Poslovni broj: 9 UsI-888/20-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice M. J. iz T., protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 6. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/18-01/726, URBROJ: 519-08/11- 20-4 od 17. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II- 551-07/18-01/726, URBROJ: 519-08/11-20-4 od 17. veljače 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb G., Podružnica T. KLASA: UP/I-551-07/18-01/19, URBROJ: 2176-139-1-07-01-18-7 od 23. listopada 2018. kojim je odbijen njezin zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da zbog teške operacije na kičmi ima velike bolove i da se ne može lako kretati. Dodaje da živi sama, a da su trgovine i sve ostalo udaljeno od grada 3 km tako da za sve mora nekoga platiti da je odveze ili kad su joj potrebna drva za ogrjev također mora platiti. Iznosi da joj je mirovina mala i da nije dovoljna za sve to. Nastavlja da neke tablete mora platiti, a da se svaki dan sve teže i teže kreće i da nije sposobna sama sve obavljati. Ističe da je operirala kičmu, da je izvađeno pet kila tumora u Dubravi, da se ne može sama obuvati, da ne može sama odrezati nokte te da joj je doktor napisao da joj je zabranjeno svako naprezanje. Predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je tužiteljica podnijela 1. veljače 2018. zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj njezin zahtjev. 8. Člankom 57. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. 16/17. i 130/17.) propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi:
- koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
- koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu
- koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti
- ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu
- kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa
- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama toga Zakona ili drugim propisima (stavak 2.).
9. Nadalje, člankom 60. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, priznaje:
- osobi s težim invaliditetom
- osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili
- slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad. 10. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Z., Izdvojeno mjesto rada S. od 14. rujna 2018. proizlazi da tužiteljica, rođena … 1958., živi sama u kući koju je dobila od države, da se radi o zidanoj prizemnica, da u istoj koristi kuhinju, dvije sobe, kupaonicu, da je uvedena struja i voda, a da je grijanje na drva. Opisano je da je udovica, da je bračnu zajednicu sklopila 1980. sa J. M., koji je preminuo 1990. Navedeno je da je za oboje to bio prvi brak u kojem je rođeno dvoje djece: kćerka A. Ć., rođena ..., živi u T., i sin M. J., rođen . . ., živi u Z., a sa majkom nije u dobrim odnosima. Dodano je da je završila 8 razreda osnovne škole, da nije zasnivala radni odnos, da nema staža, da je korisnica obiteljske mirovine koju prima po pokojnom suprugu. Izneseno je da je operirala kralježnicu, da ima visoki tlak te oštećenje živaca u nogama, zbog čega se teško kreće. Nastavljeno je da je otežano pokretna, radi bolova, ali da se sama kreće bez pomoći, da ima usvojene sve navike, da je samostalna u oblačenju i u održavanju osobne higijene. Opisano je da navodi da joj je za sve fizičke poslove, nabavku namirnica, odlasku liječniku, održavanju kućanstva, kupanju i svim poslovima koji zahtijevaju dugotrajno stajanje potrebna pomoć druge osobe.
Navedeno je da do sada nije vještačena u sustavu socijalne skrbi, da se vještačenje provodi radi ostvarivanja prava na doplatak za pomoć i njegu te da je na vještačenje došla sama. U anamnezi je navedeno da je u 2013. operirala hondrom trećeg lumbalnog kralješka u KB D., da je u 9/2014. hospitalizirana zbog akutnog pankreatitisa uz poznatu kolelitijazu i hipertenziju, da se i dalje kontrolirala kod ortopeda u KB D., no da je u zadnjih nekoliko godina financijski u nemogućnosti kontrolirati se te da je jednom bila kod kirurga u OB K. (2016.). U Status praesens je navedeno da je otežano pokretna, radi bolova, ali da se sama kreće bez pomoći, da je orijentirana, prisebna, kontaktibilna, afebrilna i eupnoična, da je kardiorespiratorno kompenzirana, RR=160/85mmHg. Dodano je da post op. rez u području LS kralj i s desne strane u projekciji zdjelice, da nosi trbušni pojas, da se na prste i pete postavlja, da je trup u inklinaciji, da je lumbalno hiperlordoza te da je valgus položaj koljena. U obrazloženju mišljenja je navedeno da je prema Uredbi o metodologijama vještačenja i Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti utvrđen 2 stupanj invaliditeta, da je teže pokretna radi op. i posljedica op zahvata na kralježnici, i deformiteta iste. Iz spisa predmeta proizlazi da je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured dao nalaz i mišljenje 11. veljače 2020. kojim je utvrdio kod tužiteljice kronične bolesti 2. stupnja, da postoji tjelesno oštećenje, trajna promjena u zdravstvenom stanju te trajna potreba trajne pomoći i njege u smanjenom opsegu zbog potrebne pomoći u zahtjevnijim aktivnostima svakodnevnog života te kod kretanja izvan kuće radi korištenja zdravstvene zaštite i nabavke namirnica.
11. Sud prihvaća navedene nalaze i mišljenja jer su jasni i obrazloženi te se temelje na medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice. Iz njih je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji teži invaliditet odnosno teža trajna promjena u zdravstvenom stanju u skladu s Listom težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5. Uredbe o metodologijama vještačenja "Narodne novine" broj: 67/17.) te da se ne radi o slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 60. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi.
12. Konačno, kako prosječni mjesečni prihod tužiteljice prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi tužiteljici pravilno nije priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu pri čemu je sud imao u vidu članak 57. stavak 2. podstavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 6. prosinca 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
