REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1228/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4923/18-2 od 19. studenoga 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama br. P-6782/16-24 od 18. svibnja 2018., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba tužitelja podnesena prvostupanjskom sudu 23. studenoga 2016. (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 15.625,00 kn (toč. II.).

2. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (toč. I.), a ujedno je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II.).

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u vezi čl. 400. ZPP, zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženica poriče sve navode tužitelja, predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tužitelja obveže na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi bila dopuštena revizije protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

7. U konkretnom slučaju, obzirom na vrijednost predmeta spora, bila bi dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja nakon što je utvrdio da su tužitelj i tuženica 4. veljače 2010. sklopili Ugovor o zajmu broj 100204TFBH, koji ugovor je potvrdio javni bilježnik Lada Draškić pod brojem OV-976/10. Prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni Ugovor o zajmu ovršna isprava, te da je temeljem takve ovršne isprave tužitelj ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbe čl. 59. i 54. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 – dalje: ZJB) prema kojima svi, ili samo neki sudionici pravnog posla mogu potvrditi isprave o pravnom poslu kod javnog bilježnika i takva isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Prema čl. 59. st. 1. ZJB za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

10. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 25. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) javnobilježnička isprava je ovršna ako je ovršnost stekla po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Takvo pravo postoji u čl. 54. st. 1. ZJB koja propisuje da je javnobiježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno prisilno provesti ovrhu. Upravo navedeno i proizlazi iz čl. 6. Ugovora o zajmu.

11. Nižestupanjski sudovi zaključuju da kako tužitelj već ima ovršnu ispravu na temelju koje može naplatiti svoje potraživanje iz imovine tuženice, on ne može istovremeno pokrenuti parnični postupak radi naplate te iste tražbine, jer za istu tražbinu ne može raspolagati dvjema ovršnim ispravama – javnobilježničkim aktom i presudom. Stoga je temeljem čl. 288. st. 2. ZPP odbačena tužba tužitelja zbog toga što tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice.

12. Tužitelj u reviziji ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 1. i 2. ZPP, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

13. Suprotno tvrdnji revidenta donošenjem pobijanog rješenja drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijano rješenje nema nedostataka uslijed kojih se isto ne bi moglo ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te nisu u protivnosti, niti u proturječju sa sadržajem zapisnika koji postoje u spisu.

14. Neosnovano tužitelj ukazuje i na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 1. i 2. ZPP. Naime, suprotno shvaćanju tužitelja nižestupanjski sudovi su imali ovlast tužbu odbaciti i nakon zaključenja prethodnog postupka, posebno ili zajedno s odlukom o glavnoj stvari (čl. 288. st. 3. ZPP).

15. Osim toga, valja naglasiti da je stabilna sudska praksa revizijskog suda da u tužitelj u slučaju kada već raspolaže ovršnom ispravom (ovršnim javnobilježničkim aktom) koja mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu, nema pravo na takvu zaštitu zbog nedostatka pravnog interesa (identično shvaćanje izraženo je u odluci Revt-288/15-2 od 18. listopada 2016. i dr.).

16. Treba dodati da revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj posebno niti ne obrazlaže, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim. Kod toga treba naglasiti da je konkretnom slučaju tužba tužitelja odbačena iz procesnih, a ne materijalnopravnih razloga.

17. Slijedom navedenog nisu osnovani revizijski navodi, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

18. Tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug