REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2196/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB …, iz V., zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., D. J., M. I.,

I. B. K., M. V., V. V. i A. A. u P., protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & L. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-244/17-3 od 30. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-19/16-17 od 2. prosinca 2016., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora o radu iz točke II Odluke tuženika br. DIR-15/09BM-4874/12 od 10.12.2015. godine.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa zasnovanog između tužitelja i tuženika." (točka I izreke).

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, podredno predlaže vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodeći da odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, protivno navodima revizije, pobijana presuda nije nerazumljiva, jasna je i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, obzirom je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je jasno u odluci naveo na temelju čega je donio takvu ocjenu.

8. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza te ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonit i nedopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. prosinca 2015., vraćanje na rad te priznanje tužitelju svih prava iz radnog odnosa zasnovanog između tužitelja i tuženika.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između tužitelja i tuženika 24. prosinca 2008. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme te je raspoređen na radno mjesto čuvar šume i lovišta,

- da je 3. studenog 2015. tuženik uručio tužitelju otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, pa je 13. studenog 2015. tužitelj tuženiku dostavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da je tuženik 10. prosinca 2015. donio odluku broj DIR-15/098M-4874/12 kojom se preinačuje odluka o otkazu ugovora o radu br. DIR-15/09-2015-4874/06 od 23. listopada 2015. na način da je stavljena van snage odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 23. listopada 2015. te da se tužitelju otkazuje ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a da se tužitelju nudi sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim uvjetima za obavljanje posla šumski radnik s mjestom rada u K. d.o.o. U. š. podružnica B., Š. P.,

- da iz sadržaja pobijane odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora u bitnome proizlazi da je tuženik uvidom u podatke iz portala M. koji putem GPS uređaja registrira podatke o kretanju vozila utvrdio kako se vozilo L. N. reg. oznake …, koje je zadužio tužitelj, dana 21. i 22. lipnja 2015. te 5. srpnja 2015. za vrijeme radnog vremena kretalo na lokacijama koje predstavljaju urbanu sredinu na kojima tužitelj nije mogao obavljati poslove radnog mjesta, niti je imao bilo kakvog razloga da se vezano uz obavljanje poslova radnog mjesta zadržava na navedenim mjestima,

- da je tužitelj 20. lipnja 2015. do 5. srpnja 2015. za vrijeme radnog vremena koristio službeno vozilo za privatne potrebe odlazeći s njim u ugostiteljski objekt b. b. te u trgovačke centre P., M., G., P., B. i L., zaustavljajući se pri tome u ugostiteljskom objektu koji je u njegovom vlasništvu (obrt) te u svom stanu, slijedom čega da je obavljao poslove za privatne potrebe, a vjerojatno i potrebe svog obrta koji obavlja konkurentsku djelatnost tuženika,

- da je tužitelj vlasnik obrta P. V. koji je registriran za djelatnost restorana i ostalih objekata za pripremu hrane, a za što je registriran i tuženik, a tužitelj je potpisom ugovora o radu od 24. prosinca 2008. potvrdio da se u vrijeme sklapanja ugovora ne bavi poslovima iz djelatnosti poslodavca,

- da tuženik nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja, ali je omogućio radniku iznošenje svoje obrane.

11. Na temelju tako utvrđenog (u bitnom) činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tuženik kao poslodavac dokazao opravdanost donošenja predmetne odluke o otkazu s ponudom sklapanja novog ugovora. Ocijenio je da postupanje tužitelja predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa koje opravdava otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika te je naveo da tuženik nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja, ali da navedeno ne čini odluku o otkazu nezakonitom, budući to nije niti bilo opravdano očekivati od tuženika, obzirom nije sporno da su radnici i ranije upozoravani da se putem GPS-a registrira kuda se kreću.

12. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja smatrajući da je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo obzirom postupanje tužitelja predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa, i to odredbe čl. 50.a. Pravilnika o radu kojom je određeno da radnik čini povrede obveze iz radnog odnosa ukoliko koristi sredstava društva za privatne potrebe, odnosno ako obavlja poslove iz djelatnosti društva za svoj ili tuđi račun bez odobrenja poslodavca, a za koje povrede poslodavac može radniku izreći radniku upozorenje na obveze radnog odnosa odnosno redovno ili izvanredno otkazati ugovor o radu. Sud drugog stupnja ocjenjuje da radno mjesto čuvara šume zahtijeva i podrazumijeva odgovornost i savjesnost u radu što je opisanim postupanjem tužitelja izostalo, tako da isto opravdava redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim postupanjem, a činjenica da je tuženik u konačnici tužitelju ugovor o radu otkazao odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora nije na štetu tužitelja kao zaposlenika, pa isto ne čini niti predmetnu odluku o otkazu nezakonitom. Pritom nije bilo opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja ugovora o radu pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže tužitelju na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, obzirom je tužitelj znao da se putem GPS-a registrira kuda se kreće, pa nije bilo opravdano očekivati da bi poslodavac bio dužan prethodno radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa.

13. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u reviziji ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) i čl. 52. i 53. Pravilnika o radu tuženika, smatrajući da je tuženik bio dužan pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati tužitelju na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

14. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Identično propisuje i odredba čl. 52. Pravilnika o radu tuženika.

14.1. U okolnostima konkretnog slučaja, kada tužitelj koji obavlja posao čuvara šume i lovišta, u ljetno vrijeme kada je potreban pojačan nadzor šume zbog opasnosti od požara, za vrijeme radnog vremena koristi službeno vozilo za privatne potrebe odlazeći s njim kući, u b. b. u njegovom vlasništvu te u trgovačke centre, pritom znajući da se njegovo kretanje prati, zaista nije opravdano očekivati od poslodavca u takvoj situaciji da radnika pisano upozorava na njegove obveze iz radnog odnosa. Prema tome, pravilno su sudovi ocijenili da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

15. Odredbom čl. 53. Pravilnika o radu tuženika propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Ova odredba odgovara sadržaju čl. 119. st. 2. ZR. U konkretnom slučaju, tuženik je tužitelju omogućio iznošenje obrane.

16. Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 119. st. 1. ZR (i čl. 52., kao i čl. 53. Pravilnika o radu tuženika), stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.