Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-80/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z. sa sjedištem u Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-528/19-22 od 26. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-528/19-22 od 26. studenoga 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.325,28 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci i za naknadu troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno paušalnim navodima žalitelja, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, one činjenice koje žalitelj naglašava nisu relevantne za pravilnost prvostupanjske presude.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je utvrđeno:

- tužitelj je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu glavni inženjer Odjela za molekularnu laboratoriku i dijagnostiku u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku

- tuženik obračunava i isplaćuje tužitelju plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 1,164, sukladno ugovoru o radu i rješenju o plaći od 1. srpnja 2015., tužitelj je koncem 2015. završio diplomski studij i stekao VSS te je po zvanju magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike

- Odlukom Upravnog vijeća KBC Z. od 5. srpnja 2018. odlučeno je da će se radnicima na radnim mjestima: glavna sestra klinika, glavna sestra kliničkih zavoda, glavna sestra Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, glavni fizioterapeut kliničkih zavoda, glavni perfuzionista klinike, glavni inženjer kliničkih zavoda, glavna sestra zavoda, glavni fizioterapeut zavoda, glavna sestra dnevnih bolnica i poliklinika s VSS-om od 1. lipnja 2018. obračunavati plaća po koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta 1. vrste pod brojem 6.b koeficijenta 1.571

- tužiteljevo radno mjesto nije obuhvaćeno citiranom Odlukom Upravnog vijeća, tuženik mu i nadalje isplaćuje plaću primjenom koeficijenta 1.164

7. Tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnoga prava.

8. Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01, 39/09, dalje: ZPJS) propisano je da se ovisno o stručnoj spremi radna mjesta utvrđuju kao radna mjesta od I. do IV. vrste, nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta uređuju se posebnim zakonom i uredbom Vlade (čl. 6.).

9. Prema odredbi čl. 4. toga Zakona plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

10. Odredbom čl. 7. istog Zakona propisano je da vrijednost koeficijenta radnog mjesta utvrđuje uredbom Vlada, za radno mjesto II. vrste za koje tužitelj ima ugovor o radu i rješenje o plaći raspon koeficijenta je od 0,90 do 1.20.

11. Zahtjev za isplatu razlike plaće tužitelj temelji u biti na vlastitom mišljenju da bi njegove poslove trebalo vrednovati kao radno mjesto I. vrste.

12. Prvostupanjski sud je taj zahtjev odbio pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi i odredbi Uredbe Vlade, kao posebnih, prisilnih propisa u skladu s kojima je vrednovano tužiteljevo radno mjesto i isplaćivana plaća.

13. Naime, kao što obrazlaže prvostupanjski sud, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN br. 25713, 72/13, 151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, u čl. 2.b. propisuje da je pripadajući koeficijent složenosti poslova radnog mjesta - pod položajem 2. vrste, zdravstveni djelatnik - voditelj odjela 1,164.

14. Stoga, suprotno navodima tužitelja, njegovo radno mjesto nije položajno mjesto I. vrste neovisno o njegovoj visokoj stručnoj spremi. Radno mjesto glavnog inženjera kliničkog zavoda s kojim se uspoređuje je radno mjesto odgovorne osobe hijerarhijski nadređene ustrojstvene jedinice u odnosu na glavno mjesto inženjera odjela, što uostalom i sam priznaje. Uz to, navodima koji se odnose na radna mjesta za koja su Odlukom Upravnog vijeća povećani koeficijenti on osporava pravilnost te Odluke koja nije uopće predmet tužbenog zahtjeva niti je ovaj sud ovlašten ulaziti u pitanja koja se tiču sistematizacije i opisa poslova, uređenih Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.

15. Pored toga, odluka o rasporedu tužitelja na radno mjesto i koeficijentu za izračun plaće nije pobijana kod tuženika a nije niti predmet tužbenog zahtjeva tužitelja. Kako je konačnom odlukom tuženika određen koeficijent za obračun plaće tužitelj ima pravo na isplatu plaće sukladno toj odluci. O njegovom zahtjevu smjelo se odlučivati isključivo u granicama važećih, ovdje navedenih posebnih, prisilnih propisa koji uređuju pravo na plaću u javnim službama i konačne odluke tuženika o pripadajućem koeficijentu plaće (Tako i Revr-735/05).

16. Pored navedenih razloga, budući da su radnici na koje se odnosi citirana Odluka Upravnog vijeća tuženika zaposleni na drugim radnim mjestima, pravilan je i zaključak suda prvoga stupnja da ne mogu biti usporedivi s tužiteljem te nisu osnovani niti njegove tvrdnje o diskriminaciji.

17. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe obzirom da nije uspio u sporu (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.