REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-4744/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika NAPREDAK Poljoprivredna zadruga, OIB 08175094361, Županja, Naselje Šećerana 59, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik iz Županje, Veliki kraj 54, radi isplate iznosa od 168.442,98 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-50/2022-36 od 23. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-50/2022-36 od 23. rujna 2022. i sudi:
I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-224/2017 od 14. ožujka 2017. održava se na snazi.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 8.136,00 kn / 1.079,83 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-50/2022-36 od 23. rujna 2022. ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-224/2017 od 14. ožujka 2017. kojim je tuženik dužan platiti tužitelju 168.442,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2014. do isplate, kao i nadoknaditi trošak ovršnog postupka od 2.580,54 kn i predvidivi trošak od 77,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2017. do isplate i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak od 16.875,00 kn / 2.239,70 EUR (točka 2. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je iz podneska tužitelja od 8. srpnja 2014. razvidno kako je obavijestio tuženika o raskidu Ugovora o višegodišnjem osiguranju s danom 31. prosinca 2014., te ga je pozvao na uplatu tj. povrat ostvarenih popusta u ukupnom iznosu od 473.738,35 kn, a iz podneska tuženika od 14. srpnja 2014. je vidljivo da tuženik smatra da Ugovor o višegodišnjem osiguranju br. 3/10 nije raskinut te je prihvatio nekoliko polica osiguranja, dok je nekoliko točno navedenih polica vratio. Utvrđeno je i kako je iz podneska Adriatic osiguranja d.d. od 12. srpnja 2022. vidljivo da je tuženik, kod te osiguravajuće kuće tijekom 2014. godine imao zaključenih nekoliko polica osiguranja usjeva i nasada.
2.1. Utvrdivši da je Ugovor o višegodišnjem osiguranju br. 3/10 sklopljen 10. veljače 2010., na rok od 10 godina, prvostupanjski sud je zaključio da rok od 5 godina iz članka 26. stavka 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika istječe 10. veljače 2015., a kako je tužitelj podneskom od 8. srpnja 2014. obavijestio tuženika o raskidu Ugovora s danom 31. prosinca 2014. prvostupanjski sud je mišljenja da su neosnovane tvrdnje tužitelja da je tuženik jednostrano otkazao ugovor, jer nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora sukladno odredbi članka 11. Ugovora i 26. stavka 3. Općih uvjeta za osiguranje tužitelja.
2.2. Također, prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije raskinuo ugovor o višegodišnjem osiguranju, nego je samo od ponuđenih polica dostavljenih od strane tužitelja potpisao četiri koje smatra primjerenim svojim potrebama sukladno odredbi članka 3. Ugovora, a preostale nije prihvatio te je tužiteljev prigovor da je tuženik jednostrano raskinuo ugovor, ocijenio neosnovanim, jer nedostaje pismena izjava s otkaznim rokom od 6 mjeseci u smislu odredbe članka 11. Ugovora od 10. veljače 2010. Stoga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer je ocijenio kako nisu ispunjeni uvjeti za povrat odobrenih popusta iz članka 11. stavka 2. Ugovora.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalba od 2.034,43 kn.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je tužitelj bio u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji s tuženikom i da su 10. veljače 2010. stranke zaključile Ugovor o višegodišnjem osiguranju broj 3/10 s rokom trajanja od 10 godina kojim je tuženik obvezao tužitelju za čitavo vrijeme trajanja tog ugovora sva osiguranja imovine povjeriti tužitelju. Navodi da je tužitelj tuženiku svake godine izdavao police osiguranja i da je tuženiku dostavljena informativna ponuda za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.
4.1. Tužitelj navodi kako je 8. srpnja 2014. obavijestio tuženika o raskidu ugovora i pozvao ga na plaćanje obračunatih popusta koje je tuženik ostvario u ukupnom iznosu od 473.738,35 kn, na što je tužitelj imao pravo na temelju članka XI. zaključenog ugovora. Ističe da je tuženik pored nepotpisanih polica osiguranja koje je vratio tužitelju cjelokupno osiguranje usjeva i nasada za 2014. godinu zaključio s drugim osigurateljem (JADRANSKIM OSIGURANJEM d.d.) s kojim je zaključio gotovo 15 polica osiguranja usjeva i nasada s ukupno ugovorenom godišnjom premijom osiguranja od 283.372,15 kn.
4.2. Budući da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tužitelj smatra kako je imao pravo raskinuti ugovor zbog neispunjenja i prije isteka roka koji je predviđen ugovorom i na temelju članka XI. ugovora da je imao pravo obračunati i naplatiti popuste što ih je tuženik ostvario tijekom trajanja višegodišnjeg ugovora o osiguranju.
4.3. Tužitelj smatra kako je neprihvatljivo shvaćanje prvostupanjskog suda kako je tuženik u 2014. godini od ponuđenih polica kod tužitelja zaključio samo četiri police koje je smatrao primjerenim svojim potrebama, kad je jasno da je u istoj godini svoje usjeve i nasade osigurao u drugom osiguranju što potvrđuje da je imao potrebu za puno većim opsegom osiguranja od onog koje je zaključio u 2014. godini s tužiteljem.
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je povrat popusta po višegodišnjem ugovoru o osiguranju od 168.442,97 kn koji tužitelj potražuje od tuženika tvrdeći da je tužitelj raskinuo ugovor zaključen između stranaka 10. veljače 2010. na temelju ugovora kojeg ima pravo potraživati predmetni iznos.
9. Ugovorom o višegodišnjem osiguranju od 10. veljače 2010. stranke su sklopile taj ugovor s rokom trajanja od 10 godina za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 1. siječnja 2020. (članak I. Ugovora), tuženiku kao osiguraniku je odobren popust od 10% za osigurano razdoblje (članak II. Ugovora), a tuženik se obvezao da će tijekom trajanja tog Ugovora sva osiguranja imovine za koja se opredijeli u skladu s potrebama osigurateljne zaštite povjeriti tužitelju (članak III. Ugovora).
10. Osim toga, člankom XI. Ugovora stranke su ugovorile da svaka strana iz Ugovora može raskinuti ugovor pismenom izjavom uz otkazni rok od 6 mjeseci, ali ne prije nego protekne razdoblje predviđeno člankom 26. stavkom 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine. U slučaju raskida Ugovora tuženik se obvezao naknaditi osiguratelju odobreni popust iz članka 2. tog Ugovora uz zakonsku zateznu kamatu.
11. Također, odredbom članka 26. stavka 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od 5 godina, svaka strana može nakon proteka tog roka, uz otkazni rok od 6 mjeseci pismeno izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.
12. Osnovano tužitelj u žalbi ističe kako je pogrešna interpretacija prvostupanjskog suda da se tuženik, koji je s tužiteljem za 2014. godinu zaključio četiri police osiguranja, a 15 polica osiguranja usjeva i nasada za 2014. godinu zaključio s drugim osigurateljem, pridržavao odredaba Ugovora o višegodišnjem osiguranju broj 3/2010.
13. Naime, tim ugovorom tuženik se obvezao da će tijekom trajanja tog ugovora sva osiguranja imovine za koja se opredijeli u skladu s potrebama osigurateljne zaštite povjeriti tužitelju i u skladu s čime je tuženiku odobren popust od 10%. Tuženik koji je evidentno imao osigurateljne potrebe imovine za 2014. godinu je s drugim osigurateljem ugovorio 15 polica osiguranja čime je povrijedio obvezu koju je preuzeo odredbom članka III. Ugovora o višegodišnjem osiguranju broj 3/2010 od 10. veljače 2010.
14. Stoga, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je zbog povrede ugovora imao pravo raskinuti ugovor na temelju zakonske odredbe članka 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) kojom je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
15. Također iz okolnosti konkretnog slučaja u kojem je tuženik povjerio dobar dio osiguranja trećoj osobi proizlazi da on svoju obvezu (sva osiguranja imovine povjeriti tužitelju) ne može ispuniti ni u naknadnom roku i u tom slučaju vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje (članak 363. Zakona o obveznim odnosima).
16. Tužitelj je nesporno uputio tuženiku dopise od 8. srpnja 2014. i 4. kolovoza 2014. u kojima navodi da je tuženik povrijedio ugovor i ugovor smatra raskinutim te ovaj sud prihvaća navode tužiteljeve žalbe o tome da iz sadržaja ovih dopisa proizlazi kako je ugovor raskinuo jednostranom izjavom zbog neispunjenja ugovora od strane tuženika.
17. Člankom XI. stavkom 2. Ugovora o višegodišnjem osiguranju stranke su se sporazumjele o posljedicama raskida ugovora na način da se u slučaju raskida osiguranik obvezuje naknaditi osiguratelju odobreni popust iz članka 2. tog ugovora uz zakonsku zateznu kamatu.
18. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka XI. stavka 2. Ugovora tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu odobrenog popusta prvostupanjski sud je trebao prihvatiti.
19. Ovaj sud primjećuje i da je iz stipulacije ugovorne odredbe članka XI. stavka 1. Ugovora prema kojoj svaka stranka može jednostrano raskinuti Ugovor uz otkazni rok od 6 mjeseci, ali ne prije proteka roka od 5 godina (koji je predviđen člankom 26. stavkom 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine) razvidno kako se radi o slučaju otkaza ugovora o osiguranju sklopljenog na razdoblje dulje od pet godina, a ne na slučaj raskida ugovora zbog neispunjenja ugovora. Ovo proizlazi i iz članka 26. stavka 3. Općih uvjeta osiguranja kojim je predviđeno da ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.
20. Stoga je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i na temelju odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku preinačiti pobijanu presudu.
21. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku) valjalo mu je dosuditi i parnični trošak sudske pristojbe na presudu od 2.034,00 kn, sudske pristojbe na žalbu od 28. siječnja 2020. i od 28. rujna 2022. u iznosima od po 4.068,00 kn, odnosno ukupno iznos od 8.136,00 kn.
22. Zbog toga je i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku preinačena primjenom odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
Broj zapisa: eb316-bfd99
Kontrolni broj: 0c723-b4ea4-23593
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SRĐAN ŠIMAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
