac. Pokušavao joj je objasniti da on ima pravo na pristup tom stanu s obzirom da je plodouživatelj i tako je počela njihova međusobna komunikacija, telefonski, a i putem SMS poruka. Oni su razgovarali sigurno dva ili tri puta da bi u jednom njihovom razgovoru ona njemu rekla da neće više pričati s nasilnicima i lopovima, oslovljavala ga je sa svim najgorim epitetima, a on pretpostavlja da je to učinila zato što joj je M. ispričala o njemu sve najgore. Do ove poruke koja se nalazi u činjeničnom opisu došlo je zbog toga jer je on zapravo R. htio objasniti situaciju s kućom, odnosno da je i ona prevarena od strane M. jer očito nije imala sva bitna saznanja vezano za to tko je zapravo vlasnik kuće i tko sve ima pravo biti u posjedu te kuće. Točno je on napisao poruku R., međutim, njegov cilj nije bio iz čista mira ocrniti M. i I., nego je time htio ukazati R. na to da je i ona prevarena, napisao je tu poruku u afektu nakon što je čuo na koji način R. priča o njemu, odnosno nakon što je ona njemu rekla da je nasilnik i lopov, a što pretpostavlja da joj je o njemu pričala M.. Tu poruku poslao je krajem rujna 2020. godine. Smatra da su M. i I. istog tog trenutka saznali za ovu poruku koju je on poslao R. jer oni nisu imali klasični odnos najmodavac – najmoprimac, nego su imali jedan prijateljski odnos, bili su bliski. Što se tiče izjave koju je napisao da je njegov N. od I. T. naučio lagati i krasti i druga neprihvatljiva ponašanja, to je napisao zato jer je njemu njegovo dijete N. ispričao kako su mu mama i I. priredili "sketch", kad su bili u K. da su ih u jednom trenutku "napali" policajci, da su ih razdvojili svakog na svoju stranu, te je on bio odvojen od mame i I., a njemu je I. na izlasku iz K. rekao "Sine, vidiš kakav smo ti dobar sketch priredili". Njegov
(optuženikov) prijatelj T. N. iskazivao je ovdje na sudu vezano za događaj kad je N. bio s njim (T. N. i s njim (optuženikom) u K. i
kad se jako uplašio, a sve što je on iskazao je točno, on je bio očevidac tog događaja. Što se tiče tvrdnje koju je naveo da su M. i I. ostali dužni i izbačeni iz stana, to je čuo od D. B.. Naime, on jedno vrijeme nije znao je li točna adresa u P. za koju je imao saznanja da se N. na toj adresi nalazi, pisma koja je slao N. vraćala su se i onda je on pretpostavio da M. s N. više nije na toj adresi. Nazvao je predstavnika stanara zgrade u P. koji mu je rekao da ukoliko on zna da M., I. i N. više ne žive u toj zgradi, pitao je tko je vlasnik stana i predstavnik stanara mu je dao kontakt gospodina D. B.. Njegova supruga
A. zvala je D. na taj broj i on se javio, ali rekao je da se čuju drugi put. Kad je drugi put pričala s njim, D. je njegovoj supruzi rekao da je njegova majka vlasnica stana u P., ali da se on "operativno" bavio iznajmljivanjem tog stana. Nakon toga, pričao je on i s njim i pitao ga da li zna gdje se nalazi N., a on je rekao da ne želi pričati o M. i I., da je imao problema s njima, da su mu ostali dužni novac, spominjao je da su mu oštetili stan. Nakon što se razveo od svoje bivše supruge M., vrlo je slabo viđao svog sina N. jer bi mu M. branila da ga vidi. Ranije dok su bili u braku, N. su odgajali M. i on, a pomagala je i njegova majka i s njim nije bilo nikakvih problema u ponašanju. Nakon razvoda primijetio je da je N. počeo lagati, a i krasti. Bili su svatovi njegove sestre kad je njegova majka rekla neka da N. 200,00 eura, te je on te novce htio staviti u njegov ruksak, u čemu ga je N. htio spriječiti i stalno je govorio neka njemu da novce. Ipak je otvorio ruksak i u N. ruksaku je vidio nekih 3-5.000,00 kuna u raznim novčanicama, bilo je i kuna i eura. Dijete mu je reklo da je to našao na dvorištu, da je izgleda ispalo nekome od gostiju. Rekao mu je da ako je nekom ispalo da je to trebalo dati njemu da vrate onome kome je ispalo i pitao ga je zašto je to napravio. Rekao mu je "Tata, ti uvijek imaš novaca, a mama i I. nemaju novaca". On je u konačnici ostavio ipak sve te novce njemu u ruksaku i odvezao ga nazad M., međutim, njega nitko poslije toga, niti M. niti I., nisu nazvali da bi mu spomenuli da je N. došao kući s toliko velikim iznosom novca. U svojoj poruci spomenuo je i obitelj I. T. zato jer otkad M. živi s I., N. odgajaju i roditelji I. T., misli da N. po nekoliko mjeseci godišnje boravi kod I. roditelja koji također imaju utjecaj na njegov odgoj. Njemu tom porukom nije bio cilj oklevetati M. i I.. Povod ove poruke, a i svih ostalih postupaka koji se između njega i M. vode na sudu je njihov spor oko zgrade u B. u O.. Radi te nekretnine njega M. želi ocrniti
na svaki mogući način, a u konačnici ga žele "strpati iza rešetaka", podnijela je pet kaznenih prijava protiv njega, koje su usvojene. Ona njega želi na svaki način i psihički i fizički uništiti.
5. Svjedokinja II. privatna tužiteljica M. N. u iskazu je navela da poruke koje su predmetom ovog postupka nisu prvo neprimjereno ponašanje optuženika prema njoj i njezinom sadašnjem izvanbračnom suprugu I. T.. Pred O. sudom u P. vodi se kazneni postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, nametljivog ponašanja na štetu nje i djeteta. Optuženik je i prije ovih poruka koje su navedene u činjeničnom opisu u više navrata slao poruke gospođi R., koja je podstanarka u kući u O., koja je u vlasništvu njezinog i optuženikovog zajedničkog sina. U porukama za koje se ovdje tereti optuženik je naveo sve ono što je konkretizirano u činjeničnom opisu, između ostalog da je dijete lopov, da su ga ona i njezin izvanbračni suprug naučili prostačiti i lagati, a sve to što je naveo u porukama, nije istina. Suglasna je s time da se od O. državnog odvjetništva u
P., kao i C. za socijalnu skrb u P., pribavi sva potrebna dokumentacija, iz koje će se utvrditi relevantne činjenice, odnosno, ove svoje optužbe je optuženik već ranije navodio i u državnom odvjetništvu, a kaznene prijave podnesene protiv nje su odbačene. Protiv optuženika vodi se i kazneni postupak zbog toga što je oštetio kuću u O., gdje živi gospođa R., te je protiv optuženika podnijela tužbu radi prestanka uznemiravanja. U tijeku je i postupak vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko maloljetno dijete nje i optuženika, u kojem je ona zatražila samostalnu roditeljsku skrb, te smatra da će ovaj postupak biti okončan uskoro, možda i u travnju ove godine. Ne zna koji su motivi optuženika za ovakvo njegovo ponašanje koje traje već duže vrijeme. Jedino želi da ju optuženik prestane uznemiravati i slati poruke ovakvog sadržaja. Optuženik je slao neprimjerene poruke i školi koju pohađa dijete, njegovom treneru, navodio je da je dijete nestalo i slične nebuloze, iznosio neke obiteljske stvari. Škola i trener su se očitovali već državnom odvjetništvu u jednom od predmeta u kojem je kaznena prijava odbačena. Ona sa svojim sadašnjim izvanbračnim suprugom I. T. živi oko 7-8 godina, a s njima živi i njezino dijete N.. Njezin izvanbračni suprug i ona jedno vrijeme su živjeli u P. na adresi B. 15, kod stanodavke A. V.. S njom su
dogovorili da tamo žive dok se ne okonča sudski postupak, s tim da su prvotno najamninu plaćali u iznosu oko 1.000,00 mjesečno, koju je uplaćivao njezin izvanbračni suprug, dogovorno s gospođom A., nije sigurna da li na ruke ili na račun, a također oni kad su došli u taj stan, on je bio u zapuštenom stanju i renovirali su ga po vlastitom trošku, tako da su promijenili prozor, vrata, renovirali kupaonicu. Inače je njezin otac poznavao gospođu A. i zbog toga su se s njom sve mogli dogovoriti, nisu imali pisani ugovor o najmu, ali im je ona napisala u pisanom obliku da mogu ostati u stanu do okončanja sudskog postupka. Oni su radili kuće pored P., te su otišli iz stana kad je kuća bila gotova, pri tom su podmirili dugovanja prema A. V., a ključeve od stana je preuzeo njezin suprug B..
Optuženik je imao zabranu prilaska njihovom djetetu N., a i prije te zabrane nije ga htio vidjeti nekih godinu dana. Po sudskoj presudi optuženik je imao pravo viđati dijete jednom mjesečno uz nadzor, međutim, prilikom tog viđanja, napravio je incident, te je nakon toga svojevoljno prestao viđati dijete. Nije bilo nikakvih sumnji protiv nje vezano za krađu u K., a u takvom nečem, dijete N. nikada nije sudjelovao. N. je jednom prilikom dobio nekakav novac, ne zna je li to bilo u svatovima ili negdje drugdje, te mu je optuženik to uzeo i dijete joj je došlo plačući. N. provodi vrijeme i s obitelji I. T. kad oni dođu u S.. O spornim porukama, saznala je preko R. F., koja joj je te poruke pokazala. R. je dobila infarkt, optuženik se njoj prijetio da će on ostvariti svoje civilno pravo i da će morati primijeniti silu i "iznijeti je iz kuće". Ona je za poruke saznala i reagirala čim joj je te poruke R. pokazala, a ne može reći je li joj ih pokazala istog dana kad ih je primila. R. nije u srodstvu niti kumstvu niti s njom niti s njezinim izvanbračnim suprugom. Njezin izvanbračni suprug i ona nisu nigdje živjeli između njihovog odlaska iz stana do preseljenja u obiteljsku kuću. U vrijeme kada je optuženik poslao gospođi R. ove poruke, ona je tada bila rodila i imala to malo dijete, u to vrijeme je optuženik bio i oštetio kuću, oni su bili uplašeni zbog svega toga i u strahu, ona je čak završila na psihijatriji zbog stresa uzrokovanog optuženikovim ponašanjem, proradila joj je i štitnjača. Ovo ponašanje optuženika traje još od 2018. i ranije, oni nisu odmah podnosili tužbe protiv njega, međutim, odlučili su se ipak podnijeti i ovu tužbu kako bi sve to već jednom prestalo.
6. Svjedok I. privatni tužitelj I. T. u iskazu je naveo da sve ovo neprimjereno ponašanje optuženika prema njemu i njegovoj izvanbračnoj supruzi M., kreće negdje od 2017., 2018. godine kad su preselili u P.. Optuženik je prvo na stranicama njegove firme I. d.o.o. V., objavio neistinu da je dijete N.
nestalo, tu je objavio i fotografiju njega, M. i djeteta, a znao je gdje se u tom trenutku nalazi, ova objava bila je javna i mogli su je vidjeti svi u njegovoj firmi, tako da su ga tu poslodavci počeli ispitivati o njegovom obiteljskom životu. Nakon toga, nastavilo se vrijeđanje, optuženik je M. slao stotine poruka uvredljivog sadržaja, u odnosu na M., ali i na njega, te oni nisu odmah reagirali jer su mislili da će to prestati. U ovom trenutku između M. i optuženika vodi se više postupaka, protiv optuženika vodi se kazneni postupak zbog oštećenja imovine, tu je i zabrana približavanja djetetu, a vodi se i postupak zbog obiteljskog nasilja. Što se tiče predmetnih poruka, optuženik ih je poslao gospođi R., koja živi u kući u O.,
B. 2, a to je kuća u vlasništvu N., gdje je iznio niz lažnih tvrdnji i lažnih činjenica na štetu njega M.. Kad je saznao za predmetne poruke, osjećao se nelagodno i ustrašeno, kao i M., pogotovo s obzirom na to da su u to vrijeme trajali i napadi optuženika na kuću u O., oni su se u to vrijeme nalazili kod gospođe R., a optuženik je dolazio i lupao po vratima. M. i on su otišli živjeti u P. 2017., a živjeli su na adresi B. 15, kod stanodavaca A. i
B. V.. Nisu imali ugovorenu klasičnu najamninu, budući da je stan bio u zapuštenom stanju, te su dogovorili s gospođom A. da će renovirati stan i ona im je rekla da mogu tamo biti do okončanja sudskog postupka, a dogovorili su da najamnina bude 1.000,00 kuna mjesečno, koju najamninu su uredno plaćali, to bi ponekad bilo u gotovini, a ponekad uplatom na račun. Kad su napustili stan, nisu imali prema stanodavcima nikakve dugove, sve su uredno platili, i režije i stanarinu. Njemu nije poznat nikakav događaj vezano uz K., niti mu je dijete N. pričalo vezano bilo što uz to. Poznat mu je događaj iz 2017. kad su bili svatovi N. tetke, sestre optuženika i odakle je dijete došlo uplakano, navodeći da ga je otac, odnosno ovdje optuženik, odveo na B. i istresao mu novce i uzeo, a to je bilo 800,00 kuna ili 100,00 eura koje je dijete navodno dobile od bake. Njemu je za predmetne poruke rekla gospođa R.. Odvjetnik je isprintao predmetne poruke. Njemu je R. poslala ove poruke tako što je napravila screenshot. Ne može točno reći kad mu je R. poslala ove poruke, misli da je bilo možda nakon jedno, dva ili tri dana, a moguće i taj isti dan. Nije u nikakvim rodbinskim niti odnosima kumstva s R., nisu niti prijatelji. Između preseljenja iz stana u njihovu sadašnju kuću, nisu nigdje drugdje živjeli. Dijete N. nema nikakve zdravstvene tegobe. Poznato mu je da je optuženik slao R. nekakav nalaz i mišljenje vještaka za dijete i M., ali nije poslao za sebe. Dijete nema nikakvu dijagnozu.
6.1. Dopunski ispitan na raspravi od 5. prosinca 2022. I. privatni tužitelj I. T. u iskazu je naveo da je predmetne poruke u kojima je optuženi Z. I. iznio klevete, R. F. Š. njemu proslijedila na njegov mobitel 7. svibnja 2021. Te poruke je on "otvorio" i na svom osobnom računalu, te je napravio screenshot, međutim, na tom screenshotu koji je dostavljen uz privatnu tužbu, nije bio vidljiv datum primitka poruka. R. je predmetne poruke na svoj telefon zaprimila 1. svibnja 2021. Njihova komunikacija (između njega i R.), odnosno prosljeđivanje poruka, odvijalo se putem aplikacije W.. Ističe da aplikacija W. ima mogućnost brisanja poslanih poruka, te se vidi da je optuženik kasnije obrisao inkriminirajuće poruke. Bijeli mobitel Iphone koji se nalazi na fotografijama koje su danas predane u spis je mobitel R. F. Š., a poruke je fotografirao njegov
brat s obzirom da su se oni tada nalazili u P.. Ističe da se poruke još uvijek nalaze u mobitelu R. F., ona ih nije obrisala tako da ih je njegov brat fotografirao negdje poslije zadnjeg ročišta u sudu. R. je poruke proslijedila njemu, misli da supruzi nije ništa slala. U istom trenutku kad je njemu R. proslijedila poruku, rekao je M. što mu je stiglo u poruci.
6.2. Tijekom dopunskog ispitivanja svjedok I. privatni tužitelj I. T. predočio je sudu i branitelju, te optuženiku, poruke na W. aplikaciji sa svog mobilnog uređaja na kojem je vidljivo da je R. F. Š. poruku koju joj je optuženik poslao proslijedila privatnom tužitelju I. T. 7. svibnja 2021.
7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik R. F. Š. (koja je u inkriminiranom vremenu bila najmoprimac stana u vlasništvu maloljetnog sina optuženika i II. privatne tužiteljice M. N., a nad kojim pravo plodouživanja imaju i optuženik i privatna tužiteljica) putem aplikacije W. poslao poruku čiji je sadržaj naveden u činjeničnom opisu privatne tužbe, a koju je poruku R. F. Š. proslijedila I. privatnom tužitelju I. T., koji je istu poruku odmah pokazao II. privatnoj tužiteljici M. N..
8. Sporno je bilo kad je optuženik poslao predmetnu poruku, kao i kad su privatni tužitelji saznali za predmetnu poruku. Također, bilo je sporno jesu li činjenične tvrdnje iznesene u predmetnoj poruci, a koje se odnose na privatne tužitelje, neistinite, te ako jesu, je li optuženik znao da iznosi neistinite činjenične tvrdnje.
9. Svjedokinja R. F. Š. u iskazu je navela da je tijekom 2019. ovdje optuženik razbio ulazna vrata na kući gdje ona stanuje kao podstanarka, a vlasnica tog stana je ovdje privatna tužiteljica M. N.. Zna da su poruke koje je optuženi njoj poslao putem W. poslane nakon ovog događaja, ali ne može točno reći kada, misli da je to bilo 2020. Također, može reći da ju je optuženik i telefonskim putem zvao i sjeća se da je u tom telefonskom razgovoru optuživao roditelje I. T. da su kriminalci, za M. je rekao da se bavi "da ne kažem čime", za svog sina kojeg ima s M. – N., rekao je da je lopov i lažov, te je za M. oca rekao da se ona bavi prostitucijom. Ona je njemu rekla da nju to ne interesira, ne zanimaju je tuđi privatni životi. Tu je onda i njoj prijetio da će ju iznijeti iz kuće, neka se brani ako je to u stanju. Ne može se sjetiti sadržaja poruka koje joj je optuženik slao putem W.. Zna da bi joj u tim porukama prijetio da ima neke dokumente i da se ona treba iseliti iz kuće, ali u ovom trenutku se ne može sjetiti je li u tim porukama spominjao i M. i I.. Ona je M. i I. usmeno upoznala sa sadržajem poruka koje je njoj optuženik poslao putem W. i pokazala im je te poruke. Ne sjeća se jesu li razgovori te poruke bili duljeg ili kraćeg sadržaja. Optuženikovo ponašanje je utjecalo na njezino zdravlje, nakon toga je završila u bolnici u predinfarktnom stanju. Te poruke koje su poslane putem W. policija
je izuzela, te ih i ona isto još uvijek ima na telefonu. Zna da su te poruke bile upravo od ovdje optuženika jer je to njegov broj i njegovo ime i prezime. Ona nije odgovarala na te poruke, ignorirala ih je. Poruke optuženika pokazala bi M. i I. kad god bi oni došli u O., a to je najčešće bilo tijekom školskih praznika. M. je bila uznemirena zbog ovih poruka i komentirala je da ne zna zašto optuženik to sve radi. Poruke je osim M. i I. pokazala jedino policiji. Njoj je prilikom slanja poruka optuženik slao i nekakve dokumente, koji su svi bili vezani uz tu kuću gdje ona stanuje, ali ona se u te dokumente ne razumije i ne može se sjetiti koji su to konkretno dokumenti bili.
10. Svjedokinja L. I., otklonivši blagodat nesvjedočenja, u iskazu je navela da što se tiče poruka za koje se njezin sin Z. tereti da je poslao R. F.
Š., nema neposrednih saznanja. Može reći da Z. nije ni sa kime u zavadi.
Što se tiče njezinog unuka N., s njim je bio problem jer je prisustvovao kad su M. i I. vršili krađu u K. u O., a za tu krađu je saznala od svog sina
Z. i od malog N., koji se sa Z. vratio iz trgovine K., odnosno
pobjegao iz trgovine K. sav prestravljen i plakao je. Kad su se Z. i N.
vratili kući iz K., djetetu N. trebalo je dosta da se smiri, a Z. joj je rekao
da mu je N. rekao da je bio prisutan tom prilikom kad su M. i I. izvršili krađu u K., a za N. je to bio traumatičan događaj i šok zato jer je on za vrijeme dok su M. i I. u K. odvojili u posebne sobe, N. je čuvala neka
nepoznata osoba. N. se tada bojao za mamu i tatu i smatrao je da će im tako pomoći ako jako plače. Tako je njoj dijete reklo kasnije dok ga je ona tješila. Ni dan danas ne ide s N. nikada u K. jer se on te trgovine boji. Nadalje, može reći
i da je bio događaj kad su bili svatovi na kojima su bili prisutni i N. i Z. i ona, te ostala obitelj. Tog dana dala je N. 200,00 eura na dar da ih ponese kući, a kasnije su u N. ruksaku našli oko 5.000,00 kuna, a novci su bili u kunama i u eurima. N. je plakao i molio da mu ne uzmu te novce i da su mu mama i tata rekli da uzme dar, odnosno novce od svatova i da im to preda jer oni ne rade. Oni su pokušali N. objasniti da to nije u redu i da ako je htio novce da je trebao pitati. Nadalje, dijete im je reklo da mu je mama rekla da više nikada neće doći kod njih ukoliko ne da taj novac i zbog toga su oni ostavili taj novac. Također može reći da je M. više puta zvala njezinog sina Z. i prijetila mu da mu neće dati sina da ga vidi, Z. je morao činiti sve što je od njega on zatražila. Ovakvo N. ponašanje počelo se događati nakon što je Z. otišao, odnosno nakon što se razišao s M., ranije dok su oni bili zajedno dijete se nije tako ponašalo.
11. Svjedok T. N. je u iskazu naveo da Z. I. poznaje jako dugo,
oni su prijatelji još od osnovne škole, te je upoznat s njegovim odnosom s bivšom suprugom M., koji odnos je vrlo kompliciran i tu su se događale razne stvari. Primjerice, nakon što je M. odselila s djetetom N. u P., Z. i on su znali iz O. doći do P. da bi Z. vidio N., a M. ne bi dozvolila Z. da ga
vidi. Može reći da je bio prisutan sa Z. i njegovim sinom N. kad su jednom prilikom se vraćali u O., a prije toga su "skrenuli do K. u O." da bi
Z. s N. nešto kupio, a on ih je sačekao u kafiću pored. U jednom trenutku
Z. ga je nazvao i pitao ga da li vidi N., a on je pogledao po parkingu i vidio da se N. nalazi sakriven pokraj automobila i bio je jako uznemiren. Taman u tom trenutku i Z. je izašao i njih dvojica su otišli do N. i Z. ga je pitao što mu je, a on mu je rekao da se boji policije, odnosno zaštitara. Ušli su u automobil i tu je N. rekao da je jednom prilikom bio s mamom i njezinim mužem u K. gdje
su kupili hranu, da su došli policajci i uznemiravali ih, odnosno, da su njega ostavili po strani, a njih kao roditelje su odvojili od njega i da su u konačnici izašli iz trgovine bez robe koju su kupili. Poznata mu je priča oko toga da je N. jednom prilikom kad su bili u svatovima ukrao nekakav novac, kojeg su našli u njegovoj torbi, to je bilo oko 5-6.000,00 kuna. To mu je ispričao Z.. Rekao mu je da su oni N. bili dali neke novce, ali su u njegovoj torbi našli puno više novaca, koje je N. uzeo bez da je ikoga pitao.
12. Svjedokinja A. I., otklonivši blagodat nesvjedočenja, u iskazu je navela da što se tiče poruka za koje se njezin suprug tereti da je poslao R. F. Š., može reći da su te poruke "izrezane", iz njih nije vidljiv cijeli kontekst komunikacije između njezinog supruga i R.. Prvi put je saznala da R. živi u kući u O., koja je u vlasništvu maloljetnog sina njezinog supruga i M. N. – N., a na toj kući
M. i Z. svako u jednoj polovini dijela imaju osnovano pravo plodouživanja, s tim da je u zemljišnim knjigama ona upisana kao najmoprimac, a u stvarnosti uopće nije u posjedu te kuće jer se tamo i danas nalazi gospođa R., kad su ju Z. i ona tamo zatekli u kući 2020. Kad su vidjeli da se tamo R. nalazi, a to im nitko nije rekao, te su i brave na kući bile promijenjene, njezin suprug joj je slao svu dokumentaciju vezano za kuću, odnosno izvatke iz zemljišnih knjiga i ostalo. Oni su se zapravo htjeli useliti u tu kuću i htjeli su da se R. iseli, što nije učinila do današnjeg dana. Zbog toga se trenutno na ovom sudu u O. vodi i postupak radi predaje u posjed predmetne kuće. Što se tiče navoda koji su navedeni u ovim predmetnim porukama, odnosno da je N. naučio lagati, može reći da je ona osobno pročitala neka izvješća iz centra za socijalnu skrbi i izvješće posebne skrbnice u kojima je bilo navedeno da je N. rekao stvari za koje zna da nisu istina. Primjerice, slagao je kad je zadnji puta vidio supruga, a jednom je slagao i da je u jednoj prilici vidio svoje roditelje, a nije ih mogao vidjeti tada. Poznate su joj dvije situacije vezano za krađe. U odnosu na situaciju s K., Z. joj je rekao
da mu je N. jednom prilikom pobjegao iz K. u O. i sakrio se iza auta,
te mu je rekao da je bio s mamom M. i I. T. u K. kad su im
uzeli stvari i njega su odvojili od roditelja, a kasnije su mu objašnjavali da je to "sketch". Svekrva mi je rekla da N. i dan danas ima strah od te trgovine. Što se tiče događaja na svadbi suprugove sestre, može reći da su joj suprug, a i svekrva, pričali da je svekrva dala N. oko 200,00 eura, ali kad je Z. išao spremiti N. ruksak,
našao je u tom ruksaku veću svotu novaca u kunama i u eurima. Na kraju su oni taj novac i ostavili N., ali su mu na sve moguće načine pokušali objasniti da to nije u redu uzeti novce bez pitanja. Svjedok D. B. važan je zbog toga što je on bio stvarni stanodavac M. i I. u P., te im je on rekao da je M. I. izbacio iz stana u P. i da su mu oni uništili stan, te da on s takvim ljudima ne želi imati nikakve veze. Zamolili su ga da, ukoliko bude pozvan u sud, dođe i kaže istinu, međutim on je nakon što je saznao da su policiji prijavili da ne znaju gdje se on nalazi, blokirao njihove brojeve i nitko više nije mogao doći do njega.
13. Svjedok D. B. u iskazu je naveo da poznaje M. N. i I. T.. M. je kćerka bliskog prijatelja jedne njegove rođakinje, te su se M. i
I. raspitivali za to da im treba nekakav stan u P.. Njegova majka je u P. imala prazan stan i oni su tamo uselili, ali ne zna koliko su dugo bili u tom stanu, niti ima ikakvih saznanja o tome jesu li uredno plaćali stanarinu i jesu li nakon njihovog odlaska iz stana ostali kakvi dugovi. Zna da M. ima sina N., međutim ne poznaje N. oca i ne zna tko je on. Točno je da je nekada vodio nekakve telefonske razgovore s ljudima koji su se raspitivali o N., ali ne zna više kada je to bilo. Zna da se muškarac koji je s njim razgovarao rekao da se zove N. otac, ali jedino čega se sjeća da mu je on rekao da "oni njemu brane vidjeti dijete". Nakon što bi razgovarao s tim čovjekom, znala ga je nazvati M., ali ne sjeća se da li je pričao s još kojom ženskom osobom osim s M.. On nije htio biti dio tih razgovora i nije htio uopće biti uvučen u tu priču i zato je u uvijek te razgovore nastojao što prije prekinuti. Ne sjeća se je li ikada razgovarao s A. I. ili V.. Nije s N.
ocem razgovarao o bilo kakvim problemima vezano za stan u P., budući da on nije o tome imao nikakvih saznanja. On se tada nalazio u O.. Jedino čega se sjeća vezano uz stan u P., a da je spomenut kao nekakav problem, je bilo da je susjeda ispod bila slala da je pukla cijevi da curi voda iz stana u kojem su živjeli M. i I.. M. i I. najamninu su plaćali njegovoj mami. Njegova majka je u jednom trenutku rekla da joj je dosta da ima podstanare u stanu, njegov očuh je u to vrijeme dosta putovao i trebao mu je stan gdje bi mogao prenoćiti kada dođe u P. i onda su se sjetili zašto ne bi on mogao prenoćiti u tom stanu gdje su bili M. i I.. Imali su određeni rok da se isele. Sjeća se da im je majka produljila rok za selidbu, ostali su u stanu još nekoliko mjeseci jer misli da je M. zamolila mamu da ostanu do kraja školske godine.
14. Svjedokinja A. V. u iskazu je navela da poznaje privatne tužitelje, oni su boravili u njezinom stanu u P. negdje do 2021. Dala im je stan da ga koriste jer je poznavala M. oca. Napominje da joj M. i I. nisu ništa ostali dužni, sve je bilo po dogovoru. Nije sigurna da li su M. i I. otišli iz stana 2020. ili 2021., zna da je to bilo ono ljeto kada je njezinom suprugu trebao stan, zbog čega je ona i zatražila od M. i I. da odu iz stana, čemu se oni nisu protivili i sve je prošlo normalno. Najamninu su joj uplaćivali na račun u E. banci i to mjesečno. Svaki mjesec redovno su joj plaćali najamninu. Nije bilo nikakvih problema sa stanom, nije bila nikakva šteta. Nije u stanu pukla nikakva cijev. Budući da je ona M. i I. dala stan u najam, ona je bila s njima u kontaktu. Nisu odredili nikakav otkazni rok u kojem su M. i I. trebali izaći iz stana, kako su se poznavali, cijeli njihov odnos bio je više privatan nego službeni. Predstavnik stanara zgrade u P. više je poznavao njezinog sina, koji je ostao živjeti u P. do 2015. i pretpostavlja da je zato predstavnik stanara dao broj njezinog sina.
15. Sud je iskaze svjedoka privatnih tužitelja, te svjedoka R. F. Š.,
D. B. i A. V., te dijelom T. N. ocijenio
vjerodostojnim, dok s druge strane iskaz svjedokinja L. I. u dijelu u kojem je govorila o tome kako je dijete N. jednom prilikom u svatovima ukrao veću svotu novaca, ocijenio nevjerodostojnim i usmjerenim ka pogodovanju optuženiku (koji je sin L. I.). Glede ostalih odlučnih činjenica (da bi dijete N. prisustvovalo krađi koju su privatni tužitelji navodno izvršili u K.) imenovana svjedokinja nema neposrednih saznanja, nego svoja saznanja crpi iz navoda optuženika, kao i svjedokinja A. I. (supruga optuženika), zbog čega njihovi iskazi u tom dijelu nisu relevantni.
15.1. U odnosu na događaj u trgovini K. o kojem je iskazivao svjedok T.
N., navodeći da je vidio kad je dijete N. bio ustrašen i rasplakao se, te da je rekao da je jednom prilikom bio s mamom i njezinim mužem u K. gdje su kupili hranu, da su došli policajci i uznemiravali ih, odnosno, da su njega ostavili po strani, a njih kao roditelje su odvojili od njega i da su u konačnici izašli iz trgovine bez robe koju su kupili, sud drži da se doista dogodila situacija u kojoj je dijete N. reagiralo burno u trgovini K., a moguće čak i izreklo stvari koje tvrdi optuženi Z. I., a svom iskazu potvrđuje svjedok T. N.. Međutim, kako je iz cjelokupne dokumentacije C. za socijalnu skrb koja priliježe spisu razvidno, postupak razvoda braka između optuženika i II. privatne tužiteljice M. N. bio je vrlo kompliciran te stresan i traumatičan za dijete N., koji je prema nalazima psihologa bio depresivan i anksiozan. U cijeloj toj situaciji moguće je da je dijete pred ocem doista ispoljilo negativne emocije, opisujući nekakvo negativno iskustvo koje je doživjelo s majkom i njezinim partnerom, međutim to ne znači da se takav događaj doista i zbio. Nabijen negativnim emocijama prema privatnim tužiteljima, optuženik je "uzeo zdravo za gotovo" da se doista s djetetom zbilo nekakvo negativno iskustvo u trgovini K., a za koje su odgovorni privatni tužitelji, te nije s istima provjerio je li tomu tako, a što bi svaki prosječan čovjek učinio. Da se krađa u K., odnosno postupanje zaštitara prema privatnim tužiteljima pred djetetom N. u stvarnosti nije dogodilo, slijedi iz očitovanja trgovačkog društva K. d.d. Z.. (igrom
slučaja bilo je postupanja prema osobi koja se zove jednako kao I. privatni tužitelj I. T., međutim da se ne radi o privatnom tužitelju vidljivo je iz naznačenog datuma rođenja počinitelja).
15.2. Unatoč tomu što optuženik tvrdi da je uvjeren da se krađa od strane privatnih tužitelja u K. zbila, odnosno da vjeruje onomu što mu je dijete N. reklo, sud drži da je optuženik bio svjestan da se tako nešto zapravo nije dogodilo, te se samo zbog svojih negativnih emocija prema privatnim tužiteljima "uhvatio" te priče koju je želio iskoristiti u svoju korist, između ostalog vezano i za spor oko zajedničke kuće u O., u kojoj je u kritično vrijeme boravila R. F. Š.. Naime, optuženik je zasigurno bio svjestan da su privatni tužitelji relativno dobrog imovnog stanja, odnosno da nemaju nikakvog razloga otuđiti bilokakve predmete iz trgovine, te bi u toj situaciji bilo logično da je nakon djetetove negativne reakcije u trgovini provjerio s istima zbog čega je do takve reakcije došlo. Međutim, jasno je kako je komunikacija između optuženika i privatnih tužitelja narušena, te kako isti nisu bili u stanju kvalitetno surađivati niti u postupku razvoda braka, zamjerajući jedno drugome gotovo svaki potez koji bi druga strana učinila, pa je s te strane optuženik očito odlučio negativnu reakciju djeteta prihvatiti kao oružje radi ostvarivanja svojih interesa, odnosno daljnje ocrnjivanje privatnih tužitelja pred djetetom, a i nadležnim tijelima uključenim u proces razvoda braka (centar za socijalnu skrb, sud, pa i državno odvjetništvo).
15.3. Svjedoci R. F. Š., D. B. i A. V. iskazivali su
jasno, opisujući događaje koje su opažali, time da su svjedoci D. B. i
A. V. potvrdili navode privatnih tužitelja o tome da nije istina da su iz stana u P. izbačeni, te da su stanodavcima ostali dužni. Navedeni svjedoci nemaju nikakvog razloga u ovom postupku lažno iskazivati, a isto tako s privatnim tužiteljima nisu u bliskim odnosima, te se nakon odlaska privatnih tužitelja iz stana zapravo i ne čuju. S druge strane, svjedokinje L. i A. I., koje su iskazivale u prilog obrani optuženika, njegove su majka i supruga, koje su svojim iskazima očito htjele pogodovati optuženiku, ukazujući na to da je isti imao opravdanih razloga povjerovati da je dijete N. doista od privatnih tužitelja naučio "krasti i lagati" i da je u to vjerovao ne samo on (optuženik), nego i njih dvije (svjedokinje). Većina njihovih iskaza temelji se na onome što im je sam optuženik prepričao (kad govore o situaciji u K., te svjedokinja A. I. kad govori o situaciji s novcima koje je dijete navodno otuđilo u svatovima), a što je tiče iskaza svjedokinje L. I. u dijelu u kojem je prepričavala situaciju iz svatova, sud drži da je njezin iskaz u tom dijelu neistinit i usmjeren pogodovanju optuženiku.
16. Iz preslika poruke putem aplikacije W. R. F. Š. (stranica 5
spisa) proizlazi da je optuženik R. F. Š. poslao poruku sljedećeg
sadržaja: "Poštovana gđo. R.. U prilogu Vam šaljem i povijesni slijed nekretnine kako biste se uvjerili da pričam istinu. Šaljem Vam i raskid Ugovora i Ugovor kojim sam ovlaštenja prenio na suprugu. Imam raskid Ugovora od 23.09.2020. koji je gđa. M. odbila primiti ali mi se pokvario printer i skener pa Vam ga šaljem nepotpisanog u wordu. Gđu. M. od 2018. god obavještavam da ne dozvoljavam raspolaganje nekretninom u ime i za račun djeteta. Do danas gđa nije uplatila niti lipe na N. račun otvoren za tu svrhu. Ne tražim da mi vjerujete, ne želim Vam nikakvo zlo, ali odite kod odvjetnika koji će Vam objasniti da ste dovedeni u zabludu od strane gđe. M.. Meni nije do novca, imam ga dovoljno i sam sam ga zaradio kao i moja supruga koje je magistrica i također radi i zarađuje. Ovo Vam govorim kako bi dobili širu sliku. Gđa. M. nema dana staža i sigurno da joj je stalo do najamnina jel nema šta drugo. No neću dozvoliti a to plaćamo N. i ja. Dođe mi muka kad vidim šta je napravila od kuće za koju je moj otac poginuo. Ne želim od sebe i Vas dovoditi u situaciju da Vas putem instituta samopomoći iznosim na cestu radi malicioznih postupaka i manipulacija gđe. M.. Probajte me shvatiti, nisam vidio sina ne sjećam se kada, djetetu me predstavila kao nasilnika i kriminalca i u kuću uselila T. I., osobu čija su obitelj prostaci i uz koje je moj N. naučio lagati, krasti i druga neprihvatljiva ponašanja. M. i I. su više puta uhvaćeni u krađi sa mojim N.. Imam neugodnosti jel su ostali dužni i izbačeni iz stana u P.. Nebrojeno je nedjela koja čine N. i meni. M. je C. za soc. skrb kazneno prijavio radi njenih postupaka. I sada krije gdje je dijete, obmanjuje Centar, sud, policiju i dovodi u neugodnosti vlasnike nekretnine kojima je ostala dužna i koji su ih izbacili iz stana. Za sve navedeno i puno ostalih nedjela koja krije s obzirom da joj prijeti kazneni progon ću Vam kad se vidimo pokazati dokaze ukoliko Vas zanimaju. Ja osim dva prometna prekršaja nemam drugih prijestupa. Ukoliko njene stalne prijave koje su van zdravog razuma. Ne želim govoriti protiv njih niti me zanimaju. Sami ćete prosuditi tko priča istinu. Moja supruga se bavi insolvencijskim pravom i postupcima i stalno je u doticaju sa zemljišno-knjižnim predmetima, njene kolege odvjetnici me zastupaju. Ali kako nebi pomislili da utječem na Vas, preporučam a ukoliko imate sredstava za platiti odvjetnika da ga sami angažirate kako bi Vam netko nepristran potvrdio činjenice vezane za nekretninu. Stojim na raspolaganju za dogovor i kada se konzultirate javite se i naći ćemo rješenje povoljno za obje strane. U prilogu Vam i šaljem nalaz vještaka da dobite širu sliku. Srdačno. I. Z., v.r.".
17. Iz spisa O. državnog odvjetništva u P. poslovni broj KMp-DO-340/2018 i KP2-DO-135/2021 proizlazi da je optuženik prijavio kako je njegova bivša supruga M. I. odvela njihovo zajedničko dijete N. I. na njemu nepoznatu adresu u P., za što on nije dao suglasnost. O. državno odvjetništvo u P. (dalje u tekstu: O. u P.), rješenjem od 21. siječnja 2019., poslovni broj KMP-DO- 340/2018 odbacilo je kaznenu prijavu protiv M. I. zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., budući da je utvrđeno da nema osnovane sumnje da je prijavljena počinila kazneno djelo za koje se tereti. Nadalje, proizlazi da A. I. podnijela kaznenu prijavu protiv M. I., nakon čega je O. u P. rješenjem od 31. siječnja 2022., poslovni broj
KPz-DO-135/2021 odbacilo kaznenu prijavu protiv M. N. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. Naime, utvrđeno je da je Z. I. višekratno i pravodobno imao informaciju o tome gdje se nalazi dijete N. I., da prijavljena M. N. nije protivno zakonu mijenjala obiteljsko stanje djeteta N.,
te je svaka promjena adrese vezano uz N. ocu Z. bila pravodobno
dostavljena. Nije utvrđeno da je bilo koja promjena koju je istaknuo prijavitelj negativno utjecala na dijete te da bi zbog toga dijete N. i otac Z. imali loš odnos. Naprotiv, iz svih prikupjenih podataka proizlazi da je prijavitelj Z. I. višekratno upozoravan od strane voditelja nadzora (usmeno tijekom susreta s djetetom), od strane nadležnog suda (putem presude i odluka o privremenoj mjeri), te od strane nadležnog C. za socijalnu skrb o neprimjerenom i neadekvatnom ponašanju prema djetetu N. I. i u njegovoj nazočnosti prema drugim djetetu bliskim osobama (M. N., I. T.).
18. Iz dokumentacije C. za socijalnu skrb P. proizlaze činjenice važne za obiteljske odnose između optuženika i II. privatne tužiteljice M. N. u postupku njihovog razvoda braka, a posebno glede sadržaja ostvarivanja roditeljske skrbi nad njihovim djetetom N. I..
19. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka P. uprave, P. ureda Z.,
I. S., od 5. travnja 2022. za optuženika proizlazi da je optuženik tijekom 2021. godine ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 58.703,65 kuna, 1.333,40 kuna na ime poreza i prireza, te ukupno 9.600,00 kuna na ime neoporezivih primitaka.
20. Iz podneska K. H. d.d. Z., od 6. rujna 2022. uz zapisnik o
krađi od 19. listopada 2018. proizlazi da glede poslovne jedinice K. O. tijekom 2016., 2017. i 2018. godine nije bilo podnesenih kaznenih prijava od strane K. protiv privatnih tužitelja. Protiv I. T., međutim ne privatnog tužitelja (koji je rođen 19. srpnja 1993.), nego druge osobe koja se zove jednako kao privatni tužitelja, a rođena je 26. siječnja 1995. bilo je postupanje zaštitara zbog pokušaja krađe u poslovnici K. K. i to 19. listopada 2018., međutim u navedenom slučaju nije podnesena kaznena prijava jer je krađa spriječena djelovanjem nadležnog zaštitara.
21. Iz presude O. suda u O. od 13. srpnja 2021., poslovni broj K- 483/21-2 proizlazi da je optuženik proglašen krivim što je 8. travnja 2021. u O., B. 2, bez ovlaštenja, na obiteljskoj kući u vlasništvu njegovog sina maloljetnog N. I. na prednjici fasade crvenim sprejem ispisao riječi G. R. otkazan vam je najam" te s bočne strane fasade riječi "Ova kuća nije za najam Z. I. N. tata te voli" promijenivši na taj način izgled navedene
kuće, odnosno što je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 2. KZ/11.
22. Na fotografijama koje su prilog zapisnika o raspravi od 5. prosinca 2022. vidljiva je predmetna sporna poruka koju je R. F. Š. s datumom 1. svibnja 2021.
(prema iskazu I. privatnog tužitelja I. T. na tim fotografijama nalazi se mobitel R. F. Š., a poruke je fotografirao njegov brat s obzirom da su se
oni tada nalazili u P., s tim da je privatni tužitelj tijekom iskazao sudu pokazao poruke na W. aplikaciji sa svog mobilnog uređaja na kojem je vidljivo da je R. F. Š. poruku koju joj je optuženik poslao proslijedila privatnom tužitelju
I. T. 7. svibnja 2021.).
23. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da optuženik nije osuđivan, a prekršajno je kažnjavan jedanput, zbog prometnog prekršaja.
24. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi Z. I. počinio kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.
25. U odnosu na kazneno djelo klevete počinjeno na štetu privatnih tužitelja nije bilo sporno da je optuženik R. F. Š. poslao predmetne poruke, koje je ista prenijela I. privatnom tužitelju I. T., a ovaj II. privatnoj tužiteljici M.
N..
25.1. Glede sporne činjenice vremena kad je predmetna poruka poslana R. F. Š., te kad su privatni tužitelji saznali za istu, iz iskaza I. privatnog tužitelja I. T. i fotografija poruka na mobilnom uređaju R. F. Š., kao i
uvida u mobilni uređaj I. privatnog tužitelja I. T., nedvojbeno je utvrđeno da su privatni tužitelji saznali za poruku 7. svibnja 2021. (kad je imenovana poruku proslijedila I. privatnom tužitelju I. T.), koju je svjedokinja R. F. na
svoj mobilni uređaj primila 1. svibnja 2021. Navedeno posredno proizlazi i iz iskaza svjedokinje R. F. Š. dovedenog u vezu sa sadržajem presude O. suda u O. od 13. srpnja 2021., poslovni broj K-483/21-2 (iz koje je razvidno da je konflikt glede najma kulminirao 8. travnja 2021., dok je imenovana svjedokinja navela da se ne sjeća točno kad je primila spornu poruku, ali zna da je to bilo nakon što je optuženik razbio ulazna vrata na kući gdje ona stanuje kao podstanarka). Dakle, nije istinita obrana optuženika u dijelu u kojem je naveo da je predmetnu poruku R. F. Š. poslao krajem rujna 2020.
25.2. Nadalje, glede sporne činjenice jesu li neistinite činjenične tvrdnje koje je optuženik u poruci iznio (da je dijete N. od I. privatnog tužitelja I. T. i njegovih roditelja naučio lagati, krasti i druga neprihvatljiva ponašanja, da su M. i I. više puta uhvaćeni u krađi, da su izbačeni iz stana u P., da su ostali dužni), nedvojbeno je utvrđeno da privatni tužitelji nisu ostali dužni i da nisu izbačeni iz stana u P. (što proizlazi iz iskaza svjedoka D. B. i A. V.), te da nisu uhvaćeni u krađi (što proizlazi iz očitovanja trgovačkog društva K. d.d. Z.). U odnosu na događaj kojeg je optuženik opisao, kad je dijete N. navodno ukralo veću svotu novaca u svatovima, sud nije prihvatio obranu optuženika, kao niti iskaz svjedokinje L. I. u dijelu u kojem je ista potvrdila navode optuženika, budući da je takva obrana optuženika suprotna iskazu II. privatne tužiteljice M. N., koji je sud prihvatio, a koja je navela da je N. je jednom prilikom dobio nekakav novac, ne zna je li to bilo u svatovima ili negdje drugdje, te mu je optuženik to uzeo i dijete joj je došlo plačući.
25.3. Što se tiče svijesti optuženika o tome da je ono što iznosi neistinito, već je ranije opisano, a vezano za događaj u K., zašto sud drži da je optuženik znao da privatni tužitelji zapravo nisu "više puta uhvaćeni u krađi", međutim unatoč tome prihvatio je svaku eventualnu negativnu reakciju djeteta N. kako bi pred njim, a i svima ostalima, ocrnio privatne tužitelje.
25.4. Sud je u ovom postupku prihvatio iskaze privatnih tužitelja, nasuprot obrani optuženika, koji je i u ovom postupku iznošenjem nekoliko situacija (navodna krađa novaca u svatovima od strane djeteta N., navodno zaticanje privatnih tužitelja u krađi u K., te njihovo navodno dugovanje za stan u P.) htio predočiti sudu kako su privatni tužitelji doista "kradljivci". Naime, iz priklopljenih spisa O. u P. u koje je sud izvršio uvid, a i dokumentacije C. za socijalnu skrb, razvidno je da je optuženik i ranije pred nadležnim tijelima iznosio tvrdnje na štetu II. privatne tužiteljice M. N. i to čak i ozbiljne optužbe da bi ista počinila kaznena djela,
međutim kaznene prijave optuženika su odbačene uz opsežna, jasna i cjelovita obrazloženja. U konačnici, dijete N. I. i dalje živi s majkom – ovdje privatnom tužiteljicom i njezinim partnerom I. privatnim tužiteljem što zasigurno ne bi bilo tako da su tvrdnje optuženika istinite, sve imajući u vidu da su tijekom i nakon postupka razvoda braka u odnos optuženika i privatnih tužitelja bile uključene razne institucije, između ostalog i državno odvjetništvo, a neki od postupaka pred sudom traju još i danas. S druge strane, protiv optuženika je donesena nepravomoćna presuda u kojoj je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, što govori u prilog tome da je II. privatna tužiteljica M. N. govorila istinu kad je navodila da je optuženik oštetio kuću u O., B. 2.
25.5. Sagledavajući odnos optuženika i II. privatne tužiteljice M. N. (u prvom redu), te potom i odnos optuženika s I. privatnim tužiteljem I. T., jasno je
da se optuženik još i danas ne može pomiriti s prošlošću, odnosno s time da je II. privatna tužiteljica M. N. započela svoju vezu s I. privatnim tužiteljem
I. T. za vrijeme dok je s njim još bila u braku, zbog čega je toliko revoltiran da pokušava naštetiti ugledu privatnih tužitelja na razne načine pa i podnošenjem neosnovanih kaznenih prijava protiv II. privatne tužiteljice. Osim toga, interes optuženika je i u tome da privatne tužitelje ocrni i u odnosu na dijete N., koje očito odbija s njim ostvariti dublji odnos i češći kontakt. Kad se tomu doda konfliktna situacija s kućom u O., B. 2, u kojoj je stanovala
podstanarka, prema tvrdnjama optuženika bez njegova znanja, jasno je da je optuženik, suprotno njegovim navodima, predmetnim porukama imao za cilj naštetiti ugledu i časti privatnih tužitelja, a sve kako bi situaciju s kućom riješio u svoju korist. Dakle, predmetne poruke optuženika samo su nastavak njegovog obrasca ponašanja – ocrnjivanja privatnih tužitelja radi postizanja nekih svojih ciljeva (skrbi i viđanja djeteta, useljenja u kuću u O. itd.).
25.6. Nedvojbeno je da su tvrdnje iznesene na štetu privatnih tužitelja takve da mogu štetiti njihovom časti i ugledu, budući da je optuženik, između ostalog naveo da su isti kradljivci (drugim riječima kriminalci, počinitelji kaznenih djela), lažovi i prevaranti (da su ostali dužni za stan u P.), koje tvrdnje su objektivno podobne naštetiti ugledu i časti jer druga osoba može čitajući te poruke steći dojam da su privatni tužitelji osobe bez morala, koje ne poštuju zakone i društvene norme.
26. Kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu iz članka 149. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita.
27. Optuženi Z. I. počinio je navedeno kazneno djelo tako što je kritičnog dana, putem aplikacije W., R. F. Š., podstanarki u stanu u
vlasništvu N. I., maloljetnog sina optuženika i privatne tužiteljice M. N.,
poslao poruku u kojoj je za privatnog tužitelja I. T. naveo da je osoba "čija
su obitelj prostaci i uz koje je moj N. naučio lagati, krasti i druga neprihvatljiva ponašanja.", a za privatnog tužitelja i privatnu tužitelju, da su M. i I. su više puta uhvaćeni u krađi sa mojim N.. Imam neugodnosti jel su ostali dužni i izbačeni iz stana u P.. Nebrojeno je nedjela koje čine N. i meni", iako je bio svjestan neistinitosti navedenih činjeničnih tvrdnji, a iste su takve naravi da mogu naškoditi časti i ugledu privatnih tužitelja.
28. Optuženi Z. I. počinio je kazneno djelo za koje se tereti s izravnom namjerom, svjesno i želeći naškoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, znajući da iznosi neistine o privatnim tužiteljima, a kako je ranije već obrazloženo pod točkama 25.3. do 25.5. obrazloženja.
29. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.
30. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
31. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi Z. I. Z. I. počinio kazneno djelo klevete koje mu se stavlja na teret, te je za navedeno djelo i proglašen krivim.
32. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
32.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženom Z. I. uzeo u obzir njegovu neosuđivanost, te činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio u afektu, izrevoltiran ponašanjem njegove bivše supruge II. privatne tužiteljice M. N. u odnosu na posjed kuće u O. koja je u vlasništvu njihovog maloljetnog sina, kao i u odnosu na njezin stav glede skrbi o njihovom djetetu N..
32.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženom Z. I. uzeo u obzir sadržaj i brojnost iznesenih klevetničkih tvrdnji u kojima je optuženik iznio više činjeničnih tvrdnji koje mogu štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja (da je N. od njih naučio lagati, krasti i druga neprihvatljiva ponašanja, da su više puta uhvaćeni u krađi, da su ostali dužni i izbačeni iz stana u P.).
33. Na temelju gore navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti u njihovoj ukupnosti, sud je optuženog Z. I. sukladno članku 42. stavku 1. i 3. KZ/11. za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11. osudio na novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa.
33.1. S obzirom na to da je optuženik zaposlen i ima primanja od oko 6.000,00 kuna, tijekom 2021. godine ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 58.703,65 kuna, 1.333,40 kuna na ime poreza i prireza, te ukupno 9.600,00 kuna na ime neoporezivih primitaka, međutim nema imovine sud mu je utvrdio dnevne iznose u visini od 200,00 kuna, smatrajući da je navedena visina dnevnog iznosa primjerena optuženikovim prihodima i imovini, te troškovima nužnim za njegovo uzdržavanje, sve u smislu članka 42. stavka 4. i 5. KZ/11.
34. Konačno, sukladno članku 42. stavku 2. KZ/11., sud je osudio optuženika na novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa u visini od 200,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna.
35. S obzirom na raniju neosuđivanost optuženika, sud drži da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
36. U slučaju opoziva uvjetne osude optuženi Z. I. dužan je novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude., u smislu članka 42. stavka 6. KZ/11.
37. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točki 1., 6. i 7. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. optuženom Z. I. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka i to troškove za svjedoke u ukupnom iznosu od 2.450,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna, koja je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.). Navedene troškove optuženik je dužan uplatiti u državni proračun nakon pravomoćnosti presude, o čemu će primiti poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Iznos kojeg je optuženik dužan platiti naveden je i u eurima, sukladno fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450. Nadalje, optuženik je dužan naknaditi i troškove privatnih tužitelja na ime sudskih pristojbi i nagrade njihovog opunomoćenika u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna. Navedeni troškovi obuhvaćaju nagradu opunomoćenika privatnih tužitelja za sastav privatne tužbe u iznosu od 750,00 kuna sukladno Tbr. 1. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje privatnih tužitelja na raspravama od 14. ožujka 2022., 9. lipnja 2022. i 9. rujna 2022. – za svaku raspravu po 2.250,00 kuna sukladno Tbr. 4. točki 1. Tarife, te za zastupanje na raspravi od 5. prosinca 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna, dakle ukupno 9.000,00 kuna, sve uz PDV od 25 % (2.250,00 kuna) što iznosi ukupno 11.250,00 kuna. Uz navedeno privatnim tužiteljima je dosuđen i trošak na ime sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 250,00 kuna sukladno Tar. br. 20. stavku 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19. – dalje u tekstu: Uredba), te za presudu u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tar. br. 21. Uredbe. Optuženik nije dužan naknaditi privatnim tužiteljima putni trošak, budući da im je taj trošak već naknađen iz državnog proračuna, a optuženik ga je optuženik dužan podmiriti u okviru troškova za svjedoke, sukladno članku 145. stavku 2. točki 1. ZKP/08., uplatom u državni proračun. 38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 7. prosinca 2022.
Sutkinja
Dunja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. I. privatni tužitelj I. T.
2. II. privatna tužiteljica M. N.
3. opunomoćenik privatnih tužitelja Ž. P., odvjetnik u V.
4. optuženi Z. I.
5. branitelj optuženika H. G., odvjetnik u O.
Broj zapisa: eb317-434ed
Kontrolni broj: 00801-d97d3-d6155
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dunja Petrović, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
