REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2642/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lidija Rukavica, odvjetnica u Đurđevcu, protiv tuženika Lovačkog saveza Koprivničko-križevačke županije, OIB 62417949480, iz Koprivnice, kojega zastupa Krunoslav Kunštić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, kojega zastupa punomoćnik Dubravko Grgić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-663/2016-2 od 5. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 943/14-23 od 31. ožujka 2016., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-663/2016-2 od 5. prosinca 2018. i sudi:

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-943/14-23 od 31. ožujka 2016. u točki I. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizije od 1.875,00 kn/248,85 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade štete naknaditi tužiteljici iznos od 12.881,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak od 12.174,04 kn (točka I. izreke) dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 10. travnja 2013. do 31. ožujka 2016. (točka II.).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 10.062,00 kn, a umješaču od 6.312,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku i potvrditi prvostupanjsku odluku uz naknadu troška revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

7. Revidentica je u reviziji naznačila pravno pitanje:

„Je li oštećenik koji pretrpi štetu od naleta na divljač isključen ostvarivati naknadu štete protiv osobe koja gospodari lovištem sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima (odgovornost za štetu od opasne stvari) u slučaju ako se nalet na divljač desio na prometnici koju pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima?

odnosno,

Može li u toj varijanti oštećenik naknadu štete potraživati isključivo po načelu krivnje i to isključivo protiv pravne osobe koja upravlja javnom cestom, sukladno čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 54/13, 148/13, 92/14 - dalje: ZC?“.

8. Obrazlažući razloge važnosti naznačenog pitanja revidentica se pozvala na odluke drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci i to Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1214/15-2 od 8. prosinca 2015., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3184/2013-2 od 13. travnja 2015., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-372/2016 od 16. svibnja 2017. u kojima je izraženo shvaćanje o objektivnoj odgovornosti osobe koja gospodari lovištem. Revidentica se pozvala i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. iz koje da proizlazi da je odgovornost osoba koje gospodare lovištem objektivna odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava odnosno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. Zakonom o obveznim odnosima.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužiteljici nastala 26. veljače 2013. kao posljedica naleta srne na njeno vozilo, a koju naknadu tužiteljica potražuje od tuženika, kao ovlaštenika prava lova u lovištu Koprivnica 1.

10. Prvostupanjski sud je pošavši od utvrđenja da je štetni događaj nastao 26. veljače 2013. na županijskoj cesti kada je srna istrčala na kolnik i naletjela na vozilo, da je tuženik osoba koja gospodari lovištem (lovozakupnik) na području na kojem je došlo do štetnog događaja, da na mjestu događaja niti u blizini nije bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ iako je tuženik zahtijevao od Županijske uprave za ceste da se isti postavi, da je prometni vještak utvrdio da je na mjestu događaja ograničenje brzine vožnje 50 km/h, da je tužiteljica vozila oko 50-60 km/h i da se nesreća mogla izbjeći da je vozila brzinom manjom od 30 km/h odnosno da pri dopuštenoj brzini kojom je i vozila nije mogla izbjeći nalet vozila na divlju životinju, zaključio da je odgovorna osoba koja gospodari lovištem po načelu objektivne krivnje i prihvatio je tužbeni zahtjev (osim u odnosu na tijek kamata). Prvostupanjski je sud zaključio da vozačica, tužiteljica u ovom sporu, nije odgovorna za štetu jer se kretala dopuštenom brzinom kojom nije bilo moguće izbjeći nalet divlje životinje na vozilo stoga da tuženik, kao imatelj opasne stvari, odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti.

11. Drugostupanjski je sud crpeći ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio pobijanu presudu zaključivši da prema odredbi čl. 50. st. 1. ZC za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač se odgovora po osnovi krivnje (toč. 1.) a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu iz st. 1. čl. 50. ZC ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Obzirom da je utvrđeno da je tuženik, kao osoba koja gospodari lovištem zahtijevao od pravne osobe koja upravlja javnom cestom postavljenje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ koja se na takav zahtjev oglušila, tada odgovornost za štetu, koja je zbog tog propusta nastala, leži na osobi koja upravlja cestom - jer na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu nije označila prometnom signalizacijom i opremom koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da je ispunjen uvjet za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu te je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

12. Ovaj sud ne može prihvatiti ovako izraženo shvaćanje u pobijanoj presudi jer postavljanje znaka, u okolnostima ovog slučaja, nije odlučno za nastanak štetnog događaja jer je tužiteljica vozila u okviru dopuštene brzine što znači da opisani propust pravne osobe koja upravlja cestom nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je i bez prometnog znaka upozorenja tužiteljica vozila dopuštenom brzinom.

13. Naime pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ako postupanje ili propust osobe koja upravlja cestom nije u uzročnoj vezi s nastankom štete uslijed naleta divljači na vozilo, štetu će u konačnici snositi ovlaštenik prava lova po načelu objektivne odgovornosti. Budući da je u ovom sporu nesporno da šteta nije u uzročnoj vezi s postavljanjem znaka „divljač na cesti“ jer se nesreća nije mogla izbjeći pri dopuštenoj brzini kojom je tužiteljica i vozila, odgovornost je na lovoovlašteniku kao vlasniku opasne stvari.

14. Prema shvaćanju koje je izrazio ovaj sud odgovornost lovoovlaštenika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem pitanju je praksa ovog suda jedinstvena (primjerice Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017, Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).

15. To znači da se tuženik mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust pravne osobe koja upravlja javnom cestom vezan za nepostavljane prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu lovoovlaštenika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti (Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).

16. Slijedom iznesenog pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno sa zauzetim pravnom shvaćanju ovog suda dok je prvostupanjski sud izrazio shvaćanje podudarno shvaćanju revizijskog suda kada je zaključio da je odgovornost tuženika objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za štetu koju uzrokuje divljač odgovaraju po odredba Zakona o obveznim odnosima čl. 1063. do čl. 1067. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) u dijelu koji se odnosi na odgovornost za naknadu štete od opasne stvari i time je odgovoreno da oštećenik u situaciji kada je do štete došlo bez krivnje vozača, a za odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom ne postoji uzročno posljedična veza, oštećenik naknadu štete može ostvariti od osobe koja gospodari lovištem (tako i u odluci broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).

17. Slijedom iznesenog na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

18. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te mu je dosuđen trošak revizije od 1.875,00 kn/248,85 eura (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

19. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao trošak, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić