REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 19/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici ĆJ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tomulić, Greif & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Geofoto d.o.o. u stečaju, Zagreb, Buzinski prilaz 28, OIB: 69261912298, kojeg zastupaju punomoćnici TJ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 830/15-2 od 29. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3968/14-49 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-830/15-2 od 29. rujna 2015. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-3968/14-49 od 30. siječnja 2015. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2011. koja je preinačena odlukom od 24. svibnja 2011. te da radni odnos tužitelja nije prestao (točka I./I,), utvrđenje sudskog raskida Ugovora o radu od 23. studenog 2007. s danom donošenja prvostupanjske odluke (točka I./II.), nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade bruto plaće iznos od 132.833,13 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose i sa dospijećem kako je to pobliže određeno u točki I./III. presude (točka I./III.), nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 27.768,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2012. do isplate (točka I./IV.), te nalaganje tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka (točka I./V.) izreke). Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.781,25 kuna.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-830/15-2 od 29. rujna 2015. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tuženik otkazao ugovore o radu 18 radnika poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, dok tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je ugovor o radu koji je četvorici radnika prestao na temelju sporazuma o prestanku radnog odnosa prestao na inicijativu poslodavca, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik nije bio dužan izraditi Program zbrinjavanja viška radnika prema čl. 120. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR) i postupiti po čl. 121. ZR kao i da je tuženik postupio po čl. 107. st. 3. ZR.
8. Tužitelj u reviziji ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP jer smatra pogrešnim zaključak drugostupanjskog suda da je na tužitelju teret dokaza da je ugovor o radu četvorici radnika prestao na inicijativu poslodavca te da tuženik to nije ničime dokazao.
9. Odredbom čl. 131. st. 1. ZR propisano je da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Stavkom 3. istog članka propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
10. Iz navedenih odredbi proizlazi da je na poslodavcu samo teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, dok ostale činjenice o kojima ovisi nedopuštenost otkaza treba, u skladu s odredbom čl. 135. st. 1. ZR, kao i općoj odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, iznijeti i dokazati radnik (tako i u Revr-706/17 od 4. prosinca 2019., Rev-2184/19 od 22. rujna 2020. i dr.).
11. Stoga je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik utvrdio višak od najmanje 20 radnika te da je bio dužan izraditi Program zbrinjavanja viška radnika prema čl. 120. st. 1. ZR i postupiti po čl. 121. ZR. 12. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.
13. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 120. st. 1. ZR, čl. 121. st. 1. ZR i čl. 107. st. 3. ZR.
14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.
15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
16. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
17. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
