Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1815/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. M., OIB ..., iz Š., ul. zastupan po punomoćnici B. B. N. odvjetnici u Š., protiv tuženika-protutužitelja M. M., OIB ..., iz Z., ul. kojega zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1098/20-9 od 16. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1098/20-9 od 16. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I.,II. i IV. izreke i sudi :
Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatom iznosa od 2.500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, kao i iznosa od 6.085,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 12. rujna 2018. do konačne isplate te se odbija zahtjev za naknadom parničnog troška. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju M. M. da tužitelju-protutuženiku I. M. isplati iznos od 2.500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa ( kako je precizirano pod toč. I. izreke ) do isplate kao i da mu isplati iznos od 6.085,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 12. rujna 2018. do konačne isplate (toč. II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva da se tuženiku-protutužitelju naloži isplata iznosa od 3.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate (toč. III. izreke). Nadalje, tuženiku-protutužitelju naloženo je da naknadi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 11.504,50 kuna ( toč. IV. izreke). Prvostupanjskom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja da mu da tužitelj-protutuženik isplati iznos od 21.185,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom 1. kolovoza 2015. do isplate, kao neosnovan (toč. V. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik-protutužitelj M. M.. Iako ne izričito, sadržajno žalba je usmjerena protiv prvostupanjske presude samo u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (toč. I. i II. izreke) te protiv odluke o troškovima postupka (toč. IV. izreke) zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 I 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, a tužba odbaci.
3. Tužitelj-protutuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja I. M., kao vlasnika poslovnog prostora u stambenoj zgradi u Š., na adresi ..., upisanoj u Z.U. 4532 k.o. Š. za isplatu zakupnine za vremenski period od srpnja do studenog 2018. Tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovoru o zakupu od 12. travnja 2017. u visini od 500 Eura za svaki mjesec u utuženom razdoblju te isplatu iznosa od 6.085,00 kuna na ime troška poreza i iznos od 3.500,00 kuna za uništeni inventar sve protiv tuženika M. F. j.d.o.o.
6. Nadalje, tužitelj je podneskom od 2. travnja 2019. uredio tužbu na način da je pored prvobitno tuženog M. F. j.d.o.o. tužbu proširio i na odgovornu osobu tvrtke M. M., zahtijevajući da se tuženici solidarno obvežu da mu isplate naprijed navedene iznose. Tuženik pod 2. nije se usprotivio preinaci tužbe.
7. Zahtjevu tužitelja tuženici su se usprotivili kao neosnovanim, a tuženik pod 2. M. M. osporio je svoju pasivnu legitimaciju i podnio protutužbu kojom od tužitelja zahtjeva naknadu vrijednosti nepripadno stečene imovine u iznosu od 21.185,46 kuna na ime ugrađenog materijala i izvedenih radova te ležarine koju je plaćao u periodu od veljače do svibnja 2017. godine. Međutim, u ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je samo osnov i visina tužbenog zahtjeva.
8. Prvostupanjski je sud, rješenjem od 18. lipnja 2020., utvrdio prekid postupka naspram tuženika pod 1. M. F. j.d.o.o. jer je isti prestao postojati, odnosno brisan je iz trgovačkog registra, a rješenjem od 4. svibnja 2020. odlučeno je da će se postupak nastaviti u odnosu na tuženika M. M. i da će se voditi jedinstveni postupak po tužbi i protutužbi.
9. Iz raspravne građe predmeta spora u bitnom proizlazi:
- da su tužitelj kao zakupodavac i M. F. j.d.o.o. zastupan po direktoru M. M., kao zakupoprimac, zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. travnja 2017., ovjeren u potpisu ugovaratelja kod javnog bilježnika L. M., Š. br. OV-2526/17,
- da je ugovorom stavljena van snage svaka prethodna stipulacija koja bi bila u suprotnosti sa odredbama citiranog Ugovora,
- da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i da se u predmetnom poslovnom prostoru trebala obavljati ugostiteljska djelatnost book caffea,
- da je zakupoprimac platio "ležarinu/rezervaciju" prostora za veljaču-svibanj 2017. te je nastavio plaćati zakupninu sve do srpnja 2018.,
- da je radove i ulaganja zakupoprimac izvodio bez izričite suglasnosti zakupoprimca,
- da je zakupoprimac M. F. j.d.o.o. dana 25. rujna 2018. otkazao Ugovor o zakupu, a iz predmetnog prostora iselio u studenom 2018.,
- da se sva komunikacija vezano za ugovorni odnos odvijala između tužitelja- protutuženika i sada tuženika-protutužitelja M. M.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prvostupanjski je postupak okončan presudom samo protiv M. M. te mu je kao tuženiku- protutužitelju naloženo da tužitelju-protutuženiku I. M. namiri tražbinu temeljem ugovora o zakupu, a odbijen je protutužbeni zahtjev s obrazloženjem da tuženik-protutužitelj nije dokazao ulaganja u predmetni poslovni prostor.
11. Kako se protiv prvostupanjske presude žali samo tuženik-protutuženik i to u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I. M., a ne žali se na odbijanje protutužbenog zahtjeva, ovaj žalbeni sud će u nastavku stranke nazivati samo kao tužitelj (I. M.) i tuženik (M. M.) kako bi obrazloženje bilo jasnije i konciznije.
12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do tzv. proboja pravne osobnosti i da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i odgovoran za obveze koje je preuzela pravna osoba M. F. j.d.o.o. u kojoj je on bio zakonski zastupnik-direktor i jedina odgovorna osoba. To stoga jer nije postupao sa pažnjom dobrog gospodarstvenika i sukladno načelima savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa.
13. Općim pravilom iz članka 10. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15.; dalje: ZTD) propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom. Od ovog općeg pravila iznimku predstavljaju slučajevi koji se zajednički mogu odrediti radnjama kojima član društva zlouporabi svoju načelnu neodgovornost za obveze društva. Takav je slučaj propisan odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a kojom se zapravo uređuje institut proboja pravne osobnosti tj. ukidanje odvojenosti društva i članova kojom se inače uklanja odgovornost članova za obveze društva i omogućuje vjerovnicima da naposljetku svoje tražbine namire i iz imovine članova.
14. Za primjenu ovog instituta radi uspostavljanja odgovornosti člana društva pretpostavka jest zlouporaba njegove neodgovornosti, što predstavlja primjenu jednog od osnovnih načela obveznih odnosa, načela zlouporabe prava. Pri tome se činjenica zlouporabe mora procjenjivati i dokazivati u svakom pojedinom slučaju, osim ako se ne radi o nekom od kvalificiranih oblika zlouporabe kod kojih se ona ne mora dokazati. Proboj pravne osobnosti, prema ZTD-u, rezultirat će uspostavom solidarne odgovornosti članova za obveze društva u slučajevima u kojima se radi o kvalificiranim oblicima zlouporabe kod kojih se ona ne mora dokazati, a koji su nabrojeni u odredbi članka 10. stavka 4. ZTD-a kojom je propisano da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovog članka osobito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako prema zakonu upravlja imovinom društva kao da je njegova imovina, i 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva iako je znao ili morao znati da ona neće moći podmiriti svoje obveze.
15. Glede postojanja odgovornosti tuženika na temelju članka 10. stavka 3. ZTD-a, treba reći da tužitelj, u tužbi ni tijekom postupka, nije uopće naveo na koji način bi tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za spornu obvezu društva. Naime, za dokazivanje tzv. proboja pravne osobnosti upravo je tužitelj bio dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo takvo postupanje tuženika.
16. Zbog navedenog, ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti kao valjane razloge koje je dao prvostupanjski sud glede pasivne legitimacije tuženika M. M.. Kako pravilno u žalbi ističe tuženik, obvezno-pravni zahtjev koji tužitelj temelji na Ugovoru o zakupu može biti usmjeren samo protiv druge strane tog ugovora, a to je pravna osoba M. F. j.d.o.o., a ne i protiv njezinog zakonskog zastupnika - direktora, tuženika M. M.
17. Tuženik, kao član društva kapitala, u smislu odredbe čl. 10. ZTD-a, odgovarao bi za obveze društva samo, u iznimnoj situaciji, ukoliko bi zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovora za spornu obvezu proizašlu iz Ugovora o zakupu. Da bi se utvrdila odgovornost člana društva za obveze društva potrebno je bilo da tužitelj sudu izloži činjenični supstrat koji sačinjavaju činjenice na koje se stranke tijekom parnice pozivaju radi opravdanja osnovanosti svojih zahtjeva, odnosno činjenice koje su posredno relevantne jer svojim postojanjem ukazuju na postojanje važnih činjenica (indicije).
18. Osnovno načelo parničnog postupka sadržano je u odredbi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7.ZPP-a) pri čemu je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. (čl. 219. st.1.ZPP-a). U pogledu činjenica i dokaza ovo ovlaštenje stranaka iskazuje se u dvojakom smislu: u pozitivnom smislu-sud mora voditi računa o činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima stranaka koje su pravno relevantne, a u negativnom smislu-sud ( u pravilu) ne smije voditi računa o činjenicama i dokazima na koje se niti jedna stranka nije pozvala ma koliko bi oni mogli inače biti relevantni u sporu.
19. Zbog navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tuženika te na temelju odredbe članka 373. toč.3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti zahtjeve tužitelja kao neosnovane.
20. Nadalje, na temelju odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. st.1. i 155. ZPP-a, valjalo je tuženiku priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od zatraženih 1.562,50 kuna.
U Splitu, 1. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Ankica Matić, v. r.
