Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Povrv-211/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., O. sud u S. po sucu tog suda D.

L., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz K. S.,

Ž. 26 O.:…., zastupanog po punomoćniku J. C.,

odvjetniku u S., protiv tuženika H. V. iz K. S., V. 34

OIB:…., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u K. K., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana

24. studenog 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Z. o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 06. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Splitu S. J. pod brojem O.-141/2020 od 24. studenog 2020.

u dijelu kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju potraživanje u iznosu od 125.845,98 kune / 16.702,63 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 02. rujna 2017. pa sve do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.12/a ZFPPN u svezi sa odredbom čl.29. ZOO-a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 45.844,20 kuna / 6.084,57 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. kolovoza 2020. predao Javnom bilježniku u S. S. J. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave predlažući da njegov prijedlog bude prihvaćen, a tuženik obvezan na namiru tražbine u iznosu od 125.845,98 kune sa pripadajućim kamata i troškovima ovrhe.

2. P. tužitelja prihvatio je J. bilježnik u S. S. J. te je dana 24. studenog 2020. donio rješenje o ovrsi pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-141/2020 kada je ujedno obvezan tuženik i na naknadu troškova ovršnog postupka tužitelju u iznosu od 4.548,08 kuna.

3. Na rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u S. S. J. tuženik je izjavio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti osporava napadnuto rješenje jer poslovni odnos s ovrhovoditeljem, tj. tužiteljem pa i navedeni dug, ne postoje. Tuženik je osporio da je ikada primio račun tužitelja, osporio je da je bio naručitelj bilo kakvog spomenika te je ustvrdio da mu spomenik od strane tužitelja nije niti predan. Prigovorio je i zastari potraživanja.

4. Dana 29. ožujka 2022. Općinski sud u Splitu je pod brojem Povrv-211/2021 donio rješenje kojim se ranije doneseno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage uz ukidanje provedenih radnji a odlučeno je po pravomoćnosti donesenog rješenja spis ustupiti Parničnom odjelu Općinskog suda u Splitu na daljnji postupak.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom računa br. 22/PR/1 od 17. kolovoza 2017., rekapitulacije izvršenih radova na spomeniku poginulim braniteljima, igračima HNK-a V., K., glavnog projekta postavke skulpture i uređenja prostora V. J. i M. M., fotografija spomenika (crno-bijele), e-mail

prepiske stranaka, očitovanja tuženika upućenog tužitelju 10. kolovoza 2020., statuta tuženika od 5. rujna 2018., izvještaja o realizaciji projekta i programa javnih potreba tuženika upućenog G. K., izvještaja o realizaciji gotovih projekata za 2020./2021., prijavnica za predlaganje programa i projekata, zahtjeva za projekta sanacije travnjaka te su saslušani svjedoci i to: V. J., I. Š., I. R., S. G., A. P., A. G. V. i stranka tužitelj I.

G..

6. Zahtjev je tužitelja osnovan.

7. U konkretnoj pravnoj stvari predmetom je postupka plaćanje po računu br. 22/PR/1 odnosno plaćanje za izradu, dobavu i postavu kamena-spomenika. Osim glavnice u postupku tužitelj potražuje i kamatu te troškove postupka.

8. Odredbom čl.9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl.29.st.1. ZOO- propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane tražbine duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

8.1. Odredbom čl.29.st.2. ZOO-a propisano je da bi stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava bila određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok je st. 3 istog čl. 29 ZOO-a propisano da uz ograničenje iz st. 2. čl. 26 ZOO-a, kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata, pri čemu treba imati u obzir odredbu čl. 12a i čl. 59 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN).

9. Među strankama se ukazalo spornim utvrditi slijedeće odlučne činjenice, a to su:

- je li tuženik od tužitelja naručio izradu spomenika, spomen-ploče svojim igračima koji su poginuli u D. ratu,

- je li tužitelj isporučio spomen-ploču, odnosno spomenik i je li za svoj rad plaćen od strane tužitelja odnosno je li isporučena spomen-ploča isporučena na način kako je to dogovoreno (je li na isporučenu "robu" bilo kakvog prigovora i

- je li na potraživanje tužitelja nastupila zastara.

10. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano te da na njega nije zastupila zastara, što drugim riječima znači da tuženik, ono što je naručio, tužitelju mora i platiti. Već je uvodno rečeno da se u svakom ugovornom odnosu inzistira na tome da svaka od stranaka ispuni svoju obvezu do kraja, onako kako je ona i ugovorena.

Pojednostavljeno rečeno tuženik je od tužitelja za proslavu svoje obljetnice naručio izradu spomen-ploče pa naručeno mora i platiti.

10.1. Tuženik je u svome prigovoru na rješenje o ovrsi tvrdio da on od tužitelja nije naručio izradu nikakvog spomenika odnosno da poslovni odnos tužitelja i tuženika ne postoji. Suprotno tvrdnji tuženika sud je, nakon što je saslušao svjedoke i samog tužitelja, zaključio da je upravo tuženik i to za 105. obljetnicu osnivanja kluba H. V. naručio izradu spomenika odnosno spomen-ploče, od strane tužitelja, a što je svakako potvrdio svjedok I. R. koji je u spornom razdoblju kod tuženika obnašao dužnost sportskog direktora. P. tome od nikakvog značaja na razrješenje ovog pravnog odnosa nije izjava svjedoka S. G., koji je u spornom razdoblju kod tuženika obnašao dužnost počasnog predsjednika, o tome da je spomenik napravljen na inzistiranje R. kao sportskog direktora, čemu se on protivio. M. je ovog suda da je S. G. ovu izjavu dao odnosno istu isproducirao samo za potrebe ovog postupka i kako bi sa sebe skinuo bilo kakvu odgovornost za plaćanje. O. se, naime, napominje iz razloga što se i sam S. G. pohvalio da je tuženiku za vrijeme svog mandata dao preko 200.000,00 EUR s jasnim ciljevima na sportskom planu, izboriti se za ulazak u 2. ligu HNS-a.

11. Svjedok A. P. potvrdio je da je u spornom razdoblju kod tuženika obnašao dužnost potpredsjednika kluba te da mu je poznato da je za proslavu 105. godine tuženika I. G. izradio spomenik odnosno spomen-ploču, povodom kojeg otvaranja je baš on trebao održati pozdravni govor. S. A. P. je dodatno pojasnio kako je znao kako je spomenik naručen, a za detalje oko narudžbe, plaćanja i organizacije poslova spomenika da je bio zadužen I. R..

12. S. V. J. i I. Š. također su u svojim iskazima

potvrdili da je tužitelj povodom obilježavanja 105. godišnjice kluba, odnosno tuženika, izradio spomenik i to baš po ideji V. J. kao kipara.

13. S. summarum, iz navedenih se dokaza jasno nameće zaključak da je tuženik putem svog sportskog direktora I. R., zaduženog za obilježavanje 105. godišnjice tuženika i vezano za poginule sudionike D. rata koji su bili igrači tuženika, od V. J. naručio djelo, spomen-ploču kojeg je, u konačnici,

izradio tužitelj I. G.. D., nije R. no name osoba, čovjek s ulice, već sportski direktor tuženika koji je zatražio nešto u ime i za korist tuženika, a što je tužitelj i napravio odnosno izradio spomenik. T. je, ne samo izradio spomenik, već ga je i isporučio, postavio. O. tog spomenika i njegovog postavljanja stvorila se i medijska pozornost. T. niti jednom riječju ili poduzetim aktom nije dokazao da je na spomen-ploču "robu" tužitelja imao bilo kakvu primjedbu ili prigovor. S. kada tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi tvrdi da mu nije poznato na koji spomenik se odnosi rad tužitelja te da mu spomenik nikada nije predan od strane tužitelja, da ga nije naručio, sud smatra da su ti navodi u potpunosti neistiniti i netočni, osmišljeni samo kako bi tuženik pojačao svoj položaj u ovoj parnici te eventualno doveo do toga da se zahtjev tužitelja odbije.

14. T. je, uz sve navode koje je osmislio u ovoj parnici samo kako bi izbjegao svoju obvezu prema tužitelju, platiti naručeno i isporučeno, istakao još i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja. S. je motrišta da prigovor zastare nije osnovan jer je iz svih provedenih dokaza više nego jasno da je isporučeni račun tuženik obećao platiti, izvjesno vrijeme to i namjeravao, a onda ustvrdio da se račun izgubio nakon čega je tužitelj bio prisiljen račun još jednom dostaviti tuženiku. O. tome je ponajbolje svjedočila svjedokinja A. G.-V., čiji iskaz je sud smatrao jasnim, logičkim i uvjerljivim. I. sam iskaz tužitelja sud je također ocijenio istinitim jer je jasan i logičan, a očito i utemeljen na stvarnim činjenicama odnosno događajima. N. bilo nikakvog razloga da tužitelj posumnja da je sportski direktor tuženika R. postupao protivno namjerama i ciljevima tuženika to tim više što taj isti tuženik, nakon što je spomenik isporučen, a račun dostavljen, nikada tužitelju dostavio reklamaciju ili prigovor ili pak vratio isporučenu "robu", ako je to već točna tuženikova tvrdnja da on spomenik nije naručio.

14.1. Račun je ispostavljen 17. kolovoza 2017. sa rokom plaćanja 01. rujna 2017. a prijedlog za ovrhu je tužitelj dostavio Javnom bilježniku u Splitu S. J.. kolovoza 2020., dakle u roku predviđenom odredbom čl.228.st.1. Z.-a.

15. I. je potreba da se saslušava svjedoka M. B. kako je to

predlagao tuženik i to iz svih navedenih razloga jer je na temelju izvedenih dokaza sud smatrao da je ova pravna stvar dovoljno raspravljena i zrela za meritorno odlučivanje. S. je sud odustao od izvođenja tog dokaza jer je sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Z.-a obveza da i sud i stranke kao i drugi sudionici u postupku, postupak provedu bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što je moguće manje troška.

16. L. očekivanje tužitelja bilo je da mu tuženik plati ono što je naručio i dobio a da istovremeno nije bilo nikakve primjedbe ili prigovora, kako na "robu" odnosno spomenik tako ni na račun. T. je nesumnjivo "stekao" spomenik, spomen-ploču i to je mogao samo na dva načina, darovanjem ili kupoprodajom. O darovanju nema ni riječi, iako je i tu tvrdnju tuženik tijekom postupka isticao kazujući da je tužitelj "obećao" (ili kako je insinuirao) donaciju ali je tužitelj to izričito zanijekao. To je logična tužiteljeva tvrdnja jer, ako je bila donacija čemu je isporučen račun?! Dakle, jedino je u pitanju mogla biti kupoprodaja, a tužitelj je i dokazao da je u konkretnom slučaju to bilo upravo to.

17. Slijedom naprijed navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude.

18. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450.st.1. ZPP-a.

18.1. Odluka o trošku ovog postupka donesena je temeljem zahtjeva za naknadu troška, a u smislu odredbe čl.164.st.l., čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, a temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je tako priznat trošak: za sastav prijedloga za ovrhu, sastav obrazloženih podnesaka od 29. lipnja i 24. kolovoza 2022. te pristupe i zastupanja na ročištima od 4. srpnja, 20. srpnja, 8. rujna, 27. rujna, 19. listopada i 24. studenog 2022. – svaka radnja po 250 bodova, sveukupno 2250 bodova što pri vrijednosti boda od 15,00 kn daje iznos od 33.750,00 kn. Dobiveni iznos uvećan je za 25% PDV-a ili iznos od 8.437,50 kuna, trošak javnog bilježnika sukladno računu broj 364/VP/1 u iznosu od 2.048,07 kuna te iznos od 1.608,00 kuna na ime sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 45.844,20 kuna koliko će tuženik naknaditi tužitelju kao stranci koja je u potpunosti uspjela u postupku, radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

18.2. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.

18.3. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 06. prosinca 2022.

S U D A C

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis