REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U POREČU - PARENZO

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. 35 P-751/2022-5

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

PRESUDA BEZ ODRŽAVANJA RASPRAVE

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz F., O. 30, zastupana po punomoćniku I. P., odvjetniku u P., protiv tuženika V. K. iz F., D. 29B, radi isplate, izvan ročišta, 6. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku V. K., D. 29B, F., isplatiti tužiteljici M. B., O. 30, F., iznos od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) / 1.990,84[1] eura (tisućudevetstodevedeseteuraosamdesetčetiricenta), s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos od 10. srpnja 2018. godine pa do namirenja, primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3%-tna poena.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 kn / 165.90 eu u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate teku od pravomoćnosti ove presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženiku u lipnju i srpnju 2018. predala u zajam iznos od ukupno 15.000,00 kn, a koju pozajmicu je tuženik trebao vratiti tužiteljici do 10. srpnja 2018. godine. Navodi da je bila podigla gotovinski kredit kod Erste & Steiermarkische bank d.d. u iznosu od 15.500,00 kn, od kojeg iznosa je predala tuženiku u njegovoj kući u F., O. 17, iznos od 1.000,00 kn. Iznos od 9.000,00 kn tužiteljica je predala tuženiku 4. srpnja 2018., a ostatak iznosa od 5.000,00 kn predala mu je na način da mu je predala iznos od 3.000,00 kn, koji je podignula sa bankomata u Poreču te potom ostatak od gotovine koju je imala kod sebe, a kojom prigodom ju je tuženik čekao sa suprugom u svom automobil u Poreču. Ističe da je sa tuženikom bila u dugogodišnjim prijateljskim odnosima te je bila uvjerena da će tuženik u roku vratiti rečenu pozajmicu, međutim kada to nije učinio, tužiteljica mu se u više navrata obraćala sa zahtjevom za povrat predane pozajmice, ali je sve završilo na obećanjima tuženika da će vratiti svoj dug za nekoliko dana, mjeseci i sl. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da posudba novca nikad nije bila sporna. Navodi da je sa tužiteljicom bio u prijateljskim odnosima dugi niz godina, a sa svjedokinjom E. K. T., koju tužiteljica predlaže, je bio u braku od 2018. do rujna 2019.godine. Ističe da je 2017. započeo sa renovacijom vlastite kuće koja je 2018. prekinuta zbog raznih okolnosti. Navodi da je ulaskom u brak sa svjedokinjom doživio financijski i emotivni slom zbog nekorektnih i neprihvatljivih postupaka i svjedokinje, a o kojim činjenicama, okolnostima i događajima za vrijeme trajanja braka je bila upoznata i sama tužiteljica. Navodi da je u vrijeme posudbe tužiteljica znala i bila upoznata sa jako teškom financijskom i emotivnom situacijom uslijed blokade računa zbog nepravovremenih isplata kredita u banci, plaćanja režija i ostalih obveza. Radovi na renoviranju su stali, a tuženik je zbog svega emotivno I financijski iz dana u dan bio u sve većim poteškoćama. Sve to ga je nagnalo da iz očaja nasjedne na više internetskih prijevara o mogućnosti podizanja inozemnih kredita, pa tako i da posudi novce od tužiteljice. U odnosu na posudbu novaca navodi da je vidljivo iz potvrde banke sa potpisom tuženika da je tužiteljica u svrhu posudbe novca sa svojeg računa podigla 9.000,00 kn i predala ih tuženiku i svjedokinji, njegovoj supruzi s kojoj je onda bio u braku. Tužiteljica je bila upoznata za koju svrhu mu je potreban novac, a datum povratka istog bio je dogovoren na temelju dokumentacije o inozemnom kreditu za koju se ispostavilo da je lažna i da je tuženik prevaren. Tadašnja supruga tuženika (svjedokinja) inzistirala je da se posudi još novca od tužiteljice, a što su i učinili. Tužiteljica je dala dio novca na ruke svjedokinji, a ne kao što je izjavljeno da je isključivo tuženik primio sav novac. Navodi da je zapao u tešku financijsku situaciju budući da se morao brinuti o sestri i ocu. Odnosi s tužiteljicom su bili korektni, a kada su razgovarali o dugu naglašavao je da nije trenutno u stanju vratiti novac ali da čim iznađe mogućnost da će dug vratiti. Tužiteljica je sama u više navrata napominjala da kamatu ne traži budući da joj je tuženik poklonio određene stvari te u više navrata prevezao tužiteljicu do Poreča ili gdje god je trebala bez naknade. Kroz kratki period tužiteljica je promijenila mišljenje, nazivala ga telefonski po 5-6 puta dnevno, tražila hitan povratak duga sa kamatom, što je tuženika neugodno iznenadio i u njemu izazvalo strah I nepovjerenje. Navodi da mu je u veljači 2020. preminuo otac te su se nakon njegove smrti pojavili ljudi sa potvrdama koji su ocu svojedobno posuđivali novac i taj novac je morao vratiti, kao i osobna dugovanja prema domu za starije i nemoćne, a to je morao riješiti u naredna 3 mjeseca. Krajem svibnja 2020. morao je zajedno sa sestrom iseliti iz kuće te je sestru morao vratiti u njezin stan u Zagrebu, što mu je kao skrbniku uvećalo životne i ostale troškove. Od svibnja 2020. pa nadalje, unatoč povećanim troškovima rješavao je financijske probleme sve dok mu u studenom 2020. nije preminula sestra. Nakon sahrane sestre intenzivno je radio na redovitom poslu i u fušu kako bi mogao plaćati stanarinu, vraćati dugovanja institucijama, što samostalno, što na temelju blokade Fine i dugovanja na ime pokojne sestre koja su što institucijama, što njezinim poznanicima iznosima cca 40.000,00. U odnosu na konkretan dug navodi da će se uvjeti za prikupljanje novca za isplatu steći u prosincu 2022., siječnju i veljači 2023. godine, iako je nakon rješavanja problema imao namjeru vratiti dug u cijelosti tužiteljici bez da je ovaj proces pokrenut. Navodi i da nesporni dug nije samo njegov dug već zajednički dug tuženika i njegove bivše supruge E. K. T., te će on naknadno pravnim putem tražiti rješenje protiv svjedokinje (bivše supruge) u ovom postupku. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese rješenje koji se tuženik obvezuje vratiti dug bez kamata I zateznih kamata najkasnije do 15.02.2023., po mogućnosti i ranije, pologom cjelokupnog dugovanja pred sudom ili javnim bilježnikom kojeg sud odredi. Također predlaže da svaka stranka snosi svoje troškove u ovom postupku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu nije izričito priznao tužbeni zahtjev (zbog toga ni nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja iz čl. 331. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje u tekstu: ZPP), ali iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik priznaje odlučne činjenice tj. da duguje tužiteljici dospjeli utuženi novčani iznos. 4. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino i ispunjenje. Sukladno tome, kako tuženik duguje tužiteljici utuženi novčani iznos dužan je ispuniti svoju obvezu, odnosno, dužan joj ga je isplatiti. Loša financijska situacija i nemogućnost vraćanja spomenutog duga u zadanom roku, na što se tuženik poziva, nije pravno odlučna. Naime, činjenice na koje ukazuje tuženik ne predstavljaju razlog koji bi mogao biti od utjecaja na njegovu obvezu ispunjenja dospjele ugovorene obveze. U odnosu na molbu produženja roka za povrat duga I oslobađanje tuženika od plaćanja zakonskih zateznih kamata ističe se da ne postoji zakonska mogućnost na temelju koje bi sud mogao intervenirati u ugovorni odnos između stranaka, već ostaje na tuženiku mogućnost da se sa takvim zahtjevom obrati tužitelju.

5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč I. izreke.

6. Ova presuda donesena je bez zakazivanja ročišta sukladno čl. 332. a ZPP-a iz razloga što je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, a ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

7. Tužiteljica je zatražila naknadu parničnih troškova u visini od 1.250,00 kn.

8. Prema čl. 154. st.1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

9. Tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove.

10. Tužiteljici je sukladno Uredbi i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa) priznat cjelokupni zatraženi trošak i to trošak sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. t. 1.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 250,00 kn, ili ukupno 1.250,00 kn.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču, 6. prosinca 2022.

S u d a c:

Vlatka Markuš, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice, uz Rješenje o pristojbi

2. Tuženiku