REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. Povrv-203/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja D. – E. d.o.o., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. d.o.o., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. J. odvjetnica u O. d. J. i V. d.o.o. u R., radi isplate 37.000,00 kuna / 4.910,74 eura[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. listopada 2022. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… od 19. listopada 2020. kojeg je donio javni bilježnik, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 37.000,00 HRK (trideset sedam tisuća kuna) / 4.910,74 EUR[1] (četiri tisuće devetsto deset eura i sedamdeset četiri centi) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja teče na iznose od:

- 17.000,00 kn od 15. veljače 2019. do isplate

- 12.000,00 kn od 5. ožujka 2020. do isplate

- 8.000,00 kn od 5. siječnja 2020. do isplate

po stopi od 8,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 7,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 937,50 HRK (devetsto trideset sedam kuna i pedeset lipa) / 124,43 EUR[1] (sto dvadeset četiri eura i četrdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 3.750,00 HRK (tri tisuće sedamsto pedeset kuna) / 497,71 EUR[1] (četiristo devedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 6.500,00 HRK (šest tisuća i petsto kuna) / 862,70 EUR[1] (osamsto šezdeset dva eura i sedamdeset centi).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 26. lipnja 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 37.000,00 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-… od 19. listopada 2020. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim osporava zahtjev. Računi broj 013/19/P/1 na iznos od 17.000,00 kuna i broj 020/P/1 na iznos od 12.000,00 kuna da su vezani za projekt izgradnje reciklažnog dvorišta investitora V. R. d.o.o. i da je u izradi predmetne dokumentacije bilo najmanje 5 iteracija (zbog izmjene projekta i grešaka u izradi dokumentacije), slijedom da ugovoreni posao nije odrađen na ispravan način što je posljedično rezultiralo raskidom ugovora između tuženika i investitora. Potraživanje iz računa broj 216/P/1 na iznos od 8.000,00 kuna, koji se odnosi na izradu glavnog elektrotehničkog projekta za investitora B. N. d.o.o., osporava jer da cjelokupna dokumentacija nije dobila suglasnost od nadležnih državnih tijela iako je dokumentacija za koju je bio zadužen tužitelj izrađena. Navodi da je projekt završen kad ga nadležna tijela prihvate, a ne kad se isporuči dokumentacija, te da je praksa da izvođač posla po završetku poslova dostavi primopredajni zapisnik, što konkretno nije učinjeno.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-203/2020-4 od 16. studenoga 2020. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da je tužitelj za tuženika kao naručitelja izradio glavni elektrotehnički projekt trafostanice za investitora V. R. d.o.o., a koji projekt da je odbio potvrdu glavnog projekta od H. O. d.o.o., odnosno da je kvalitetno i stručno napravljen. Projekt izrade glavnog elektrotehničkog projekta reciklanog dvorišta za građevni otpad istoga investitora da je izrađen sukladno ugovoru. Na izrađene projekte da tužitelj nije dobio ni jednu primjedbu od strane tuženika. Primopredajni zapisnici su dostavljeni.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka čini nespornim da je naručio od tužitelja elektrotehnički projekt trafostanice. Navodi da je da taj projekt čini cjelinu zajedno s projektom gradnje reciklažnog dvorišta, za kojeg da je izrađena dokumentacija, ali ustraje da je projekt završen po prihvaćanju od strane institucija. Računi za navedene usluge su uredno prihvaćeni u dobroj vjeri da će biti ispravljene greške po zahtjevu investitora. U odnosu na projekt izrade elektrotehničkog projekta naručitelja B. N. d.o.o. priznaje da je uslugu naručio od tužitelja i da je dokumentaciju tužitelj izradio, no bio je nestručan i nekvalitetan i cjelokupan projekt nije dobio suglasnost nadležnih državnih tijela.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 37.000,00 kuna temeljem računa broj 013/19/P/1, 020/P/1 i 216/P/1 s osnove naknade za izradu elektrotehničkih projekata.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Ž. M. (stranica 71-72 spisa), zastupnika po zakonu tuženika I. M. (stranica 73-74 spisa), svjedoka D. M. (stranica 79-81 spisa), svjedoka M. V. (stranica 84-86 spisa), svjedoka V. M. (stranica 87-88 spisa), svjedoka R. S. (stranica 96-98 spisa). S obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da su tuženikovi dokazni prijedlozi saslušanjem svjedoka M. P., Z. B., J. M., D. P. i V. T., suvišni i nepotrebni jer je okolnosti na koju su predlagani sud utvrdio iz drugih izvedenih dokaza, kao i usmjereni odugovlačenju postupka. Sud nije izvodio druge dokaze budući je tužitelj na ročištu od 8. veljače 2022. (stranica 74 spisa) odustao od svih drugih dokaznih prijedloga.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Nesporno je da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj po narudžbi tuženika izradio glavne elektrotehničke projekte. Nije sporno ni da su projekti dostavljeni tuženiku, a isto proizlazi iz Potvrde glavnog projekta i primopredajnih zapisnika (stranice 34, 36, 38 spisa) te iskaza zastupnika po zakonu tuženika I. M.. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li je tuženik dužan platiti obzirom na prigovorne tvrdnje da tužitelj uslugu nije uredno izvršio.

10. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz Izvoda otvorenih stavki od 24. lipnja 2020. (stranica 6 spisa) i računa koje je sudu dostavio tužitelj (stranica 7-9 spisa) proizlazi da je tužitelj zaračunao tuženiku utuženi iznos za izradu glavnog elektrotehničkog projekta Trafo stanice za investitora V. R. d.o.o. (račun broj 013-19/P/1 na iznos od 17.000,00 kuna), glavnog elektrotehničkog projekta za Reciklažno dvorište za građevni otpad za investitora V. R. d.o.o. (račun broj 020-19/P/1 na iznos od 12.000,00 kuna) i glavnog elektrotehničkog projekta za H.D.C. K. za investitora B. N. d.o.o. (račun broj 216/P/1 na iznos od 8.000,00 kuna).

12. Uvidom u dopis Ministarstva Klasa: … Urbroj: …, od 2. ožujka 2021. (stranica 53 spisa), sud je utvrdio da je po utuženim računima tuženik kao porezni obveznik iskoristio pravo na odbitak pretporeza.

13. Odredba čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. U konkretnom slučaju, tuženik je iskoristio pravo na odbitak pretporeza po navedenim računima pa je na njemu teret dokaza da tražbina iz tih računa ne postoji ili da ne iznosi koliko je fakturirano, što u konkretnom slučaju nije učinio.

14. Tuženik je osporavao tužiteljevo potraživanje navodeći projekt nije dovršen samom dostavom projekta već dobivenom suglasnosti nadležnih tijela na iste te da je projekt izvršen s nedostacima, no svoje tvrdnje nije dokazao. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja Ž. M., koji je u tom dijelu suglasan s dokumentacijom u spisu (Potvrdom glavnog projekta od 23. travnja 2019. i primopredajnim zapisnicima od 12. prosinca 2019. i 17. veljače 2020., potpisanim po obje strane) sud utvrđuje da su elektrotehnički projekti izrađeni i predani tuženiku, odnosno dovršeni. Da su projekti predani tuženiku potvrđuje u svom iskazi i zastupnik po zakonu tuženika I. M.. Nadalje, na okolnost urednog izvršenja usluge, sud je saslušao svjedoke D. M., projektanticu kod tužitelja, i M. V., tada projektanticu kod tuženika, koji svjedoci su suglasno iskazivali da je projekt dovršen kada se preda naručitelju. Konačno, iz iskaza D. M. proizlazi da se za projekt investitora B. N. nije ni išlo na dobivanje suglasnosti. Slijedom, tuženik nije dokazao da bi među strankama postojala drugačija praksa sukladno kojoj projekt nije dovršen predajom dokumentacije naručitelju.

15. Nije sporno da su na projektima tužitelja bile tražene i izvedene izmjene, no tuženik nije dokazao ni da bi konačan zaprimljeni elektrotehnički projekt bio izveden s nedostacima. Tuženik nije ni dokazao da je u roku, niti uopće prigovarao izdanim računima. Dapače, u svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika navodi da nije dao prigovore, a iz potvrde porezne uprave da je za iste iskoristio pravo na odbitak pretporeza.

16. Tuženik nije dokazao ni navod da bi do raskida ugovora s investitorom V. N. d.o.o. došlo iz razloga na strani tužitelja budući iz iskaza svjedoka V. M. proizlazi da je kašnjenje u projektu Reciklažnog dvorišta uzrokovano tehničkim razlozima i kašnjenjem drugih projekata, odnosno glavnog, protupožarnog i zaštite na radu, a da se elektro projekt izrađuje na kraju svih mapa te da isti nije bio razlog kašnjenja, time ni raskida ugovora s investitorom. Ujedno, iz iskaza imenovanog svjedoka cjelokupni projekt Trafo stranice je izveden uredno i u roku, tako sud cijeni netočnim navode da bi investitor isticao greške u projektu tužitelja koje tužitelj ne bi ispravio.

17. Svjedok R. S. je u svom iskazu iskazivao da je na projektu investitora B. N. d.o.o. izdana zabrana uporabe, no da je do zabrane došlo iz drugih razloga (oborina) ne zbog aktualnih projekata. Slijedom, nije u pravu tuženik kad navodi da je do zabrane došlo zbog kašnjenja i izmjena u projektima.

18. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 7. i 221.a ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citiranih odredaba Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. Dakle, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Tuženik, na kojem je teret dokaza da je usluga izvršena s nedostacima, svoje navode nije dokazao. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi bilo ugovoreno da je usluga izvršena tek po ishođenju suglasnosti na cjelokupnu dokumentaciju, a to stoga što isto, osim iz iskaza zastupnika po zakonu tuženiku koji je osobno zainteresiran za uspjeh u sporu, ne proizlazi iz nijednog drugog izvedenog dokaza.

19. Slijedom, sud zaključuje da su među strankama nastali obvezni odnosi iz ugovora o djelu, da je tužitelj izradio i predao tuženiku naručene projekte, a tuženik nije za isto platio naknadu, odnosno nije podmirio račune po dospijeću (prema podacima iz računa koje tuženik nije ni osporavao).

20. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9. i 590. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune i otvorene stavke), a tuženik u postupku nije ni tvrdio da bi među strankama bila ugovorena drugačija cijena.

21. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dana koji slijedi iza dana dospijeća po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore.

22. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

23. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu 937,50 kuna / 124,43 eura[1] . Radi se o trošku javnog bilježnika sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11. i 114/12.) sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega mu je valjalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 14. prosinca 2021. i 15. travnja 2022. po 100 bodova za svaku radnju, odnosno iznos od po 1.500,00 kuna svaka (Tbr. 9.1. i Tbr. 50., u skladu s Tbr. 48.3.), ukupno 3.000,00 kuna i trošak PDV 25% u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 42.). U odnosu na zahtjev za naknadu troškova pristojbe, sud ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni dosuđen. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 3.750,00 kuna / 497,71 eura[1] , odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

25. U preostalom dijelu parničnog troška od 6.500,00 kuna / 862,70 eura[1] valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, nije osnovan zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 14. lipnja 2021. i podnesak od 14. prosinca 2021. uz koji dostavlja zamjeničku punomoć budući takvi podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, dok radnje zastupanja na ročištu od 5. srpnja 2022. i sastava podneska 8. prosinca 2020. nisu učinjene po punomoćniku pa takav trošak za tužitelja nije ni nastao, odnosno odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

26. Napominje se da je novčani iznos u uvodu i izreci presude iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 6. prosinca 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).