REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3037/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Mirjana Oredić i Hrvoje Rožman, odvjetnici u Karlovcu, radi proglašenja oporuke nepravovaljanom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-563/2018-2 od 17. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 766/2017-7 od 27. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da oporuka ostaviteljice ŽS r. Ž (A) P,OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sačinjena kod javne bilježnice Ivanke Antić iz Karlovca, Josipa Šipuša 1, dana 16. kolovoza 2013. u 10,00 sati, pod poslovnim brojem: JOJB- 12/13, OU-374/13, nije pravovaljana niti može proizvoditi pravne učinke, što je tuženica dužna priznati, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da oporuka ostaviteljice nije pravno valjana i da ne može proizvoditi pravne učinke.
8. Prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja polazi od utvrđenja da je rješenjem ostavinskog suda tužitelj upućen na parnicu u smislu odredbe čl. 224. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN), jer da između stranaka postoji spor o sastavu ostavine, ali s obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje da oporuka nije pravno valjana, prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o razlozima pravne nevaljanosti predmetne oporuke odnosno da se ne radi o pretpostavkama za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke propisane odredbama čl. 26. ZN - sposobnost oporučivanja, čl. 27. i čl. 28 ZN - poništenje oporuke zbog mana oporučiteljeve volje, te čl. 29. ZN - oblik oporuke kao pretpostavka valjanosti.
9. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda tužitelj je žalbom pobijao tako što je u odnosu na glavnu stvar jedino istaknuo "da je pobijana presuda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da je proizašla pogrešna primjena materijalnog prava, a da je ne dajući razloge o odlučnim činjenicama sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog čega da je presuda nerazumljiva i da ju nije moguće ispitati".
10. Tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjski sud odbijajući njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrđujući prvostupanjsku presudu ničim nije obrazložio zbog čega je odbio navode tužitelja sadržajno ukazujući da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je u tužbi isticao da oporuka nije valjana upravo zbog toga što se ostavinska imovina sastoji ne samo od onoga što je u tu imovinu uložio tužitelj kao nasljednik, već da je dio imovine stekao i darovanjem od ostaviteljice i njezinog supruga, a djelomično i izgradnjom kuće.
10.1. Tužitelj sada u reviziji tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da je u situaciji kada je tužitelj osporavao opseg ostavinske imovine te kada ga je sud svojim rješenjem koje je točno određeno uputio na parnicu, sud bio dužan utvrditi je li ili nije ostaviteljica raspolagala imovinom koja je njezino vlasništvo odnosno suvlasništvo i da li to čime je raspolagala može predstavljati ostavinsku imovinu.
11. Međutim, u reviziji navedene istaknute tvrdnje, tužitelj nije isticao u žalbi, pa te tvrdnje nije ovlašten isticati niti sada u reviziji s obzirom na odredbu čl. 385. st. 2. ZPP kojom je određeno da se protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10. i 11. ZPP može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.
12. S obzirom da je tužitelj u žalbi samo paušalno istaknuo žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, drugostupanjski sud povodom žalbe nije niti mogao razmatrati navode tužitelja koje je tek sada detaljnije obrazložio u reviziji.
13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci presude.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
