REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4571/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, A. Stepinca 16A, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3324/2021-2 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-239/16 od 4. studenoga 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. i II. izreke) kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 60.558,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kao u izreci te presude uz obvezu naknade troškova postupka, dok je djelomično preinačena dio toč. III. izreke presude suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženici da naknadi tužitelju daljnji trošak od 1.250,00 kn.
2. Protiv presude suda drugog stupnja glede odluke o glavnoj stvari prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:
„1. Može li se tužitelju vrijeme provedeno izvan redovnog radnog vremena i izvan stvarno odrađenih sati rada, a provedeno na terenskom radu (izdvojeno mjesto rada u višednevnoj službi policijskih službenika na brodu) priznati kao prekovremeni rad?
2. Smiju li prvostupanjski sudovi u predmetima koji se odnose na radno vrijeme službenika pomorske policije pri donošenju odluka primjenjivati Direktivu 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive)?
3. Smiju li prvostupanjski sudovi u predmetima gdje je potraživanje za 2011., 2012. i dio 2013. godine pri donošenju prvostupanjskih odluka primjenjivati Direktivu 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive) s obzirom da je Republika Hrvatska članica Europske unije tek od 1. srpnja 2013. pa u konkretnim slučajevima nema vremenske nadležnosti navedene Direktive?
4. Može li u slučaju kada službenik pomorske policije za vrijeme višednevnih plovidbi radi po posebnom rasporedu koji je u pravilu rad u turnusu po 12 sati što uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću koji rad mu je sukladno obračunskim listama uredno plaćen Sud dati zadatak vještaku da izradi vještački nalaz na način da svaki radni dan računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremeno i 8 sati odmora, a rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao 16 sati prekovremenog rada, a 8 sati odmora?"
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu naknade za rad za vrijeme dežurstva kao službenika pomorske policije za vrijeme koje provodi na brodu u trajanju od više dana neprekidno.
6. Postupajući suglasno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Revr-1676/2015-4 od 28. studenoga 2017., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U odnosu na treće pitanje za napomenuti je da o tom pitanju niti ne ovisi odluka o sporu, jer su sudovi citirajući odredbu čl. 42. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09) odnosno čl. 60. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR/14) kojim odredbama je propisano kako se određuje radno vrijeme, konstatirali da je isto tako propisano i Direktivom 2003-88/EZ od 4. studenog 2003.
8. Također niti o četvrto postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu, jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženica nakon što je izvedeno vještačenje nije predložila dodatno očitovanje vještaka ili dopunsko vještačenje (npr. da vještak izračuna novu varijantu prema "pravilno postavljenim parametrima") niti da je u žalbenim navodima isticala konkretne primjedbe na pravilnost vještačenja, već samo nezadovoljstvo rezultatom.
9. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao izreci.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić