REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1058/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ferenčić i Liebhardt iz Crikvenice, protiv tuženika Mardesign d.o.o., Rijeka, Erazma Barčića 4/II, OIB 19590822826, kojeg zastupa punomoćnica Tomislava Furčić, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-825/2020-2 od 8. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-91/2020-7 od 1. rujna 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija i dopuna revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-825/2020-2 od 8. veljače 2021. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pr-91/2020-7 od 1. rujna 2020. pod točkom 1. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka tuženika o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2017., kao i Očitovanje tuženika od 25. rujna 2017. kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nisu dopušteni, pa radni odnos između parničnih stranaka nije prestao.".

Pod točkom 2. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. do isplate u roku od 8 dana.

2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj: Gž R-825/2020-2 od 8. veljače 2021. prihvatio je žalbu i dopunu žalbe tužiteljice i preinačio je prvostupanjsku presudu tako da je pod točkom I. izreke utvrdio da Odluka tuženika o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2017., kao i Očitovanje tuženika od 25. rujna 2017. kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nisu dopušteni, pa radni odnos između parničnih stranaka nije prestao. Pod točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. do isplate u roku od 15 dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju i pravovremenu dopunu revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije žalbu i dopunu žalbe tužiteljice kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da predmet vrati drugom vijeću drugostupanjskog sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila navode tuženika iz revizije te je predložila odbiti reviziju, a dopunu revizije odbaciti kao nepravodobnu.

5. Revizija i dopuna revizije su neosnovani.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 366.a st. 2. ZPP jer je drugostupanjski sud pobijanu odluku donio pozivom na čl. 373. toč. 3. ZPP pri čemu je ocijenio da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U odnosu na revizijski navod da je drugostupanjski sud postupio protivno uputi koju je sam dao u ranijoj ukidnoj odluci valja reći da drugostupanjski sud nije vezan svojim ranijim ukidnim odlukama.

9. Revident upućuje na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka vezano za sastav vijeća jer je u ranijem drugostupanjskom postupku u istom predmetu vijeće imalo istog suca izvjestitelja i jednog člana vijeća, dok je promjena bila samo u jednom članu vijeća pa revident smatra da je trebalo suditi ili identično vijeće ili novo vijeće tj. vijeće u kompletno drugačijem sastavu.

10. Odredbom čl. 44. st. 1. ZPP propisano je da kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljanom od trojce sudaca ako zakonom nije drugačije određeno.

11. Sukladno odredbi čl. 44. st. 1. ZPP drugostupanjski sud je sudio u vijeću od troje sudaca pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja se odnosi na sastav suda, a okolnost da je u ponovljenom postupku pred drugostupanjskim sudom sudjelovao novi član vijeća ne čini odluku nezakonitom.

12. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

13. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga i odluke kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava te utvrđenje da radni odnos nije prestao.

15. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je 1. prosinca 2015. tužiteljica kao radnica sklopila s tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto administrator – tajnica ureda,

- da je tuženik 28. kolovoza 2017. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog toga što tužiteljica više nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti,

- da je kao otkazni razlog u odluci o otkazu navedeno da se tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o radu obvezala pridržavati pravila i propisa tuženika koji, između ostalog, uključuju odgovorno ponašanje u svakoj prilici sukladno Kodeksu ponašanja (čl. 8. Ugovora o radu) te da je sukladno čl. 2.6. Kodeksa poslovnog ponašanja tuženika (dalje: Kodeks) propisano da je radnik dužan obavijestiti svog nadređenog ako je doveden u situaciju koja vodi ili može dovesti do sukoba interesa, što da je tužiteljica u konkretnom slučaju propustila učiniti,

- da je dalje u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je bračni drug tužiteljice zaposlen u konkurentskoj firmi koja obavlja istu djelatnost kao i tuženik te da predstavlja tuženiku izravnog tržišnog konkurenta,

- da je u odluci o otkazu navedeno i da je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu administrator – tajnica ureda omogućen pristup svim poslovnim podacima i kontaktima, zaštićenim podacima i informacijama koje uključuju pristup strogo čuvanim lozinkama za baze podataka na serverima, pristup najsloženijim podacima tehničkih specifikacija, informacija i nacrta za potrebe brodogradilišta koji predstavljaju poslovnu tajnu, uz napomenu da izrada navedene dokumentacije predstavlja glavnu djelatnost tuženika,

- da se u odluci o otkazu navodi da navedena činjenica predstavlja sukob interesa na strani tužiteljice, zbog čega tuženiku može biti nanesena znatna materijalna šteta koja može ugroziti opstanak tuženika i radnih mjesta njegovih radnika, kao i trajnu osobinu zbog koje tužiteljica nije u mogućnosti uredno ispunjavati svoje obveze iz radnog odnosa,

- da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je suprug tužiteljice inženjer strojarstva koji radi kao projektant u IHC Engineering Croatia d.o.o.,

- da društvo IHC Engineering Croatia d.o.o. obavlja istu djelatnost kao tuženik te da to društvo predstavlja konkurentsku tvrtku tuženiku.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ , broj: 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) dopušten jer je tužiteljica udajom za supruga zaposlenog u tvrtki koja je tuženiku konkurentska tvrtka došla u sukob interesa pri čemu je odredbom čl. 2.6. Kodeksa propisano da je radnik koji je doveden u situaciju koja vodi ili može dovesti do sukoba interesa dužan o tome obavijestiti svog nadređenog. Nadalje, sud je proveo i test razmjernosti te je utvrdio da je otkaz ugovora o radu utemeljen na zakonu pa stoga i dopušten te da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije nerazmjeran u odnosu na legitiman cilj koji se nastojao postići (s jedne strane pravo tužiteljice na rad, a s druge zaštita poslovnog interesa tuženika).

17. Odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica imala takve trajne osobine i sposobnosti koje bi je sprječavale u obavljanju ugovorenih poslova odnosno da tužiteljica nije bila u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog čega nije dopušten otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR. Nadalje, taj sud ocjenjuje da bi mogli ući u područje skrivljenog ponašanja tužiteljice razlozi navedeni u Odluci o otkazu da tužiteljica nije obavijestila tuženika da je u sukobu interesa jer se udala za radnika konkurentskog trgovačkog društva, pri čemu je tužiteljica imala pristup svim povjerljivim podacima tuženika i da zbog toga tuženik smatra da je tužiteljica bila u mogućnosti odavati povjerljive podatke tuženika. Stoga taj sud zaključuje i to da ne proizlazi da je tužiteljica prekršila bilo koju obvezu iz radnog odnosa pa ocjenjuje da otkaz ugovora o radu nije dopušten.

18. Tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u činjenici da postojanje braka između tužiteljice i njenog bračnog druga zaposlenog u društvu koje predstavlja izravnu konkurenciju tuženiku predstavlja trajnu osobinu zbog koje tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Nadalje, navodi da je dovoljna već mogućnost da bi moglo doći do nelojalne utakmice i štete za interese tuženika zbog čega smatra da otkaz ugovora o radu nije nerazmjeran u odnosu na legitiman cilj.

19. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 2. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

20. Suprotno revizijskih navodima, sklapanje braka s osobom koja je zaposlena u trgovačkom društvu koji obavlja istu djelatnost kao i poslodavac i koji predstavlja konkurenciju na tržištu poslodavcu ne predstavlja trajnu osobinu ili sposobnost zbog koje radnik ne bi mogao uredno obavljati obveze iz radnog odnosa kako je propisao čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR.

21. Budući da tuženik nije dokazao da tužiteljica zbog svojih određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta- tajnice, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR nije dopušten.

22. Pogrešno je shvaćanje revidenta da je drugostupanjski sud utemeljio odluku na navodima koji upućuju na skrivljeno ponašanje jer iz drugostupanjske odluke jasno proizlazi zaključak tog suda da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi kod tužiteljice postojale trajne osobine i sposobnosti zbog kojih tužiteljica ne bi mogla obavljati ugovorene zadaće. Međutim, analizirajući razloge za otkaz ugovora o radu, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže i da bi u područje skrivljenog ponašanja mogao ući otkazni navod da tužiteljica nije obavijestila tuženika da je u sukobu interesa te da bi po shvaćanju tuženika tužiteljica bila u mogućnosti odavati povjerljive podatke s obzirom da je imala pristup takvim podacima pa je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazložio i taj mogući otkazni razlog te ga otklonio.

23. Revizijski navod da činjenica da osoba krije i smatra tajnom informaciju o radnom mjestu bračnog druga predstavlja temelj narušavanja povjerenja poslodavca i može rezultirati potpunim gubitkom povjerenja nije odlučan kod ocjene dopuštenosti otkaza u ovom konkretnom slučaju jer je tužiteljici dan redoviti otkaz ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR, a ne izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR koji pretpostavlja mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

24. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je zaključio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR te da radni odnos nije prestao. 25. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić