Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-91/2022-19

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB …, iz V. K., protiv tuženika K. B., OIB: …, iz L. im S., SR Nj., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja i uzdržavanju djece, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 27. listopada 2022., u nazočnosti tužiteljice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja i uzdržavanju djece, u točkama II., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016.

II. Tužiteljica A. B., OIB …, iz V. K., kao majka, roditeljsku skrb nad mlljt. djecom L. B., OIB:…, rođenom … i L. B., OIB:…, rođenim …, samostalno će izvršavati u svim bitnim osobnim pravima djece.

III. Osobni odnosi tuženika K. B., OIB: …, iz L. im S., SR Nj., kao oca, sa mlljt. djecom L. B., OIB:… i L. B., OIB:…, ostvarivat će se po dolasku tuženika kao oca iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu, u kući bake po ocu A. P..

IV.Nalaže se tuženiku K. B., OIB: …, iz L. im S., SR Nj., doprinositi za uzdržavanje mlljt. L. B., OIB:…, iznos od 1.350,00 kn / 179,18 eur mjesečno, a za uzdržavanje mlljt. L. B., OIB:…, iznos od 1.350,00 kn / 179,18 eur mjesečno, počev od 23. rujna 2021., kao dana podnošenja tužbe, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele iznose plati u roku od 15 dana, sve na tekući račun majke i z.z. A. B., otvoren kod banke, IBAN: HR….

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja i uzdržavanju djece (list 1, 55-56, 76). U tužbi navodi da je brak stranaka razveden presudom ovoga suda broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016., te je odlučeno da će zajednička djeca stranaka mlljt. L. B. i mlljt. L. B. stanovati s majkom, dok će oba roditelja izvršavati roditeljsku skrb, određeno je da će tuženik doprinositi za uzdržavanje djece ukupno 1.200,00 kn mjesečno do 30. u mjesecu za tekući mjesec, na ruke tužiteljice, te su određeni susreti i druženja oca i mlljt. djece svaki drugi vikend od subote u 9,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, 10 dana tijekom godišnjeg odmora, te svaki drugi blagdan i državni praznik. Tužiteljica navodi da je prije podnošenja tužbe pokrenula postupak obveznog savjetovanja, te je izrađen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je tuženik potpisao 22. rujna 2021. kojim je došlo do sporazuma stranaka da će mlljt. djeca i nadalje stanovati s majkom, te imati i prebivalište kao majka, susreti i druženja djece s ocem odvijat će se kad se tuženik vrati iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu, te da će majka samostalno donositi važne odluke za djecu (promjena prebivališta, izrada osobnih dokumenata, odabir liječnika, upis u školu i sl.), kao i da će otac doprinositi za uzdržavanje mlljt. djece sveukupni iznos od 2.700,00 kn. Navodi da je tuženik potpisao i prijedlog sudu radi odobrenja plana, međutim, iz nepoznatog razloga nije se pojavio na ročištu, te je prijedlog vraćen radi ispravka i dopune. Tužiteljica navodi da su se nakon donošenja ranije presude promijenile okolnosti na temelju kojih je ista donijeta, povećale su se potrebe mlljt. djece, a tome doprinosi i činjenica kako je mlljt. L. u dobi od 12 godina i upisana u 6. razred osnovne škole, dok je mlljt. L. u dobi od 10 godina i upisan u 4. razred osnovne škole, te su se njihove potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, školskim priborom znatno povećale, pa je očigledno, a imajući u vidu i propisane minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi sa djecom, da sveukupnih 1.200,00 kn nije dostatno za mjesečno uzdržavanje dvoje djece, te smatra da tuženik treba i može doprinositi minimalan iznos od 2.700,00 kn mjesečno za mlljt. djecu, odnosno za svakog 1.350,00 kn mjesečno. Tužiteljica navodi da je tuženik preselio u inozemstvo, godinu dana ne doprinosi za uzdržavanje djece, ne pita za njih, posljednji puta ih je vidio u rujnu 2021., pa obzirom na navedeno predlaže da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, jer očeva neprisutnost otežava tužiteljici kao majci i ostvarivanje djetetovih prava, a tužiteljica kao majka nije mogla djeci izvaditi putovnice. Predlaže radi zaštite i dobrobiti djece izmijeniti raniju sudsku odluku i odlučiti da majka samostalno donosi važne odluke za djecu, da tuženik kao otac ostvaruje osobne odnose s djecom kada se vrati iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu i da doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta 1.350,00 kn mjesečno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke djece.

2. Tuženik nije dao pisani odgovor na tužbu, a niti je pristupio na ročište kod ovoga suda.

3.Tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Centrom B. (dalje: Centar B.), te su stranke sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 3-8). Stranke su kao predlagatelji podnijeli zajednički prijedlog radi odobrenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno odredbi čl. 461. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19). Međutim, tuženik se nije odazivao pozivu suda, nije pristupio niti na jedno ročište kod ovoga suda radi odobravanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, slijedom čega je sud rješenjem broj R1 Ob-407/2021-10 od 7. ožujka 2022. izvanparnični postupak radi odobrenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi obustavio, te se postupak nastavio kao parnični postupak primjenom odredbe čl. 438. st. 1. Obiteljskog zakona (list 27-28).

4.Rješenjima Centar B. od 27. svibnja 2022. (list 60-61) mlljt. L. B. i mlljt. L. B., imenovan je posebni skrbnik N. M. iz Centra Z..

5. Posebni skrbnik u podnesku od 12. srpnja 2022. navela je da je suglasna s mišljenjem i prijedlogom Centar B. i predložila donijeti odluku sukladno stanju spisa (list 67).

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju od 22. rujna 2021., plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. rujna 2021., presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016., rodne listove, podatke o obiteljskim prilikama i mišljenje Centar B. od 17. lipnja 2022., te svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

6.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona.

8. Nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016. odlučeno:

" I.Razvodi se brak zaključen … godine u B., između predlagateljice A. B., rođene Č., rođene … u B., iz B., OIB:… i predlagatelja K. B., rođenog … u O., iz B., OIB: …, koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja B. za … godinu, pod rednim brojem ….

II. Zajednička mlljt. djeca stranaka, mlljt. L. B., rođena … godine i mlljt. L. B., rođen … godine, živjet će s majkom A. B., dok će oba roditelja izvršavati roditeljsku skrb.

III. Otac K. B. doprinosit će za uzdržavanje mlljt. L. B. iznos od 700,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlljt. L. B. iznos od 500,00 kn mjesečno, počev od 01. studenoga 2015. godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 30. u mjesecu za tekući mjesec, sve na ruke majke i z.z. A. B..

IV. Otac K. B. održavat će susrete i druženja s mlljt. L. B. i mlljt. L. B. svaki drugi vikend od subote u 09,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, 10 dana tijekom godišnjeg odmora, te svaki drugi blagdan i državni praznik."

9. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je od donošenja navedene presude došlo do promijenjenih okolnosti odlučnih za donošenje nove odluke, obzirom su mlljt. djeca starija, te su se povećale njihove potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, školskim priborom. Navodi da je tuženik preselio u inozemstvo, posljednji puta je djecu vidio u rujnu 2021., ne pita za njih, ne doprinosi za njihovo uzdržavanje, njegova neprisutnost otežava tužiteljici kao majci ostvarivati dječja prava, djeci nije mogla izraditi putovnice, pa stoga predlaže donijeti odluku da tužiteljica kao majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djecom. Također, predlaže da se izmijeni i odluka o ostvarivanju osobnih odnosa na način da tuženik kao otac provodi vrijeme s djecom kada se vrati iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu, te i u pogledu uzdržavanja na način da se tuženika obveže doprinositi povećani iznos za uzdržavanje djece u iznosu od 1.350,00 kn mjesečno za svako dijete.

10. Iz izvješća i mišljenja Centar B. od 17. lipnja 2022. (list 64-66) proizlazi kako su stranke u listopadu 2021. sastavile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, jer su željeli drugačije urediti roditeljsku skrb, međutim nisu ga u roku predali na odobrenje sudu, te je tuženik otišao u Nj.. Navodi da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak jer želi samostalno vršiti roditeljsku skrb i drugačije urediti tuženikove odnose sa djecom, navodeći da je on djecu u zadnje tri godine vidio svega tri puta, jer za to ne pokazuje interes, sklon je alkoholu, pa ne želi da djecu vozi u automobilu, niti da sa njima provodi duže vrijeme. Tuženik je u kontaktu sa Centrom B. putem maila naveo da smatra svojom jedinom pogreškom to što nije uredno plaćao uzdržavanje, kao i da ne vidi osnovu da tužiteljica samostalno vrši roditeljsku skrb, budući sve može urediti putem veleposlanstva, tvrdi da se uvijek pred dolazak najavio i tražio da s djecom provede barem 7 dana, ali mu to tužiteljica nije dopuštala bez svog nadzora, a nije navela razlog za to. U razgovoru sa djecom pred Centrom B., djeca su iskazala da su zadnji puta oca vidjela oko Božića prošle godine kada je došao sa svojom partnericom i proveli oko pola sata vremena na P. gdje je otac pio pivu, a poslije ih vozio u autu, a prije toga tatu nisu vidjeli oko godinu i pol. Mlljt. L. iskazala je da joj otac ne šalje čestitke za rođendan, niti za blagdane, niti ju naziva na telefon, a mlljt. L. je iskazao da ne zna kako tata živi u Nj., niti što radi. Centar B.je mišljenja da je potrebno odrediti da tužiteljica kao majka samostalno vrši roditeljsku skrb i zbog udaljenosti između roditelja i zbog izostanka njihove komunikacije i suradnje. Zaključili su da između djece i oca ne postoji roditeljski odnos, što je odgovornost oca, smatraju da je za sigurnost djece bitno da ne budu izložena situacijama u kojima ih otac vozi u automobilu ili da su duže s njim bili sami. Stoga smatraju realnim prijedlog majke da djeca sa ocem provode vrijeme kada on dolazi u B. samo u kući bake A. P., uz njenu nazočnost.

11. Iz iskaza tužiteljice (list 77-79) proizlazi da je od zadnje sudske odluke došlo do promijenjenih okolnosti kako na strani djece, tako i na strani tuženika. Djeca su veća i imaju veće potrebe. Mlljt. L. sada ima … godina i ide u … razred osnovne škole, a mlljt. L. ima nepunih … i ide u … razred iste škole. U školu idu organiziranim autobusnim prijevozom koji je besplatan. Mlljt. L. u lipnju iduće godine ići će na maturalac, već je dogovorena i cijena od 2.295,00 kn. Navodi da sa djecom i zaručnikom živi u kući zaručnika u V. K., zaposlena je u OPG Š. iz Đ., s mjestom rada na tržnici u B., tako da radi vikende, praznike i blagdane, prodaje perutninu, ima plaću od 1.600,00 do 2.200,00 kn, ovisno o danima rada. Od plaće otplaćuje kredit u iznosu od 400,00 kn u banci, prima dječji doplatak oko 600,00 kn za dvoje djece. Zaručnik je zaposlen u firmi D. d.o.o. iz B., ima plaću oko 15.000,00 do 20.000,00 kn. Plaća kredit za njihovu kuću u iznosu oko 3.000,00 kn mjesečne rate na još 24 godine kod banke. Tužiteljica navodi da tuženik unazad 4 i više godina živi i radi u Nj. na održavanju parkova, što je vidjela po snimkama koje joj je poslao, ima suprugu, nemaju djece, ne zna da li žive u iznajmljenom stanu ili vlastitoj nekretnini, supruga mu radi. Tužiteljica navodi da tuženik nije postupao po ranijoj sudskoj odluci, zadnji kontakt s djecom ostvario je u rujnu ili listopadu prošle godine, tako da je jedan dan proveo s djecom i to nekoliko sati, a prije toga više od godinu dana je proteklo kako je vidio djecu na par sati kod svoje majke i očuha, s djecom ne kontaktira niti na drugi način, poslao je samo jednu poruku kćerki prije više od dva mjeseca, a prije toga neke slike. Tuženik ne dolazi u RH niti kod svojih roditelja, djeci ne čestita niti rođendane, niti Božić, niti Novu godinu, ne pošalje im ništa i zbog toga joj je jako žao kako se djeca osjećaju. Kad su ti rijetki kontakti najveći joj je problem što mora sina nagovarati da se mora vidjeti s tatom, a on se opire. Tužiteljica navodi da su stranke sukladno zajedničkom dogovoru sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, no kasnije tuženik se nije odazivao pozivu suda, tako da plan nije odobren. Obzirom su joj djeca nakon zadnjeg kontakta s ocem na P. rekla da je tata pio pivu i vozio ih, ne želi da se nešto dogodi djeci, jer je tuženik imao probleme s alkoholom i dok su stranke bile zajedno i poznato joj je da je sudjelovao u prometnoj nesreći zbog alkohola, kada mu je čak bila i oduzeta vozačka dozvola u Nj., pa je stoga izrazila prijedlog da je najbolje za djecu da viđaju oca kod njegove majke i očuha koji sada žive u M., da se djeca sa bakom i očuhom oca dobro slažu, pa njena nazočnost tamo nije potrebna. Tužiteljica navodi da tuženik nije plaćao za uzdržavanje djece po ranijoj sudskoj odluci, da se putem FINE ništa ne naplaćuje jer nema sredstava na računu, da joj je tuženik 2020. poslao za djecu 100 eur i da su se stranke sporazumno dogovorile da će tuženik plaćati povećani iznos za uzdržavanje djece i to 1.350,00 kn za svako dijete, jer smatra da je to tuženik u mogućnosti jer je zaposlen, duže vrijeme živi u Nj., osim njihove djece ne mora nikoga drugoga uzdržavati, nije nikada rekao da ne bi mogao plaćati povećani iznos uzdržavanja, ali taj povećani iznos nije plaćao. Tužiteljica navodi da tuženik često mijenja mišljenje, pa joj je s njim teško komunicirati, u jednom trenutku govori nešto što drugi puta pobije, pa ne zna što je istina, s njim je nemoguće razgovarati i postići dogovor, s njim nije mogla ostvariti niti normalnu komunikaciju kada je kćerka L. prošle godine trebala ići u A., pa se nije usudila pustiti ju bez suglasnosti tuženika. I o samostalnom donošenju odluka vezanih za bitna osobna prava djece postigli su dogovor u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

12. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

13. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad mlljt. djecom sukladno citiranoj odredbi zakona i točki II. izreke presude ovoga suda broj P Ob- 273/15-9 od 13. siječnja 2016.

14. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

15. Budući tuženik živi u Nj. unazad tri godine, nedostupan je tužiteljici, obzirom niti pred Centrom B. nije bio spreman opisati svoje prilike u kojima živi u Nj. (list 65), ne sudjeluje u izvršavanju skrbi nad mlljt. djecom, njihovu odgoju, zdravlju, školovanju i razvoju, sve bitne odluke za djecu donosi tužiteljica, a te činjenice nisu preduvjet za zajedničku roditeljsku skrb, jer da bi ista bila moguća i ostvariva, roditelji moraju razmjenjivati informacije o djetetu, biti dostupni jedan drugome, što u konkretnom slučaju nije moguće, niti se ostvaruje i nije u skladu s dobrobiti djece, pa je primjenom citirane odredbe čl. 105. Obiteljskog zakona valjalo odlučiti kako će tužiteljica kao majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb prema mlljt. djeci, o svim bitnim osobnim pravima djece, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za izmjenom ranije sudske odluke o roditeljskoj skrbi, a osim toga, stranke su se o tome sporazumjele i u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 4,6), pa je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

17.Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ovoga Zakona, time da se prema st. 3. istog čl. zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog čl. roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno. 18.Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

19.Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

20. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

21. Iz provedenih dokaza proizlazi kako tuženik nije ostvarivao osobne odnose sa mlljt. djecom sukladno točki IV. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016. Također je utvrđeno kako su nastupile nove okolnosti nakon donošenja navedene presude, obzirom na činjenicu kako tuženik unazad više od tri godine živi i radi u Nj., vrlo rijetko dolazi, rijetko ostvaruje kontakte s mlljt. djecom, pa stoga dosadašnji način ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. djece sa ocem nije održiv, niti u interesu djece.

22. Centar B. je predložio izmijeniti osobne odnose djece i oca, kako je to predložila i tužiteljica, a sa čime se suglasio i posebni skrbnik mlljt. djece, na način da se osobni odnosi oca djece i mlljt. L. B. i mlljt. L. B. ostvaruju kada tuženik kao otac dođe iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu, što je minimalno vrijeme koje roditelj treba i može provoditi sa djecom. Činjenica je da su stranke sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim su izmijenili odluku o ostvarivanju osobnih odnosa oca i djece upravo na istovjetan način, da djeca viđaju oca kada se vrati iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu (list 4,6).

23. Stoga su ispunjene pretpostavke za donošenje nove odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece i oca.

24. Imajući u vidu provedene dokaze, sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djecom s kojom ne stanuje, dosadašnje promijenjene okolnosti u odnosu na roditelje i mlljt. djecu, to sud ocjenjuje kako je u interesu i za dobrobit mlljt. L. B. i mlljt. L. B. ostvarivati osobne odnose s ocem kada se otac vrati iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu i to u kući bake po ocu A. P., kako to predlaže Centar B. i tužiteljica, a sa čime je suglasan i posebni skrbnik mlljt. djece, sve kako bi se zaštitili interes i dobrobit djece, pa su stoga ispunjene pretpostavke za izmjenom ranije odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa djece i roditelja na način da tuženik kao otac ostvaruje osobne odnose sa mlljt. L. B. i mlljt. L. B. po dolasku iz inozemstva, a najmanje jedan vikend u mjesecu i to u kući kod bake po ocu A. P., pa je odlučeno kako je navedeno u točki III. izreke presude.

25.Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

26. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

27. Odredbom čl. 307. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Stavkom 3. istog čl. je propisano da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

28. Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da su se od donošenja presude ovoga suda broj P Ob-273/15-9 od 13. siječnja 2016. promijenile okolnosti odlučne za utvrđivanje mjesečnih potreba mlljt. djece za uzdržavanje i mogućnosti tuženika da plaća uzdržavanje za djecu.

29. Naime, mlljt. L. B., u vrijeme donošenja ranije sudske odluke bila je u dobi od …, polaznica pred škole u sklopu vrtića, a sada je u dobi od … i učenica … razreda osnovne škole u B., dok je mlljt. L. B. bio u dobi od …godine, a sada je u dobi od nepunih … godina i ide u …razred osnovne škole u B.. Mlljt. L. B. na kraju školske godine ići će na maturalac za što će troškovi iznositi 2.295,00 kn. Mlljt. djeca stanuju s majkom i majčinim zaručnikom u njegovoj kući, tužiteljica je zaposlena u OPG Š. iz Đ., s mjestom rada na tržnici u B., radi vikende, praznike i blagdane, gdje ostvaruje plaću od 1.600,00 do 2.200,00 kn, prima dječji doplatak oko 600,00 kn za oboje djece, otplaćuje kredit od 400,00 kn u banci. Tužiteljičin zaručnik zaposlen je u firmi D. d.o.o. iz B., ostvaruje plaću oko 15.000,00 kn do 20.000,00 kn, otplaćuje kredit oko 3.000,00 kn mjesečne rate na još 24 godine kod banke.

30. U smislu odredbe čl. 307. st. 1. i čl. 311. Obiteljskog zakona sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlljt. L. B. u iznosu od najmanje 2.000,00 kn i mlljt. L. B. u iznosu od najmanje 1.800,00 kn mjesečno, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene oboje djece, troškove za potrebe škole, organiziranih školskih izleta, troškova maturalnog putovanja za mlljt. L. B. i druge potrebe primjerene njihovoj dobi.

31. Na temelju prikupljenih i dostupnih podataka u spisu, te provedenih dokaza proizlazi da je tuženik u vrijeme donošenja ranije sudske odluke živio u B. u kući koja je bila u suvlasništvu njegove majke i djeda, u zajedničkom domaćinstvu sa majkom i očuhom, nije bio zaposlen, već prijavljen na zavod za zapošljavanje, te je ostvarivao naknadu od 1.700,00 kn mjesečno počev od 20. siječnja 2016. na vrijeme od 3 mjeseca. Tuženik, prema navodima tužiteljice, unazad 4 i više godina živi i radi u Nj. kod poslodavca koji se bavi održavanjem parkova, živi sa suprugom koja je zaposlena, nemaju djece. Tužiteljica ne raspolaže podacima o tuženikovom zaposlenju i visini njegovih primanja. Centar B. je kontaktirao tuženika putem e-maila, jer je tuženik iskazao da nema namjeru dolaziti u R. H., ali nije opisao svoje prilike u kojima živi u Nj.

32. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik je obvezan i u mogućnosti doprinositi povećani iznos za uzdržavanje mlljt. djece L. B. i L. B., pri čemu je sud imao u vidu da tuženik više od 4 godine živi i radi u N., prema navodima tužiteljice zaposlen je, ostvaruje prihode, živi sa suprugom (bračnom ili izvanbračnom, što nije odlučno) koja je također zaposlena, tuženik osim mlljt. djece L. B. i L. B., nema obvezu uzdržavati druge osobe. Osim toga, tuženik se sa tužiteljicom sporazumio plaćati povećani iznos uzdržavanja prilikom sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. rujna 2021., a tijekom ovog postupka nije se očitovao na tužbu, niti je osporio navode tužbe i utvrđene podatke Centar B. sa kojima je bio upoznat.

33.Prilikom utvrđivanja mjesečnih potreba djece i mogućnosti tuženika koji je dužan uzdržavati djecu, sud je imao u vidu da prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, minimalni novčani mjesečni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 1.425,80 kn, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 1.568,38 kn (Narodne novine broj 37/22).

34. Sud je imao u vidu i odredbu čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona kojom je propisano da se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, između ostalog, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

35. Vodeći računa o potrebama mlljt. djece L. B. i L. B. i mogućnostima tuženika za plaćanjem uzdržavanja, sud ocjenjuje da je tuženik u mogućnosti plaćati povećani iznos za uzdržavanje mlljt. djece L. B. i L. B. i to u iznosu od 1.350,00 kn mjesečno za svako dijete i da time neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje tuženika.

36. Preostali iznos potreban za uzdržavanje mlljt. djece L. B. i L. B. snosit će tužiteljica kao majka, pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 310. st. 2. Obiteljskog zakona.

37. Sud je obvezao tuženika na plaćanje doprinosa za uzdržavanje mlljt. djece L. B. i L. B. počev od 23. rujna 2021., kao dana podnošenja tužbe, budući se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, sukladno odredbi čl. 306. Obiteljskog zakona (prijedlog predlagatelja od 23. rujna 2021. smatra se tužbom nakon što je izvanparnični postupak radi odobrenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi obustavljen).

38. Prema navodima tužiteljice tuženik nije redovito plaćao za uzdržavanje mlljt. djece sukladno ranijoj presudi, prema navodima tužiteljice zadnji puta dao je za djecu 100 eur 2020. Iz izvješća Centar B. proizlazi kako je sam tuženik iskazao da nije uredno plaćao uzdržavanje za djecu (list 65).

39. Slijedom svega navedenog, ispunjene su pretpostavke za izmjenom ranije sudske odluke o uzdržavanju, pa je, umjesto dosadašnjeg iznosa uzdržavanja od 700,00 kn mjesečno za mlljt. L. B. i umjesto dosadašnjeg iznosa od 500,00 kn mjesečno za uzdržavanje mlljt. L. B., određenih presudom ovoga suda broj P Ob- 273/15-9 od 13. siječnja 2016., sud obvezao tuženika na plaćanje doprinosa za uzdržavanje mlljt. L. B. u iznosu od 1.350,00 kn mjesečno (što odgovara iznosu od 179,18 eur prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450) i na plaćanje doprinosa za uzdržavanje mlljt. L. B. u iznosu od 1.350,00 kn mjesečno (što odgovara iznosu od 179,18 eur prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450), počev od 23. rujna 2021., kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je obvezao tuženika da dospjele neplaćene iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće obroke do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun tužiteljice, a kako je to navedeno u točki IV. izreke presude.

40. Slijedom svih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 6. prosinca 2022.

Sudac

Sunčica Lovrić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik: