REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 478/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Knezović, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženice ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matarović, odvjetnik u Zagrebu, te II-tužene RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Blagajac, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti ugovora i uknjižbe, odlučujući o reviziji II-tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž- 1610/18-2 od 18. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2576/17 od 29. ožujka 2018., ispravljene rješenje istoga suda br. P-2576/17 od 5. travnja 2018., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija II-tuženice RS odbija se kao neosnovana u pogledu merituma spora.

r i j e š i o  j e:

Revizija II-tuženice RS odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da su ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 13. studenog 2013. godine zaključen između RS kao protivnika osiguranja i ĆS kao predlagatelja osiguranja i Ugovor o zajmu s hipotekarnim osiguranjem od 13. studenog 2013. godine zaključen između RS kao zajmoprimca i ĆS kao zajmodavca ništavi, te ne proizvode nikakve pravne učinke te se ima smatrati da nisu niti sklopljeni što su tuženici svaki ponaosob dužni priznati, jer u suprotnom njihovo priznanje zamjenjuje ova presuda.

II Nalaže se ĆS izdati tužitelju IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] valjanu tabularnu ispravu (brisovno očitovanje) radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi provedbe Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 13. studenog 2013. godine i Ugovora o zajmu s hipotekarnim osiguranjem od 13. studenog 2013. godine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u vlasničkom listu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao što je bilo prije provedbe ništavnih ugovora tako da se briše pravo vlasništva ĆS koji prijenos vlasništva je s imena RS iz [adresa] obavljen radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplatu u list „B“ zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zkčbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 4782 m2, nadalje se briše u listu „B“ upisana zabilježba zabrane opterećenja bez prethodne pisane i kod javnog bilježnika ovjerene suglasnosti predlagatelja te se u listu „C“ istog izvatka briše uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 900.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za 20% na ime eventualnih troškova za korist ĆS i to u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

III Tuženici su dužni solidarno tužitelju nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u visini od 358.593,75 kuna, s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentnoj razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev I i II-tuženica za troškom ovog parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe I i II-tuženica i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja II-tuženica RS je pravodobno podnijela reviziju iz čl. iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog svih zakonom predviđenih revizijskih razloga. II-tuženica predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija II-tuženice RS nije osnovana glede merituma spora, dok nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija prema vrijednosnom kriteriju, dakle revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj kao zajmodavac i AS kao zajmoprimac sklopili 1. prosinca 2008. Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], površine 4782 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi osiguranja potraživanja tužitelja prema AS u iznosu od 200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

- da je AS **.**.2009. krivotvorio brisovno očitovanje na kojem je neistinito bilo navedeno da tužitelj dopušta da AS u zemljišnim knjigama izvrši upis brisanja fiducijarnog vlasništva upisanog pod brojem Z-5396/08 na gore navedenoj nekretnini, navodeći da je tužitelju u cijelosti vraćen dug, te je brisanje i izvršeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-2838/09,

- da je BS predmetnu nekretninu Ugovorom o darovanju darovao svojoj supruzi, II-tuženici u ovom predmetu, koja je 29. lipnja 2009. podnijela prijedlog za upis prava vlasništva, ali je prvostupanjski sud odbio provedbu upisa rješenjem Z- 3181/09 jer je posumnjao u istinitost isprave,

- da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv [naziv] ...., nakon čega je bio vođen i kazneni postupak, te je AS u predmetu prvostupanjskog suda br. K- 284/10 oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci,

- da je tužitelj podnio tužbu 30. lipnja 2009. protiv AS i RS, te je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika AS prihvaćen prvostupanjskom presudu br. P-2142/09, a u odnosu na II-tuženicu RS presudom u ponovljenom postupku pod brojem P-1122/13,

- da je glede parnice pod brojem P-2149/09 izvršena zabilježba spora u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-3218/09 od 30. lipnja 2009.,

- da je II-tuženica RS i pored vođenja kaznenog postupka protiv AS i kaznene presude, pored zabilježbe spora i postojanja presuda u parničnom postupku, 13. studenog 2013. sklopila sa svojom majkom I-tuženicom Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine u iznosu od 5.000,00 EUR, kao i da su istog dana tuženice sklopile i Ugovor o zajmu s hipotekarnim osiguranjem kojim je I-tuženica dala zajam II-tuženici u iznosu od 900.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, time da je kao osiguranje za obje tražbine hipoteka na predmetnoj nekretnini.

9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da su ugovor sklopljeni između tuženica ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO). Razlog za ništetnost nižestupanjski sudovi nalaze u postupanju AS, ali i tuženica u ovom predmetu, budući je do sklapanja spornih ugovora došlo nakon što je AS krivotvorio brisovno očitovanje, te izvršio brisanje fiducije upisane u korist tužitelja, što su tuženice sklopile navedene ugovore usprkos postojanja zabilježbe spora i presuda u parničnom postupku. Takvo postupanje nižestupanjski sudovi cijene protivne moralu društva i radi toga ništetnima.

10. II-tuženica u reviziji prije svega ističe da je obrazloženje drugostupanjske presude protivno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno čl. 338. st. 4. ZPP, a što bi upućivalo na počinjenu bitnu povredu iz odredba čl. 354. st. 1. ZPP u vezi tih odredbi. Suprotno tvrdnji II-tuženice navedene bitne povrede nisu počinjene, pri čemu valja naglasiti da je drugostupanjski sud ocijenio sve relevantne žalbene navode tuženica, te nije postupio protivno citiranim odredbama ZPP.

11. U preostalom dijelu (stranice 2-4 revizije) II-tuženica ukazuje na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

12. Jednako tako drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između sadržaja obrazloženja nižestupanjskih presuda i provedenih dokaza, odnosno zapisnika o provedenim dokazima koji se nalaze u spisu.

13. Treba dodati da revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava II-tuženica nije uopće pobliže obrazložila, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

14. Budući revizijski razlozi II-tuženice nisu osnovani, valjalo je reviziju II-tuženice odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP glede merituma spora.

15. II-tuženica u reviziji pobija i odluku o troškovima postupka tvrdnjom da je odluka o parničnim troškovima neutemeljena.

16. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

18. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju II- tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug