Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-1661/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Suzane Kapustić, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Travaš, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S.1 iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., protiv I. tužene M. M. iz Z., II. tuženog I. S., pok. V., iz Š., III. tuženog P. S., pok. V., iz B., IV. tužene R. S., ud. S., iz B., V. tuženog J. S.1 , pok. S., iz B., VI. tužene I. B., pok. S., iz B., VII. tužene Z. S., pok. D., iz Š., VIII. tuženog D. S.1 , pok. M., iz B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Ž. i J. S. Z., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Ž. i J. S. Z. u Š., i IX. tužene O. L. J. iz Š., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi VIII. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-53/2017-16 od 5. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-53/2017-16 od 5. studenog 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka VIII. tuženika odluči u konačnoj odluci

Obrazloženje

1. Prvostupanjskm presudom je suđeno:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj G. S.1 , B., OIB: … vlasnik dijela čest. zem. 505/31 K.O. V. B. Z.U. 560 i to dijela označenog na Skici mjesta očevida koju je izradio vještak mjernik M. J. ing. geod. od dana 21.08.2018. godine, a koja skica je sastavni dio ove presude, točkama i brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1, a koji se sastoji od:

- dijela čest. zem. 505/31 K.O. V. B. označen točkama 1-2-3-4-5-6-14-13-12-1, te dijela čest. zem. 505/31 K.O. V. B. označenog točkama i brojevima 6-7-8-15-16- 17-10-11-1-12-13-14-6 po kat. operatu, a čest. zem. 505/40 K.O. V. B. u cijelosti po zemljišnoknjižnom operatu, te dijela čest. zem. 505/31 K.O. V. B. označen točkama i slovima 8-9-10-17-16-15-8 po kat. operatu, a čest. zem. 505/36 K.O. V. B. u cijelosti po zemljišnoknjižnom operatu.

2. Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva vrhu čest. zem. 505/36 K.O. V. B., Z.U. 3984 i vrhu čest. zem. 505/40 K.O. V. B., Z.U. 560 na svoje ime u cijelosti, a sve uz istodobni izbris istog prava sa imena: S. A. sin G. za ½ i S. mldb. M. pok. P. za ½ dijela.

3. Nalaže se tuženiku ad. 8. D. S.1 da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.787,50 kuna.“

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi VIII. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj ističe da je žalba VIII. tuženika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba VIII. tuženika je osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, u smislu žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da je u pobijanoj odluci ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju u žalbi žalitelj posebno upire, jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o nekim bitnim i odlučnim činjenicama u odluci nisu navedeni razlozi ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, s time da navedena povreda nije otklonjiva u ovom stupnju postupka temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a.

6. Isto tako, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa se za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegovog prava vlasništva na fizički određenom dijelu k.č.br. 505/31 k.o. V. B., upisane u zk.ul.br. 560, opisanom u izreci pobijane presude (dijela označenog na Skici mjesta očevida koju je izradio vještak mjernik M. J. ing. geod. 21. kolovoza 2018. godine, a koja skica je sastavni dio presude, točkama i brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1, a koji se sastoji od: - dijela k.č.br. 505/31 k.o. V. B. označen točkama 1-2-3-4-5-6-14-13-12-1, te dijela k.č.br. 505/31 k.o. V. B. označenog točkama i brojevima 6-7-8-15-16-17-10-11- 1-12-13-14-6 po kat. operatu, a k.č.br. 505/40 k.o. V. B. u cijelosti po zemljišnoknjižnom operatu, te dijela k.č.br. 505/31 k.o. V. B. označen točkama i slovima 8-9-10-17-16-15-8 po kat. operatu, a k.č.br. 505/36 k.o. V. B. u cijelosti po zemljišnoknjižnom operatu), uz istovremeni izbris suvlasničkih prava s imena upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika (A. S.1 , sina G., za ½ i mldb. M. S. , pok. P., za ½ dijela), s time da navedeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine stekao dosjelošću, jer se isti oduvijek nalazio u posjedu njegovih prednika koji su ga koristili kao pašnjak i za branje drva, a da je kao suposjednik predmetne nekretnine (prema podacima iz katastarskog operata, i to za površinu veću od površine ½ dijela te nekretnine), upisan njegov djed G. S.2 , pok. A.

8. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj odluci proizlazi:

- da je na temelju uvida u zemljišnu knjig za k.o. V. B. utvrđeno da su kao suvlasnici nekretnina katastarskih oznaka kč.br. 505/31 i 505/40, obje upisane u z.k.ul.br. 560, te kč.br. 505/36, koja je upisana u z.k.ul.br. 3984, kao suvlasnici upisani A. S.1 , sin G. (prednik tužitelja), za ½ dijela i mldb. M. S.1 , pok. P. (prednik tuženika), za ½ dijela,

- da u katastarskom operatu za k.o. B. nisu evidentirane nekretnine katastarskih oznaka br. 505/36 i 505/40 (koje su bile formirane 2008. katastarskim cijepanjem kč.br. 505/31, izvršenim prilikom ucrtavanja Autoceste, i to kč.br. 505/36 u površini od 3.139 m2, a kč.br. 505/40 u površini od 7.312 m2, s tim da je prijavni list u svezi formiranja rečenih parcela naknadno poništen, dok je provedba navedenog pobništenja u zemljišnim knjigama odbijena), dok su kao posjednici kč.br. 505/31 naziva „D. d.“, pašnjaka ukupne površine 36.560 m2, upisani G. S.2 , pok. A. (za površinu od 18.560 m2, posjedovni list broj 225, i to počev od revizije katastra izvršene 1954.), potom M. B., ud. S., rođ. S., V. S., pok. V. i A. S.2 , ud. V. (za po 1/3 dijela glede površine od 9.000 m2, posjedovni list broj 336), te D. S.2 , pok. M. (za površinu od 9.000 m2, posjedovni list broj 337),

- da je uviđajem provedenim na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, identificiran predmet spora kao dio kč.br. 505/31 k.o. B., približne površine 18.700 m2 (u skici izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina omeđena brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1, od čega je u katastarskom operatu ranije postojeća kč.br. 505/36 k.o. B., prikazana kao površina omeđena brojevima 8-9-10-17-16-15-8, a kč.br. 505/40 k.o. B., kao površina omeđena brojevima 6-7-8-15-16-17-10-11-1-12- 13-14-6), te je isti položen na predjelu tzv. „D. d.“ i presječen autoputom, s time da je ujedno u lomnim točkama sa zapadne strane autoputa obilježen kamenim čuljcima, a s južne strane djelomičnim suhozidom,

- da je na temelju uvida u rješenje o nasljeđivanju istoga suda br. O-176/81. od 26. studenoga 1986., utvrđeno da su nasljednicima G. S.2 , pok. A., glede zemlje tzv. „D. d.“, proglašeni unuci imenovanog ostavitelja, i to ovdje tužitelj i sestra tužitelja N. A., ž. M., svatko za po ½ dijela,

- da je uvidom u Darovni ugovor od 8. ožujka 2004. i u njegov Aneks od 25. srpnja 2006., utvrđeno da su isti sklopljeni između N. A., kao darovateljice i ovdje tužitelja, kao obdarenika, s time da je predmet ugovora bio i suvlasnički udio od ½ dijela glede nekretnine tzv. „D. d.“,

- da je uvidom u presudu istoga suda br. P-1037/12 od 15. siječnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-671/2015 od 26. rujna 2016., utvrđeno da je istom odbijen kao neosnovan zahtjev većeg broja tužitelja stavljen prema većem broju tuženika, između ostalog i protiv ovdje tužitelja i ovdje VIII. tuženog D. S.1 , a kojim su tražili da se utvrde suvlasnicima za po 1/7 dijela fizički određenih dijelova kč.br. 505/31 k.o. V. B., približno označenih u skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku K. Š., ing. geod.16. studenoga 2004.,

- da je temeljem iskaza svjedoka A. S.1 , J. S. i M. S. , te iskaza tužitelja, utvrđeno da je između daljnjih prednika stranaka (i to prednika tužitelja nadimak koje obitelji je „J.“, te prednika tuženika, čiji je obiteljski nadimak „M.“), i to prije cca 150 godina, izvršena dioba predmetnog kompleksa (na koju ukazuje i posjedovno stanje iz katastarskog operata počev od revizije katastra izvršene 1954.), na način da je predmet spora pripao predniku tužitelja, a preostali dio istog položen jugozapadno (koji se nastavlja na potonje navedeni dio), predniku tuženika, kao i da su prednici stranaka držali u vlasničkom posjedu pripale im dijelove predmetnog kompleksa, od kojih su prednici tužitelja koji su držali blago, predmet spora koristili kao pašnjak, jednako kao i za branje drva za ogrjev.

9. Prvostupanjski sud je, cijeneći naprijed navedene dokaze, usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, u odnosu na sve tuženike kao pravne sljednike upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika predmetnih nekretnina (tri z.k.č.br. u k.o. V. B., i to 505/31 i z.k.č.br. 505/40, obje upisane u z.k.ul.br. 560, te z.k.č.br. 505/36 upisane u z.k.ul.br. 3984), mldb. M. S.1 , pok. P., ocjenjujući da je predmet spora stečen diobom izvršenom između daljnjeg prednika tužitelja i daljnjeg prednika tuženika, nakon čega je isti (

tzv. „D. d.“), temeljem nasljeđivanja unutar obitelji tužitelja, pripao djedu tužitelja, G. S.2 , pok. A., a nasljeđivanjem kojeg i darovanjem od druge sunasljednice, konačno pripao tužitelju.

10. Žalbenim navodima žalitelj prigovara neraspravljenom prigovoru aktivne legitimacije tužitelja, odnosno prigovoru njegovog identiteta, upirući i na činjenicu da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno jesu li utuženi svi zakonski nasljednici upisanik zemljišnoknjižnih vlasnika sporne nekretnine, prigovarajući i pogrešnom zaključku suda prvog stupnja o izvršenoj diobi nekretnina između prednika stranaka, te posljedično tome o posjedu sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika. Žalbenim navodima žalitelj ukazuje i na nedostatak pravnog interesa za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na k.č.br. 505/36 k.o. V. B., upisane u z.k.ul.br. 3984 i u odnosu na k.č.br. 505/40 k.o. V. B., upisane u z.k.ul.br. 560, uz tvrdnju da je poništen prijavni list iz 2008. kojim su ove nekretnine formirane.

11. Prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na fizički i materijalno odijeljenom dijelu nekretnine (u odnosu na tuženike kao naznačene zakonske nasljednike iza smrti M. S.1 , pok. P., kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika predmetnih nekretnina), temelji na zaključku da je predmet spora stečen diobom izvršenom između prednika tužitelja i prednika tuženika, nakon čega je sporni dio nekretnine (tzv. „D. d.“), temeljem nasljeđivanja unutar obitelji tužitelja, pripao djedu tužitelja, G. S.2 , pok. A., kojeg su potom naslijedili tužitelj i njegova sestra, koja je tužitelju u konačnome darovala svoj naslijeđeni dio.

12. Osnovano žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a.

13. Naime, u postupku utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na točno određenom dijelu nekretnine, s obzirom na to da se faktično radi o stvarnoj diobi nekretnina, svi suvlasnici predmeta spora, odnosno njihovi zakonski nasljednici, su nužni i jedinstveni suparničari, jer oni svi zajedno predstavljaju pasivnu stranu u takvom sporu, radi čega odsutnost nekog od suparničara predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice.

14. Imajući u vidu da se radi o pravu koje je nedjeljivo na pasivnoj strani, jer se radi o zahtjevu za utvrđenje vlasništva na točno određenom (fizički i materijalno) dijelu nekretnine, spor može biti riješen samo na jednak način prema svim osobama koje su u konkretnom slučaju zakonski nasljednici upisanih suvlasnika te nekretnine.

15. To iz razloga što se u ovoj situaciji zakonski nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova. Ovo stoga što se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, časom smrti umrle fizičke osobe, dok je rješenje o nasljeđivanju u svojem bitnom dijelu deklaratorne naravi, jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti, tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete, s time da do trenutka eventualne diobe nasljedničke zajednice, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.

16. U konkretnom slučaju su uknjiženi suvlasnici u odnosu na sve tri z.k.č.br. (z.k.č.br. 505/31 i z.k.č.br. 505/40, obje k.o. V. B., upisane u z.k.ul.br. 560, te z.k.č.br. 505/36 k.o. V. B. upisane u z.k.ul.br. 3984), koje čine određeni dio nekretnine koja je predmetom spora, i to svaki u ½ dijela, A. S.1 , sin G., za kojeg tužitelj tvrdi da su iza njegove smrti, za predmetnu nekretninu njegovim nasljednicima temeljem oporuke, ustupa, odreke i sporazuma, proglašeni tužitelj i njegova sestra N. A., koja je svoj naslijeđeni dio darovala tužitelju, te mldb. M. S.1 , pok. P., za kojeg tužitelj tvrdi da su njegovi živući nasljednici, tuženici.

17. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno, dok je prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a, propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

18. Prema navedenim odredbama, tužitelj je u konkretnom slučaju bio u obvezi dokazati odlučne činjenice na kojima temelji postavljeni tužbeni zahtjev, i to kako svoju aktivnu legitimaciju (u odnosu na cijeli suvlasnički dio svojeg pravnog prednika A. S.1 ), tako i tvrdnju o postojanju pasivne legitimacije tuženika, odnosno da su na strani tuženika ispunjene procesnopravne pretpostavke za vođenje ovoga postupka. Iz navedenog razloga, suprotno tvrdnjama tužitelja iz odgovora na žalbu, žalitelj istome tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj presudi, nije trebao posebno prigovarati.

19. Na okolnost utvrđivanja aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na cijeli suvlasnički dio njegovog pravnog prednika A. S.1 , tužitelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju iza pok. G. S.2 , pok. A. (rješenje istoga suda br. O-176/81. od 26. studenoga 1986.), kojim su njegovim nasljednicima glede zemlje tzv. „D. d.“, za koju tužitelj tvrdi da predstavlja predmet spora, proglašeni unuci imenovanog ostavitelja, i to ovdje tužitelj i sestra tužitelja N. A., ž. M., svatko za po ½ dijela, dok u odnosu na utvrđivanje pasivne legitimacije tuženika, odnosno utvrđivanje zakonskih nasljednika drugog uknjiženog suvlasnika predmeta spora, kao nužnih i jedinstvenih suparničara na pasivnoj strani (njihove procesnopravne legitimacije), mldb. M. S.1 , pok. P., tužitelj nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti, niti je na okolnost utvrđivanja njegovih zakonskih nasljednika predložio izvođenje bilo kakvih dokaza.

20. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je M. S.1 , pok. P., odavno umro, da je imao dvojicu sinova, D. i V., koji su također umrli, a da su nasljednici iza smrti V. S., I. – III. tuženici, a nasljednici iza smrti D. S.2 , IV. – IX tuženici, međutim, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ničim ne obrazlaže navedene tvrdnje, čime je odlučna činjenica, jesu li tužbom obuhvaćeni svi pravni sljednici upisanih vlasnika predmeta spora, kao nužni i jedinstveni suparničari u ovome sporu, ostala neraspravljena i ničim obrazložena, na što žalitelj u žalbi osnovano upire.

21. U odnosu na pravne sljednike iza pok. A. S.1 , pok. Grge, tužitelj tvrdi da je isti imao dvojicu sinova, G. i I., s time da je I. umro mlad i bez nasljednika, a da je G. S.2 bio njegov djed, te da su iza njegove smrti, njegovim nasljednicima, temeljem oporuke, ustupa, odreke i sporazuma, upravo za predmetnu nekretninu proglašeni tužitelj i njegova sestra N. A. (koja je svoj naslijeđeni dio darovala tužitelju), međutim, niti navedenu tvrdnju da je na opisani način došlo do diobe nasljednička zajednica iza smrti pravnog prednika tužitelja, za sada, također nije moguće pouzdano ispitati temeljem dokaza koje je tužitelj predlagao na tu okolnost, odnosno samo temeljem uvida u rješenje o nasljeđivanju iza pok. G. S.2 , pok. A., broj O-176/81. od 22. studenoga 1986., iz kojeg proizlazi da su nasljednicima glede zemlje tzv. „D. d.“, proglašeni ovdje tužitelj i sestra tužitelja N. A., ž. M., svatko za po ½ dijela, s time da za istu nije navedena katastarska oznaka, pa je time ostalo upitno i dovoljno neraspravljeno, radi li se upravo o dijelu nekretnine koji je predmetom ovoga spora, čemu žalitelj žalbenim navodima osnovano prigovara, to naročito imajući u vidu da iz prijepisa posjedovnog lista broj 225 (list 11 spisa), proizlazi da je kao posjednik kč.br. 505/31 naziva „D. d.“, pašnjak, upisan G. S.2 , pok. A. (za površinu od 18.560 m2), ali da je isto tako upisan kao posjednik i u odnosu na druge čestice koje nisu predmetom ovoga spora, a istog su naziva „D. d.“ i iste kulture - pašnjak. Stoga je, za sada, i u odnosu na pravne sljednike iza pok. A. S.1 , pok. G., odlučna činjenica, tko su nasljednici u odnosu na predmetnu nekretninu i jesu li to samo tužitelj i njegova sestra (koja je svoj naslijeđeni dio darovala tužitelju), te posljedično tome, ima li tužitelj aktivnu legitimaciju u odnosu na cijeli suvlasnički dio svoga pravnog prednika A. S.1 , ostala također neraspravljena i adekvatno neobrazložena, na što žalitelj u žalbi također osnovano upire.

22. Navedenim postupanjem, odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene da bi se moglo pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja (nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno da su upravo tužitelj i njegova sestra dio prijeporne nekretnine naslijedili od svog djeda, kao jednog od upisanih suvlasnika predmeta spora, odnosno da im je ista pripala u diobi s drugim nasljednicima, niti je s dovoljnom sigurnošću utvrđeno da su upravo svi navedeni tuženici pravni sljednici drugog upisanog suvlasnika predmeta spora).

23. S obzirom na to da tužbenim zahtjevom tužitelj svojata pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu svoga pravnog prednika u cijelosti, te da pored toga, svojata pravo vlasništva i na suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika koji nije njegov pravni prednik, već tužitelj tvrdi da se radi o pravnom predniku tuženika, imajući u vidu da tužbeni zahtjev u tom slučaju treba glasiti na utvrđenje vlasništva u odnosu na sve nasljednike iza pok. prednika tuženika, kao nužnih i jedinstvenih suparničara u ovome sporu (jer se spor prema svima njima mora riješiti na jednak način, čl. 201. ZPP-a), koji su, stoga, svi trebali biti obuhvaćeni tužbom, o kojim odlučnim činjenicama (koje se, između ostalog, odnose i na procesnopravne pretpostavke za vođenje ovog postupka), pobijana presuda ne sadrži potrebne razloge, ista se, za sada, ne može ispitati.

24. Stoga je i konačni zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenim pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu ranije navedeno, za sada preuranjen.

25. Isto tako, osnovano žalitelj prigovara i neraspravljenom prigovoru identiteta tužitelja, o čemu pobijana presuda također ne daje razloge, a čemu je žalitelj, suprotno tvrdnjama tužitelja iz odgovora na žalbu, pravodobno prigovorio prije zaključenja prethodnog postupka, na pripremnom ročištu 14. rujna 2017. (list 33 spisa).

26. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

27. Ovdje je potrebno naglasiti, imajući u vidu da su tuženici jedinstveni i nužni suparničari (čl. 201. ZPP-a), te da se slijedom toga spor prema svima njima mora riješiti na jednak način (smatraju se jednom parničnom strankom), da se učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari, proteže i na one koji tu radnju nisu poduzeli, slijedom čega žalba VIII. tuženika ima učinak na sve suparničare, tako da je uvaženjem iste valjalo ukinuti presudu u cijelosti i u odnosu na preostale tuženike.

28. S tim u vezi, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

29. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka VIII. tuženika, odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

30. Prvostupanjski sud će u smislu odredbe čl. 377. st. 1. ZPP-a, provesti novi prethodni postupak, jer je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka, te će prije svega, s obzirom na sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva, ispitati je li takav zahtjev podoban za suđenje u procesno pravnom smislu i jesu li tužbom obuhvaćeni na strani tuženika svi nasljednici drugog uknjiženog suvlasnika predmeta spora (M. S.1 ), i ukoliko nisu, u tom slučaju naložiti tužitelju da ispravi i dopuni tužbu u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, u svezi s čl. 186. st. 1. i čl. 106. st. 1. ZPP-a, i to na način da točno označi tuženike (stranke moraju biti naznačene imenom, prezimenom, adresom i osobnim identifikacijskim brojem koji u konkretnom slučaju u odnosu na preostale tuženike nedostaje), u protivnom, ako tužitelj vrati sudu tužbu bez da je kao tuženike označio sve nužne suparničare, tužbu odbaciti, pri čemu će raspraviti i prigovor identiteta tužitelja, kao i činjenicu jesu li upravo tužitelj i njegova sestra naslijedili dio prijeporne nekretnine od svoga djeda, odnosno je li im ista pripala u diobi s drugim nasljednicima (čime će moći zaključivati o postojanju aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na cijeli suvlasnički dio njegovog pravnog prednika A. S.1 ), nakon čega će na novom pripremnom ročištu, sukladno odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a, raspraviti sa strankama sva sporna pitanja na koja upućuju žalbeni navodi žalitelja, nastojati da stranke dopune nepotpune navode o odlučnim činjenicama, te označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na njihove navode, te potom, po provedenom dokaznom postupku, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, a vodeći računa o svemu navedenom i o pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. ZPP-a, donijeti novu odluku koju će obrazložiti jasnim i određenim razlozima, uz navođenje materijalnog prava na temelju kojega će odlučili o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako bi se ista, povodom eventualne žalbe, mogla ispitati, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

31. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Suzana Kapustić, v.r.