- 1 -              Rev 536/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 536/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. S., OIB … , iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u S. protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB … , Ministarstvo obrane koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1352/2016 od 28. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-483/2015 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1352/2016 od 28. srpnja 2016.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti pod a) na ime tuđe pomoći i njege u razdoblju od 5.rujna 1996. do 1. ožujka 2015. iznos od 206.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, za pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, pod b) na ime doživotne kapitalizirane rente iz osnova tuđe pomoći i njege od 1. ožujka 2015. (1 sat dnevno x 35,00 kn) iznos od 178.792,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, pod c) na ime troškova liječenja i troškova prijevoza radi liječenja iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, pod d) na ime naknade za izgubljenu stipendiju i naknade za ne igranje od 1. lipnja 1997. do 1. rujna 2000. iznos od 20.860,68 eura u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 88.964,46 eura (naknade za ne igranje) od 1. rujna 2000. do 1. ožujka 2015. zajedno sa zateznim kamatama te zahtjev na ime mjesečne rente radi izgubljene zarade iznos od 511,29 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog obroka počev od 1. ožujka 2015. unaprijed svakog 10-tog u mjesecu pa do isplate. U točki II. odbija se dio tužbenog zahtjeva za naknadu zateznih kamata na ime troškova liječenja i troškova prijevoza radi liječenja za razdoblje od podnošenja tužbe 10. svibnja 1999. od presuđenja 10. srpnja 2015. kao neosnovan. U točki III. odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupku.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke. Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete koja se sastoji u naknadi za ne igranje za razdoblje od 1. rujna 2000. do 1. ožujka 2015. te mjesečne rente za izgubljenu zaradu u iznosu od 511,29 EUR-a mjesečno te za dio tužbenog zahtjeva za naknadu zateznih kamata na ime troškova liječenja i prijevoza radi liječenja za razdoblje od podnošenja tužbe 10. svibnja 1999. do presuđenja.

 

7. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno revizijskim navodima tužitelja drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Stoga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

9. Navode tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju presude predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je iz Ugovora o igračkim uslugama sklopljenog između KK Z. i L. S. od 18. kolovoza 1993. proizlazi da se tužitelj obvezao igrati za predmetni klub košarku te je odredbom članka 2. određeno da se ugovor sklapa na vrijeme od 6 godina te ističe završetkom igračke sezone 1998/99

- da je odredbom čanka.4. ugovora propisano da se klub obvezuje isplaćivati igraču mjesečnu plaću prema Pravilniku kluba

- da je članka 6. točke 1. ugovora propisano da prava i obveze iz ugovora miruju dok je igrač na odsluženju vojnog roka

- da je tijekom 1993. i 1994. tužitelj ostvarivao svoja prava u košarkšakom klubu u svoti od 8.000m DEM godišnje

- da je iz Ugovora sklopljenog 11. rujna 1994. između Košarkaškog kluba „P.“ iz Z. i tužitelja proizlazi da se taj ugovor sklapa na period od 11. rujna 1994. do 31. svibnja 1998. i odnosi se na sezonu 94/95/96/97/98, te da je članak 7. propisano da je klub dužan igraču isplaćivati mjesečnu stipendiju u iznosu od 400 DEM u HRK do 15. tog u mjesecu

- da 12. svibnja 1996. tužitelj odlazi na odsluženje vojnog roka

- da je prema ugovoru sklopljenim sa KK Z. predviđeno mirovanje prava na vrijeme odsluženje vojnog roka do 12. svibnja 1997.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi nisu prihvatili zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu naknade za neigranje za razdoblje od 1. rujna 2000. do 1. ožujka 2015. te na ime mjesečne rente radi izgubljene zarade primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, zaključak je nižestupanjskih sudova da iz predmetnih ugovora ne proizlazi da bi tužitelj bio nešto više plaćen od drugih igrača, da bi imao posebne uvjete, te da je u tim ugovorima uopće navedena mogućnost njihova produžetka, pa da bi bilo za očekivati prema redovnom tijeku stvari da bi se nastavio baviti profesionalno košarkom. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na ime materijalne štete na ime troškova liječenja i troškova prijevoza radi liječenja za vremensko razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja, zahtjev je odbijen, jer su cijene utvrđene u vrijeme donošenja odluke.

 

12. I ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi se njegov profesionalni košarkaški angažman nastavio nakon isteka ugovornog razdoblja i u kojem opsegu, jer osim vlastitog saslušanja nije predložio nikakve druge dokaze na te okolnosti. Stoga navodi tužitelja o tome da je imao status dobrog i perspektivnog  mladog igrača, koji bi se prema redovitom tijeku stvari nastavio baviti košarkom profesionalno i dalje i to najprije kao igrač, a potom kao dio tima (trener, pomoćni trener i sl.) u konkretnim okolnostima nisu dostatni za zaključak da je po redovnom tijeku stvari bilo osnovano očekivati takvu zaradu, jer ona ovisi o konkretnom angažmanu, okolnostima i specifičnostima tržišta, što sve sudovi opravdano nisu mogli uzeti u obzir, jer tužitelj taj dio nije dokazao, niti je mogao dokazati sa takvim stupnjem izvjesnosti da bi se njegov zahtjev mogao prihvatiti.

 

13. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je primjenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, kada je zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen kao neosnovan, slijedom čega je i neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a reviziju tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.