REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4522/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica iz ZOU Marijan Fosin, Božica Petek Vujec i Andreja Fosin iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Galeković odvjetnik iz OD Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4183/20-2 od 10. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-213/19-13 od 31. srpnja 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4183/20-2 od 10. lipnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-213/19-13 od 31. srpnja 2020.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih materijalnopravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase: „a. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima? b. Ima li banka – davatelj kredita pravo na naknadu stvarne štete propisane čl.1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?
c. Treba li tumačiti članak 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 do 79/07) odnosno članak 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 do 56/13) na način da je ništetna Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako su u konkretnom slučaju ne utvrdi da ta odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
d. Treba li tumačiti stavak 2. članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 do 79/07) odnosno članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 do 76/13) na način da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, samo zato što bi tu odredbu unaprijed formulirao trgovac u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, iako u pojedinom slučaju sud nije dopustio trgovcu da izvođenjem dokaza dokaže da se o predmetnoj odredbi ugovora pregovaralo?
e. Je li se u presudi donesenoj u drugom stupnju, drugostupanjski sud morao osvrnuti na prijedlog podnositelja za upućivanjem Sudu EU-a zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju i obrazložiti razloge eventualnog neslaganja s upućivanjem prethodnog pitanja Sudu EU-a?
f. Treba li odredbe glave 10 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003, 46/2007, 79/2007) i odredbe glave XI Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014) tumačiti i primijeniti na način da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da potrošač nije imao utjecaja na sadržaj pojedine odredbe potrošačkog ugovora, ako potrošač svojom voljom nije niti pročitao potrošački ugovor prije njegovog sklapanja?“
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.
6. Pitanja koja tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
7. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbi članka 392. stavaka 1. i 6. ZPP-a u svezi članka 387. stavka 5.
ZPP-a riješeno kao u izreci.
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je ustrajao u svom prijedlogu da se revizijski sud, kao sud zadnje instance, obrati Sudu Europske unije Zahtjevom za interpretacijom prava Europske unije tj. Zahtjevom za prethodno pitanje (u smislu čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije).
9. Međutim, ovaj sud takav zahtjev ne ocjenjuje osnovanim.
10. Naime, Europski sud za ljudska prava donio je 1. prosinca 2022. odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu OTP banka d.d. i drugi protiv Hrvatske (zahtjev broj 38541/21). Istom odlukom odlučeno je i u spojenim zahtjevima, i to zahtjevu broj 38541/21 - OTP banka d.d. protiv Hrvatske, zahtjev broj 39015/21 – Raiffeisenbank Austria d.d. protiv Hrvatske, zahtjevu broj 39063/21 Erste&Steiermärkische banka d.d. protiv Hrvatske, zahtjevu broj 39167/21 - Privredna banka Zagreb d.d. protiv Hrvatske i zahtjevu broj 41145/21 - Addiko Bank d.d. protiv Hrvatske.
10.1. Predmet se odnosi na navodnu nepoštenost postupka pred trgovačkim sudovima u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava korisnika kredita koji su kredite podigli u navedenim bankama u švicarskim francima, u kojem su domaći sudovi presudili protiv banaka.
10.2. Stoga se tuženika upućuje na argumentaciju koja proizlazi iz navedene odluke Europskog suda za ljudska prava od 1. prosinca 2022.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
