Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-487/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. i 4. u svezi članka 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I- 198/2022. (K-48/2022.) od 14. studenog 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-198/2022. (K- 48/2022.) od 14. studenog 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem iz članka 337. stavka 1. i 4. u vezi članka 37. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom D. K. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. srpnja 2013. do 10. prosinca 2013. te od 17. svibnja 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. K. po branitelju, odvjetniku Z. Ž. bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu, da preinači pobijano rješenje na način da optuženom D. K. istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a, a podredno da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog D. K. nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega.
7. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega.
8. Tako je ocjena drugostupanjskog suda, u odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin R. H., niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište i boravište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje R. H.. Pored navedenog, optuženiku je u ovom kaznenom postupku već bio određen istražni zatvor rješenjem suca istrage broj Kir-Us-619/13. od 25. srpnja 2013., po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., a koji je ukinut rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-37/13. od 10. prosinca 2013. te su mu bile određene mjere opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. i 7. ZKP/08. i to obveze javljanja predsjedniku optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu svakog prvog ponedjeljka u mjesecu te privremenog oduzimanja putne isprave. Međutim, optuženik se naloženih mjera opreza nije pridržavao te mu je rješenjem prvostupanjskog suda broj Kv-Us-13/16. (K-Us-12/14.) od 22. veljače 2016. ponovno određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Nakon određivanja istražnog zatvora za optuženikom su bile raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica te je 23. siječnja 2017. izdan europski uhidbeni nalog koji je realiziran tek 17. svibnja 2022, kada je optuženik predan R. H.. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije čvrsto vezan uz područje R. H., da je dulji niz godina bio nedostupan tijelima kaznenog progona R. H., kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosuđu R. H. i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega kod optuženika je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem blažih mjera.
9. U žalbi optuženik ističe kako je nakon ukidanja istražnog zatvora boravio u R. H., no državna tijela nisu o promjeni mjesta boravka obavijestila Županijski sud u Zagrebu, zatim kako mu je jedini važeći dokument prestao biti važeći 10. siječnja 2016. pa da je u tim okolnostima napustio R. H. kako bi se mogao redovno prijaviti u B. i H. te ishoditi novu putovnicu, osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu. Pored toga, navodi kako je imao namjeru samo privremeno napustiti R. H. radi teškog položaja koji je imao kao stranac bez važećeg dokumenta, dozvole za boravak, nemogućnosti pronalaska posla i odvojenosti od obitelji, te kako nije mogao prisustvovati predmetnom postupku iz objektivnih razloga jer je služio zatvorsku kaznu u R. A. Međutim, tim navodima o svom osobnom i obiteljskom statusu nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene, posebice kad se uzme u obzir da je optuženik dugi niz godina bio nedostupan tijelima kaznenog progona R. H., iako je znao da se protiv njega vodi kazneni postupak, kao i okolnost da je uhićen tek pet godina nakon izdavanja europskog uhidbenog naloga.
10. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika da je povrijeđeno načelo razmjernosti jer se u istražnom zatvoru nalazi punih jedanaest mjeseci te kako nije za očekivati da će optuženik biti kažnjen na kaznu zatvora u trajanju koje je duže od dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora, drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik koja se reflektira u propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Žalitelj nadalje ističe kako se sukladno tzv. dinamičkom pristupu optuženiku mjera istražnog zatvora treba zamijeniti blažom mjerom iz članka 98. ZKP/08. Suprotno tim žalbenim navodima, drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud vodio računa o tzv. dinamičkom pristupu jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. K., a njezino je produljenje i nadalje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, bez obzira na vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru i protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.
12. Ni žalbeni navodi optuženika kako "nema namjeru kriti se i ne namjerava bježati", kao i da "ponovno namjerava prijaviti boravište u Republici Hrvatskoj", ne dovode u sumnju pravilnost i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jer je u konkretnom slučaju opasnost od bijega takve razine da se svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom ne bi mogla ostvariti mjerama opreza kako je to predloženo u žalbi, osobito s obzirom na vrijeme tijekom kojeg optuženik nije bio dostupan pravosudnim tijelima.
13. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
