REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4540/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, S. Radića 9/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-558/21-2 od 7. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-128/19-25 od 17. veljače 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-558/21-2 od 7. travnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-128/19-25 od 17. veljače 2021.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Tuženik u prijedlogu ističe četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika red sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?

2. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

3. Treba li ugovorne strane u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005), smatrati savjesnima, tako da je stjecatelj dužan vratiti stečeno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva?

4. Nastaje li obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost odredbe ugovora ili od dana svakog pojedinog stjecanja kao posljedice ništetnosti?"

3.2. Navodi da pravna shvaćanja na kojima se zasniva pobijana presuda proturiječe pravnim shvaćanjima revizijskog suda odnosno drugih drugostupanjskih sudova o navedenim pitanjima.

4. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio sljedeće:

4.2. Osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić