Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-322/2022-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. M., iz D. R., OIB: ... i II. A. B., iz K., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika I. J. K., iz S., II. R. B. iz S. P. M., OIB: ... i III. Z. M., iz K., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u K., radi utvrđenja pravne nevaljalosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-346/2019-37 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-346/2019-37 od 21. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su pravno nevaljane, i to javna oporuka koju je pok. M. (M.) B., rođen 14.rujna 1923., a umro 22. studenoga 2018., izjavio dana 4.srpnja 2016., a koja oporuka je sačinjena po javnom bilježniku Z. B., pod brojem OU-47/2016, i javna oporuka koju je oporučitelj izjavio dana 2. ožujka 2017. koja je sačinjena po istom javnom bilježniku pod brojem OU-31/2017, te da navedene javne oporuke ne proizvode nikakove pravne učinke, što su tuženici dužni priznati, sve pobliže navedeno kao u toj točki izreke. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je točkom II izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 11.312,50 kn.

2.Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Tuženici su odgovorili na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatraju neosnovanima te predlažu da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su pravno nevaljane i to 1. javna oporuka koju je pok. M. (M.) B. (dalje oporučitelj) izjavio 4. srpnja 2016. koja oporuka je sačinjena po javnoj bilježnici Z. B. iz D. R. pod brojem OU-47/2016 i 2. javna oporuka koju je oporučitelj izjavio 2. ožujka 2017., a koja je oporuka sačinjena po istoj javnoj bilježnici pod brojem OU-31/2017, da slijedom toga navedene javne oporuke ne proizvode nikakove pravne učinke što su tuženici dužni priznati, a koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnjama da je oporučitelj u vrijeme sačinjavanja spornih oporuka bio nesposoban za rasuđivanje.

6.Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

-da je oporučitelj rođen 14. rujna 1923. a umro 22. studenoga 2018, te da je u vrijeme sačinjavanja spornih oporuka bio u dobi od 93 odnosno 94 godine,

-da su tužitelji pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O- 2449/18 od 15. travnja 2019. a uz njih i nasljednik J. B. upućeni u parnicu protiv nasljednika J. K., R. B. i Z. M. radi utvrđenja da nisu pravno valjane i istinite sporne oporuke zbog nesposobnosti oporučitelja za rasuđivanje, s time da nasljednik J. B. tužbu nije podnio,

-da je oporučitelj 4. srpnja 2016. u uredu javne bilježnice Z. B. iz D. R. sačinio javnu oporuku kojom je svoju imovinu i to novčana sredstva koja su se nalazila kod H. B. ostavio pranećaku J. K. (I.tuženiku); da je istoga dana (4. srpnja 2016.) sačinio i drugu javnu oporuku također po istoj javnoj bilježnici koja je ovjerena pod brojem OU- 46/2016 a kojom je odredio da njegova imovina koju čine novčana sredstva koja ima u Republici Hrvatskoj na računima kod P. B. Z. i Z. B. da ista pripadaju svim njegovim zakonskim nasljednicima, osim A. B. u različitim dijelovima,

-da je oporučitelj 2. ožujka 2017. kod iste javne bilježnice sačinio novu oporuku koja je ovjerena pod brojem OU-31/2017, da je oporučitelj u toj oporuci odredio da javnu oporuku sačinjenu 4. srpnja 2016. ovjerenu pod brojem OU- 46/2016 a koja se odnosi na raspolaganje novčanim sredstvima u Republici Hrvatskoj opoziva izjavom o opozivu javne oporuke koja je ovjerena pod brojem OU- 30/2017, te je (novom) oporukom od 2. ožujka 2017. novčana sredstva koja se nalaze u Republici Hrvatskoj ostavio sestri R. B. u 6/10 dijela (60%) i sestri Z. M. u 4/10 dijela ili 40%,

-da je ostavinski postupak iza smrti oporučitelja vodila javna bilježnica Z. B. kao povjerenica Općinskog suda u Karlovcu; da su u ostavinskom postupku utvrđeni zakonski nasljednici ostavitelja, da ostavitelj nije bio u braku ili izvanbračnoj zajednici, da nema vlastitih potomaka ili posvojene djece, da su njegovi roditelji M. i A. B. umrli prije njega te da su po zakonskom redu nasljeđivanja na nasljedstvo pozvani njegova braća i sestre, njih ukupno petero, odnosno njihova djeca.

7.U odnosu na sporno pitanje je li oporučitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka bio sposoban za rasuđivanje sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je dostavila Bolnica K. (list 17-103) u bitnom utvrdio da ova bolnica raspolaže s nalazom sa Odjela za radiologiju od 19. i 20. siječnja i 9. rujna 2010., te 15. studenoga 2018., zatim nalazom iz Službe za internu medicinu od 9. svibnja 2011., nalazom sa Odjela za oftalmologiju od 30. srpnja 2010., medicinskom dokumentacijom sa Odjela za infektologiju za vrijeme liječenja oporučitelja od 10. do 20. rujna 2010., medicinsku dokumentaciju iz Službe za internu medicinu za vrijeme liječenja oporučitelja od 15. do 19. studenoga 2018., te je sud na temelju ovih dokaza zaključio da oporučitelj tijekom 2016. i 2017. kada je sačinio sporne oporuke nije bio liječen u Bolnici K., kao ni pet godina prije toga obzirom da je u toj bolnici bio zadnji puta liječen 2011., a posljednji puta 15. studenoga 2018.

8.Sud je nadalje uvidom u zdravstveni karton ostavitelja pribavljen od njegove liječnice obiteljske medicine K. K. utvrdio da isti sadrži podatke o svim liječničkim pregledima ostavitelja u periodu od 10. prosinca 2009. do 23. listopada 2018. Sud je nadalje uvidom u otpusno pismo Bolnice K. od 19. studenog 2018. koje je izdano tri dana prije njegove smrti, utvrdio da je oporučitelj 19. studenoga 2018. zaprimljen u toj medicinskoj ustanovi te je utvrđeno da je prilikom pada u kupaonici zadobio površinsku ozljedu vlasišta, otvorenu ranu prsta bez oštećenja nokta te mu je dijagnosticirana cerebovaskularna bolest, da se u medicinskoj dokumentaciji navodi da je opručitelj bio komunikativan na dan 19. studeni 2018. da je u organizaciji rodbine premješten na kućno liječenje i njegu u Dom umirovljenika u Z. gdje je 22. studenoga 2018. preminuo.

9.Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka A. B., J. B., A. B., V. M., O. B., Z. C., G. M., M. B., Ž. M., stranačkih iskaza I. tužitelja te II. i III. tuženica pri čemu je svaki iskaz pojedinačno ocijenio, sud je u bitnom utvrdio da su svi navedeni svjedoci poznavali oporučitelja, da se isti 2008. vratio iz A. te nakon toga živio u obitelji njegove sestre, II. tuženice R. B., u kući na adresi ... u kojoj je u potkrovlju imao vlastitu sobu s kupaonicom, da su saslušani svjedoci A. B., O. B., Z. C., G. M., M. B. i Ž. M., a kojim iskazima je sud poklonio vjeru, suglasno iskazali da su sa oporučiteljem tijekom 2016. i 2017. komunicirali, da su s njime mogli razgovarati o raznim temama koje su ga zanimale, osobito o američkoj politici, porezima, da je oporučitelj redovito čitao časopise na engleskom jeziku jer je želio biti informiran o političkim i drugim odnosima u A..

10. Stranački iskaz I. tužitelja te iskaz svjedoka J. B. sud je ocijenio kao nevjerodostojne i to dio iskaza svjedoka J. B. u kojem svjedok navodi da ga oporučitelj tijekom 2015. ili 2016. odnosno prije sačinjenja spornih oporuka nije prepoznavao, uz obrazloženje da suprotno proizlazi iz iskaza naprijed navedenih svjedoka kojima je poklonio vjeru, a isto tako na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke ocijenio da ostavitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka nije bolovao od bolesti koje bi mogle utjecati na njegovu sposobnost za rasuđivanje dok je cijeneći stranački iskaz I. tužitelja zaključio da isti nema neposrednih saznanja o zdravstvenom stanju oporučitelja u vrijeme sačinjavanja spornih oporuka s obzirom na okolnost da je oporučitelja zadnji puta vidio 2013., a također da I. tužitelj niti ne tvrdi da je tijekom 2013. ostavitelj bio dementan ili nesposoban za rasuđivanje.

10.Sud je nadalje prihvatio kao vjerodostojne stranačke iskaze II. i III. tuženica (koje su blizanke i sestre oporučitelja) a koje su suglasno, kao i naprijed navedeni svjedoci kojima je sud poklonio vjeru iskazale da je ostavitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da isti u to vrijeme, kao i prije i nakon toga nije bolovao od demencije, da je isti mnogo čitao, za što mu nisu bile potrebne naočale.

11.Sud je ocjenom iskaza svjedokinje Z. B., javne bilježnice u bitnom utvrdio da je ista iskazala da joj se oporučitelj prvi puta obratio telefonom u srpnju 2016. kada ju je pozvao da dođe u kuću gdje je živio, da je ona tada otišla u tu kuću i razgovarala sa oporučiteljem koji joj je rekao da želi sačiniti oporuku kojom želi rasporediti novčana sredstva koja ima u banci u A. i Republici Hrvatskoj, da je oporučitelj tražio da mu navede tko bi bili njegovi zakonski nasljednici, da je iz tog razgovora svjedokinja zaključila da oporučitelj ima ukupno 9 zakonskih nasljednika, da se oporučitelj oko tjedan dana nakon toga najavio telefonom i došao u njezin ured u D. R. kada su 4. srpnja 2016. sastavljene dvije oporuke s time da je oporučitelj prvom oporukom novčana sredstva koja ima u H. B. ostavio pranećaku – I. tuženiku i to iz zahvalnosti prema njegovim roditeljima, koji tada više nisu bili u životu, a koji su mu pomogli kada je došao u A.; da je istoga dana sačinio i oporuku kojom je rasporedio novčana sredstva koja ima u Republici Hrvatskoj kod P.B.Z. i Z. B. na način da je ista ostavio svim svojim zakonskim nasljednicima osim A. B., u različitim dijelovima pri čemu da je njegova sestra (II. tuženica) dobila najveći dio.

12.Sud je nadalje utvrdio da je svjedokinja izričito iskazala da je oporučitelj prilikom sačinjenja tih oporuka bio normalnog ponašanja, da je jasno izrazio svoju volju i da na bilo koji način nije posumnjala da bi bio dementan ili bolestan, da je na svako pitanje koje mu je postavila dao racionalan odgovor, dok je u odnosu na sačinjenje oporuke iz 2017. svjedokinja navela da ju je oporučitelj u proljeće 2017. pozvao k sebi kući i rekao da bi želio opozvati oporuku kojom je raspolagao svojim novčanim sredstvima koja ima u hrvatskim bankama i u vezi toga sačiniti novu oporuku u odnosu na ta novčana sredstva, da je radi toga, oporučitelj 2. ožujka 2017. pristupio u njezin javnobilježnički ured gdje su sačinili novu oporuku kojom je oporučitelj novčana sredstva u hrvatskim bankama ostavio II. i III. tuženicama svakoj u određenim dijelovima, te istog dana (2. ožujka 2017.) opozvao izjavom o o opozivu javne oporuke pod brojem OU-30/2017, oporuku koja je sačinjena 4. srpnja 2016. pod brojem OU-46/2016 a kojom je oporučitelj novčana sredstva koja je imao u hrvatskim bankama ostavio svim njegovim zakonskim nasljednicima osim A. B..

13.Sud je utvrdio da je svjedokinja također iskazala da je prilikom sastavljanja oporuke iz 2017. upozorila ostavitelja da time isključuje iz nasljeđivanja druge zakonske nasljednike koje nije uključio u oporuku, te da je oporučitelj tada rekao da je to njegova volja, dok je svjedokinja na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja je li trebala prilikom sačinjena oporuka zatražiti mišljenje liječnika o tome je li ostavitelj sposoban za oporučivanje s obzirom na njegovu životnu dob od 93 godine, odgovorila da takvo mišljenje liječnika nije bilo potrebno jer je zaključila da je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje s obzirom da je bio racionalan u svim svojim odgovorima i u svim promišljanjima, te je sud iskaz ove svjedokinje također prihvatio kao vjerodostojan.

14.Sud je na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke utvrdio da je vještak nalaz i mišljenje dao na temelju uvidu u spis te u u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton oporučitelja, te dao mišljenje da oporučitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka tijekom 2016. i 2017. nije bio nesposoban za rasuđivanje, već naprotiv, da iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi u spornom razdoblju bolovao od demencije ili koje druge psihičke smetnje, te bio razuman u zaključivanju. Sud je nadalje utvrdio da je povodom primjedbi tužitelja na nalaz i mišljenje vještak saslušan na ročištu, te da je na postavljena pitanja tužitelja odgovorio da je prilikom davanja nalaza proučio svu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te izvršio uvid u zdravstveni karton oporučitelja u kojem je prvi datum na koji se referira 10. prosinca 2009., a zadnji 12. rujna 2013., da oporučitelj nikada prije spornog razdoblja, kao i nakon toga nije bio psihijatrijski liječen, a u odnosu na primjedbe da je oporučitelj uzimao lijek Normabel (što je isti lijek kao i Apaurin) vještak se očitovao da je tužitelju od strane njegove obiteljske liječnice u razdoblju od 6. listopada 2011. do 12. rujna 2013. ukupno propisano 4 kutije po 30 tableta što da znači da je oporučitelj sve tablete popio, isti je u razdoblju od 24 mjeseca popio 120 tableta, a što je u prosjeku 8 tableta mjesečno, a čak i u situaciji da je uzimao 10 mg dnevno kroz duže vremensko razdoblje to ne bi ukazivalo da je u visokom stupnju senilan s obzirom da se spomenuti lijek može davati u dozama od 8 mg dnevno. Dalje proizlazi da je vještak na postavljeno pitanje suda te nakon što mu je predočen zdravstveni karton oporučitelja o posjetama liječniku obiteljske medicine u razdoblju od 2015. do 2018. odgovorio da iz zabilješki liječnika u liječničkom kartonu i propisanih terapija se može zaključiti da je obiteljski liječnik oporučitelju u tom razdoblju propisivao Maksitrol kapi, lijek Ketanol i Omnic zbog kojih nije moglo doći do eventualnog umanjenja sposobnosti za rasuđivanje, da je oporučitelju Apaurin (Normabel) zadnji puta propisan 31. ožujka 2014., da od tada pa sve do 23. listopada 2018. oporučitelju nije bio propisivan niti jedan psihofarmak niti da se u zdravstvenom kartonu navodi niti jedna šifra psihičke bolesti, a propisani lijekovi kao što su Maksitrol i Timalen su lijekovi (kapi) za oči, lijek za prostatu Omnik te Ketanol zbog bolova s time da je oporučitelj tijekom 2016. i 2017. svega tri puta bio kod liječnika obiteljske medicine i to samo radi propisivanja lijekova.

15.Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je oporučitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka, tijekom 2016. i 2017. suprotno tvrdnjama tužitelja bio sposoban za rasuđivanje, da je stoga mogao sačiniti valjanu javnu oporuku a kako da su sporne oporuke sačinjene u zakonito propisanom postupku tužbeni zahtjev je odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16.Sva opisana činjenična utvrđenja, ocjenu izvedenih dokaza, te zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a isti žalbenim navodima tužitelja nisu ničim dovedeni u sumnju.

17.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

18.Nisu osnovani žalbeni navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

19.Tužitelji u žalbi ističu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud nezakonito odbio njihov prijedlog da se vještak psihijatrijske struke pisanim putem očituje na njihove primjedbe na nalaz i mišljenje, a kako da sud tako nije postupio već da je vještaka saslušao na glavnoj raspravi, da im je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

20.Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer sukladno odredbama čl. 260. ZPP-a osnovno pravilo prilikom provođenja dokaza vještačenjem jest da vještak nalaz i mišljenje iznosi usmeno na glavnoj raspravi s time da sud može odrediti da vještak može podnijeti nalaz i mišljenje pismeno prije rasprave. U situaciji kada su tužitelji pisani nalaz i mišljenje vještaka podnijeli pitanja i primjedbe koje su podnijeli u pisanom obliku prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je radi izlaganja nalaza i mišljenja te odgovora vještaka na postavljena pitanja i primjedbe pozvao vještaka na ročište i usmeno ga saslušao. U takvim okolnostima nije postojala obveza suda da vještak podnese pisano očitovanje na pitanja i primjedbe tužitelja što je u skladu s osnovnim pravilom iz čl. 260. ZPP-a da se vještačenje provodi davanjem usmenog nalaza i mišljenja na raspravi, pa stoga, u opisanim okolnostima tužiteljima nije povrijeđeno pravo na raspravljanje pred sudom, jer su nazočili ročištu na kojem je vještak saslušan.

21.Tužitelji u žalbi ističu da je nesporna činjenica da je s oporučiteljem faktički isključivo kontaktirala II.tuženica te da je isti faktički bio izoliran od vanjskog svijeta a posebno od I. tužitelja i njegove obitelji te da oporučitelj u zadnjih pet godina svoga života uopće nije izlazio iz kuće.

22.Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je prvostupanjski sud opravdano poklonio vjeru, a iz čijih iskaza proizlazi da su tijekom cijelog vremena, od povratka tužitelja iz A. 2008., pa nadalje s tužiteljem kontaktirali, posjećivali ga u kući II. tuženice u S. P. M., pri čemu iz iskaza tih svjedoka, proizlazi da spomenuti svjedoci navode da je oporučitelj prije spornog razdoblja, tijekom 2016. i 2017. te i nakon toga do svoje smrti bio osoba s kojom se moglo normalno komunicirati, da je suprotno tvrdnjama tužitelja bio sposoban za rasuđivanje, da je bio orijentiran u vremenu i prostoru, da je unatoč visokoj dobi imao interes za događanja u A., čitao na engleskom jeziku strane časopise i sa svojim sugovornicima među kojima su i saslušani svjedoci volio raspravljati o aktualnim temama u političkom i društvenom životu u A..

23.U odnosu na iskaz svjedokinje Z. B., javne bilježnice koja je sačinila sporne oporuke tužitelji u žalbi ističu da postoji kontradikcija između iskaza ove svjedokinje i iskaza svjedokinje M. B. u odnosu na okolnost mjesta gdje je oporučitelj potpisao sporne oporuke pri čemu da javna bilježnica u iskazu navodi da je oporučitelj obje oporuke potpisao u njezinom uredu u D. R., a svjedokinja M. B. da su oporuke potpisivane u kući R. B. (II. tužnice).

24.Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza Z. B., jer je svjedokinja u svom iskazu izričito navela da je sve oporuke sačinila u svom javnobilježničkom uredu, da je oporučitelj osobno nazočio sastavljanju oporuke i sve oporuke vlastoručno potpisao, a što proizlazi i iz sadržaja isprava o sastavljanju oporuke od 4. srpnja 2016. i 2. ožujka 2017. (list 10-11, 12-13 ostavinskog spisa) iz kojih jasno proizlazi da je javna bilježnica sporne oporuke sačinila u svom javnobilježničkom uredu u nazočnosti oporučitelja, pa utoliko, navodi svjedokinje M. B. o tome da je oporučitelj oporuke potpisivao u kući obitelji B., nisu točni.

25.Tužitelji nadalje u žalbi ističu da je javna bilježnica, s obzirom na okolnost da je oporučitelj bio u visokoj životnoj dobi od 93 godine trebala prije nego što je pristupila sastavljanju oporuke pribaviti mišljenje liječnika o sposobnosti oporučitelja za rasuđivanje, a kako da javna bilježnica u konkretnom slučaju tako nije postupila, tužitelji i u žalbenoj fazi postupka izražavaju sumnju da navodi svjedokinje Z. B. o sposobnosti oporučitelja za rasuđivanje nisu vjerodostojni. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Ovo iz razloga jer iz sadržaja iskaza svjedokinje Z. B. kao i sadržaja isprava o sastavljanju oporuke proizlazi da je javna bilježnica radi sačinjavanja spornih oporuka, tih prilika vodila razgovor s oporučiteljem, te zaključila da je oporučitelj sposoban za rasuđivanje što je konstatirala i u ispravama o sastavljanju oporuka, budući da je oporučitelj na postavljana pitanja davao racionalne odgovore, te bio racionalan u promišljanju.

26.U takvim okolnostima javna bilježnica nije bila u obvezi prije sastavljanja oporuke tražiti mišljenje odgovarajućeg liječnika radi ocjene je li oporučitelj sposoban za rasuđivanje, jer prema shvaćanju ovoga suda to bi bila dužna učiniti u situaciji kada bi kod nje postojala sumnja da oporučitelj nije sposoban za rasuđivanje.

27.Stoga suprotno žalbenim navodima proizlazi da je javna bilježnica sporne oporuke sačinila u skladu s odredbama čl. 32. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje ZN) pri čemu se ukazuje da i prema shvaćanju ovog suda okolnost da je oporučitelj prilikom sastavljanja oporuke od 2. ožujka 2017. prethodno istog dana opozvao svoju oporuku od 4. srpnja 2016. (pod brojem OU-46/2016) kojom je raspolagao svojim novčanim sredstvima u Republici Hrvatskoj u korist svih zakonskih nasljednika, te oporukom od 2. ožujka 2017. ovu imovinu ostavio u nasljedstvo svojim sestrama II. i III. tuženicama u određenim suvlasničkim dijelovima, koje sve okolnosti upućuju na zaključak da je oporučitelj vrlo dobro znao što je oporučio oporukama sačinjenim 4. srpnja 2016. i bio rezolutan kome će ostaviti svoju imovinu koju čine novčana sredstva u Republici Hrvatskoj, pri čemu je, nakon promišljanja odredio da ova imovina treba pripasti II. i III. tuženicama što sve ne bi mogao poduzeti da je bio dementan, kako to pogrešno tvrde tužitelji.

28.Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima i nadalje osporavaju objektivnost i stručnost nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke, ovo iz razloga jer iz sadržaja pisanog nalaza i mišljenja te stanja u spisu proizlazi da je vještak dao nalaz i mišljenje nakon izvršenog uvida u spis te njemu priloženu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i zdravstveni karton oporučitelja. Okolnost da je prema navodima žalitelja sud na ročištu održanom 9. prosinca 2021. nakon što je vještaku dao na uvid zdravstveni karton oporučitelja te vještaku postavio pitanje što se može zaključiti iz zabilješki liječnika u zdravstvenom kartonu o posjetama oporučitelja liječniku od 2015. do 2018. kao i ranije, a iz čega tužitelji izvlače zaključak da vještak prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja uvid u zdravstveni karton oporučitelja nije izvršio, ne ukazuje na osnovanost svih žalbenih navoda.

29.Ovo iz razloga jer je vještak na održanom ročištu na postavljeno pitanje suda odgovorio da je uvidom u zdravstveni karton utvrdio da su oporučitelju u navedenom razdoblju od strane liječnika obiteljske medicine propisani lijekovi Maksitrol kapi (lijek za oči), Ketanol (lijek protiv bolova) i lijek za prostatu Omnik dok je u odnosu na propisivanje lijeka Normabel (Apaurin) vještak decidirano odgovorio da iz zdravstvenog kartona proizlazi da je ovaj lijek liječnik propisao oporučitelju zadnji puta 31. ožujka 2014., da u razdoblju nakon toga pa sve do oporučiteljeve smrti, oporučitelju nije propisan niti jedan psihofarmak, niti da se u zabilješkama liječnika ne navodi niti jedna šifra psihičke bolesti. Vještak je decidirano odgovorio da je oporučitelj u spornom razdoblju 2016. i 2017. svega tri puta bio kod svog liječnika obiteljske medicine, ali samo radi propisivanja lijekova. Nadalje, iz spisu priložene medicinske dokumentacije koju je dostavila Bolnica K. (list 17-103) u koju je vještak te i sud izvršio uvid jasno proizlazi da je oporučitelj bio liječen u toj ustanovi 19. i 20. siječnja i 9. rujna 2010., te 15. studenog 2018., zatim u razdoblju od 10. do 22. rujna 2010., potom od 9. do 20. svibnja 2011. iz koje slijedi jedinstveni zaključak da oporučitelj u toj medicinskoj ustanovi nije nikada liječen zbog bolesti psihičke naravi.

30.U takvim okolnostima te kada se uzmu u obzir i iskazi saslušanih svjedoka te iskazi II. i III. tuženica iz kojih jasno proizlazi da oporučitelj u spornom razdoblju 2016. i 2017., kao i prije i nakon toga nikada nije bolovao od bilo kakve psihičke bolesti ili imao psihičke smetnje, već da je, jedino imao problema s očima, bolovima u leđima i mokrenjem prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio kao neosnovane dokazne prijedloge tužitelja za provođenje novog vještačenja po Fakultetu u Z., da se od obiteljske liječnice oporučitelja zatraži podatak je li ona ili neki drugi liječnik propisao oporučitelju Normabel kao i za provođenje grafološkog vještačenja jer iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sud na temelju svih izvedenih dokaza koje je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a proizlazi da je oporučitelj u vrijeme sačinjenja spornih oporuka bio sposoban za rasuđivanje, da su sporne oporuke valjane i sačinjene u skladu s citiranim odredbama ZN-a, a u odnosu na provođenje grafološkog vještačenja pravilno zaključio da tužitelji prema stanju u spisu ničim nisu doveli u pitanje vjerodostojnost potpisa oporučitelja na spornim oporukama, što je sve prvostupanjski sud valjano obrazložio u pobijanoj presudi.

31.Stoga suprotno žalbenim navodima tužitelja činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev iz navedenih razloga odbijen kao neosnovan.

32.Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33.Slijedom svega obrazloženog žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.