REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 348/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 27. veljače 2020. broj K-22/2015., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi A. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. i 1. KZ/11. Na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom A. M. izrečena je djelomično uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.) oštećenom trgovačkom društvu M. d.o.o. stečaju dosuđen je imovinskopravni zahtjeva 922.098,16 kuna koji je optuženik dužan isplatiti po pravomoćnosti presude.

I Kž 348/2020-8

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08.-19. optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. toga zakona i to 22.749,00 kuna i paušalnu svotu 1.500,00 kuna te troškove iz članka 145. stavka 2. točka 6. istog zakona 2.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju, odvjetniku N. S..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu te optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.2. Optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zaštitnom nadzoru i posebnoj obvezi. Predložio je da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno suđenje, "podredno" da preinači pobijanu presudu te oslobodi okrivljenika optužbe, ili mu izrekne uvjetnu osudu, odnosno blažu sankciju po vrsti i trajanju. U žalbi je zatraženo da se optuženika i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog A. M. i njegovog branitelja, odvjetnika N. S.. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavka 4. ZKP/08.).

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupku iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. jer da postoji proturječje između sadržaja iskaza svjedoka i onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju tih iskaza. Navodi da je sud utvrdio da su porezne inspektorice iskazale da se zbog proteka vremena više ne sjećaju detalja, ali da su tijekom poreznog nadzora od okrivljenika zatražile svu raspoloživu dokumentaciju. Žalitelj smatra da su suprotno utvrđenju suda svjedokinje J. M., T. Ž., M. P. iskazale da porezna uprava traži od poreznih obveznika dostavu konkretne dokumentacije koja inspektorima treba, a da je tako bilo i u slučaju optuženika. Žalitelj tvrdi da su porezne inspektorice iskazale da od optuženika nikad nisu zatražile ugovore o zajedničkom ulaganju jer im isti nisu bili važni u postupku poreznog nadzora.

6.1. Žalbeni navodi nisu osnovani. Najprije treba navesti da žalitelj iz iskaza svjedokinja izdvaja samo dijelove za koje smatra da potkrjepljuju tezu o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. No, sadržaj iskaza navedenih svjedokinja naveden na zapisnicima tijekom rasprave ne razlikuje se od onoga što se o sadržaju tih iskaza navodi u obrazloženju pobijane presude. Svjedokinje su doista iskazale onako kao to

I Kž 348/2020-8

u presudi navodi prvostupanjski sud, a to je da se zbog proteka vremena ne sjećaju detalja konkretnog postupka. Pritom svjedokinja T. Ž. nije niti sudjelovala u postupku predmetnog nadzora prema optuženom A. M., nego je na općenit način opisivala tijek postupka poreznog nadzora i način pribavljanja dokumentacije, napominjući da je nedostavljanje određene dokumentacije propust poreznog obveznika, a ne propust poreznog inspektora. Svjedokinja J. M. također nije neposredno provodila porezni nadzor. U svom je iskazu navela da se ne sjeća da su je inspektorice obavijestile o problemima u vezi pribavljanja dokumentacije. Svjedokinja M. P., koja je bila neposredno uključena u porezni nadzor također se nije mogla precizno sjetiti detalja, ali se sjeća da dio dokumentacije nije dostavljen, odnosno da je rečeno da je izgubljena.

6.2. S obzirom na to da ne postoje proturječnosti između sadržaja iskaza ovih svjedokinja i onoga što se o sadržaju njihovih iskaza navodi u presudi, nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupku iz članka 468. stavka 1. točke 11.

ZKP/08.-19. na koju neosnovano upire žalitelj.

6.3. Žalitelj ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 9. ZKP/08.-19. te tvrdi da prvostupanjski sud nije s jednakom pažnjom cijenio dokaze koji terete okrivljenika i one koji mu idu u korist. Ističe se da je prvostupanjski sud s mnogo manje kritičnosti i bez utemeljenja prihvatio "konstrukciji optužnice" da je optuženik antedatirao ugovore o zajedničkom ulaganju.

6.4. U odnosu na te žalbene navode treba navesti da se optužnicom optuženika nije teretilo da bi antedatirao ugovore o zajedničkom ulaganju. O naknadnom sastavljanju tih ugovora prvostupanjski sud je zaključio na temelju rezultata dokaznog postupka u kojem je utvrđeno da je optuženik navedeni ugovor dostavio tek nakon što je protiv njega pokrenut kazneni postupak, a da ga u prije provedenom postupku poreznog nadzora uopće nije spominjao niti predočavao nadležnim poreznim inspektorima. Na te su okolnosti ispitane svjedokinje – porezne inspektorice te je razgledana dokumentaciju u vezi s postupkom poreznog nadzora. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud nekritički i s nedovoljno pažnje ocjenjivao dokaze koji idu u prilog optuženiku. Prvostupanjski je sud razumno raščlanio i te dokaze. To što se optuženik s raščlambom i zaključkom ne slaže nije bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se žalitelj neosnovano poziva.

7. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon jer da se u ponašanju optuženika nisu ostvarila subjektivna obilježja djela te da pogrešno knjiženje troškova ne predstavlja ostvarenje bića kaznenog djela.

7.1. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio namjeru optuženika i taj je svoj zaključak jasno obrazložio. Osim toga, optuženik se niti ne tereti da je kazneno djelo ostvario pogrešnim knjiženjem. Stoga nije riječ o povredi zakona na koju se optuženik neosnovano poziva.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da je šteta koja je nastupila za društvo M. d.o.o. šteta u građanskopravnom

I Kž 348/2020-8

smislu te da nema kaznenopravne odgovornosti optuženika za tu štetu. Tvrdi da je bila riječ o profitabilnom i oportunom ulaganju te da je i vještak potvrdio da u slučaju realizacije "poslovnog poduhvata stanovi" društvo ne bi pretrpjelo nikakvu štetu. Navodi da su nepredvidive okolnosti koje se mogu smatrati višom silom, a riječ je gospodarskoj krizi koja je pogodila građevinski sektor, dovele do propasti društva M. d.o.o.

8.1. Suprotno navodima žalbe, vještakinja se izjasnila tek o mogućnosti ostvarivanja prihoda od najma, uz napomenu da se ne može izjasniti u kojoj mjeri i u kojem vremenu bi se društvu vratila uložena sredstava. No ta okolnost niti nije odlučna jer optuženik nije proglašen krivim vezano uz poslovna ulaganja, nego zato što je kao direktor trgovačkog društva novcem društva platio građevinske radove na privatnim stanovima, a ne na poslovnom prostoru trgovačkog društva

8.2. Kada se općenito poziva na višu silu u obliku gospodarske krize koja je zahvatila građevinski sektor, optuženik ne iznosi nikakve konkretne okolnosti koje su utjecale na poslovanje društva M. d.o.o. Ničim ne osporava niti utvrđenje prvostupanjskog suda da nisu poduzete nikakve aktivnosti radi pokušaja iznajmljivanja stanova u njegovom vlasništvu i vlasništvu njegove kćeri koji su uređeni sredstvima društva M. d.o.o. Uz izostanak bilo kakvih radnji usmjerenih na to da se ulaganje u privatne stanove vrati društvu M. d.o.o., pri čemu su stanovi uređeni 2009., a stečajni postupak je otvoren 2013., bespredmetno je nagađati bi li i u kakvim okolnostima se ulaganje moglo isplatiti.

8.3. U žalbi se dalje ističe da prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na činjeničnom supstratu utvrđenom poreznim rješenjem od 12. studenoga 2012. donesenim nakon obavljenog poreznog nadzora, a koje je rješenje poništeno rješenjem drugostupanjskog poreznog tijela. Postupak poreznog nadzora nakon toga nije proveden, a pobijana presuda ključno se temelji na činjenicama koje su utvrđene u nezakonito provedenom nadzoru.

8.4. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ne temelji presudu na činjenicama utvrđenima u tom rješenju. Poreznim rješenjem utvrđuju se činjenice važne za određivanje porezne obveze, a ne za kaznenu odgovornost . Kazneni sud je proveo dokazni postupak u kojem je pročitao porezno rješenje te izveo i druge dokaze na temelju kojih je pravilno utvrdio činjenice koje su bitne za kaznenu odgovornost nakon čega optuženika proglasio krivim.

8.5. Treba istaknuti i to da se u svojoj žalbi optuženik na više mjesta poziva na činjenice utvrđene u provedenom prvostupanjskom postupku poreznog nadzora i činjenicu da je drugostupanjski sud ukinuo porezno rješenje kao nezakonito (postupak poreznog nadzora je nakon toga obustavljen zbog toga što je trgovačko društvo M. d.o.o prestalo postojati). I u svom obraćanju na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženik navodi da je svoje porezne obveze u cijelosti ispunio. Međutim, optuženik u ovom kaznenom postupku nije proglašen krivim zbog utaje poreza, nego zbog povrede dužnosti zaštite imovinskih interesa društva M. d.o.o. jer je tom društvu, o čijim je interesima bio dužan brinuti, prouzročio znatnu štetu, a sebi i drugoj osobi time pribavio znatnu imovinsku korist. Zbog toga prvostupanjski sud nije

I Kž 348/2020-8

niti utvrđivao okolnosti koje su bitne za utvrđivanje porezne obveze društva M. d.o.o., a niti za pogrešno knjiženje rashoda u vezi s uređenjem stanova u privatnom vlasništvu u poslovnim knjigama društva. Porezne obveze i pogrešno knjiženje u ovom postupku nisu važne niti odlučne činjenice za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti optuženika kako mu je to stavljeno na teret.

8.6. Imajući na umu navedeno, neosnovani su i žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer se iz iskaza poreznih inspektorica vidi da one ugovore o zajedničkom ulaganju nisu smatrale bitnima. Naime, porezne inspektorice iskazivale su o tome jesu li znale za postojanje ugovora o zajedničkom ulaganju. Suglasno su iskazale da im ugovori nisu bili predočeni, pa ni onda kada je tijekom postupka poreznog nadzora utvrđeno da sredstva za uređenje nisu uložena u poslovni prostor nego u privatne stanove. O tome im je dokumentaciju dostavio izvođač radova trgovačko društvo F.. S druge strane, njihovi iskazi u dijelu u kojem su se očitovale bi li ti ugovori bili od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze optuženika nisu odlučni za utvrđivanje kaznene odgovornosti za kazneno djelo za kojem je optužen u ovom postupku. Naime, neovisno o poreznoj obvezi u pogledu troškova nastalih zbog plaćanja radova na privatnim stanovima sredstvima društva, nesporna je činjenica da je trgovačko društvo platilo radove na uređenju stanova u privatnom vlasništvu i da ta sredstva nisu vraćena, odnosno da nije niti bilo pokušaja da se uložena sredstva vrate društvu na bilo koji način.

8.7. U odnosu na tvrdnju da je prvostupanjski sud olako zaključio da su ugovori o zajedničkom ulaganju antedatirani, treba navesti da je prvostupanjski sud detaljno utvrdio sve okolnosti iz kojih proizlazi takav zaključak. Ugovor o zajedničkom ulaganju nije predočen poreznoj inspekciji tijekom poreznog nadzora, optuženik se na njega nije pozivao niti u drugostupanjskom postupku vezanom za porezni nadzor (iznosio je drukčije argumente zbog čega je porezna obveza nepravilno utvrđena), ugovor se nije nalazio niti u dokumentaciji društva kao popratna dokumentacije uz račune (o čemu je iskazivali svjedokinja T. Ž. navodeći da uz račun mora biti priložena sva poslovna dokumentacija koja se veže uz taj poslovni događaj). Jedini argument koji optuženik navodi u obrani i ponavlja u žalbi je da ugovor od njega nije zatražen tijekom poreznog nadzora. Taj je navod obeskrijepljen suglasnim iskazima poreznih inspektorica o tome da je obveza poreznog dužnika da dostavi svu mjerodavnu dokumentaciju. To bi bilo i očekivano ponašanje optuženika tijekom postupka poreznog nadzora koji se odnosio upravo na troškove vezane za uređenje privatnih stanova.

8.8. U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da sud nije utvrdio da u stanovima u koje se investiralo nisu stanovali ni okrivljenik ni njegova kći, a to da dokazuje vjerodostojnost pothvata "stanovi". Navodi i da sud ignorira činjenicu da je u vrijeme pothvata trgovačko društvo M. d.o.o. bilo "stabilno" i da ništa nije upućivalo na globalnu krizu i negativne trendove poslovanja.

8.9. Ovi žalbeni navodi zapravo potvrđuju pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, jer upućuju na to da nije bilo razloga da se, ako je postojala namjera zajedničkog ulaganja i potom vraćanja sredstava kroz prihode od iznajmljivanja stanova, pothvat "stanovi" ne realizira na navodno planirani način.

I Kž 348/2020-8

8.10. Ne obrazlažući zbog čega bi bila riječ o bitnoj činjenici koju je propušteno utvrditi, optuženik tvrdi da prvostupanjska presuda ignorira utvrđenu činjenicu da je Visoki trgovački sud RH odbio žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu kojom je stečajni postupak nad ovim društvom, otvoren 18. ožujka 2013., obustavljen i zaključen 24. svibnja 2013.. Riječ je o činjenici koja je nesporna pa istu nije trebalo utvrđivati.

8.11. Prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.-19.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je djelomično uvjetna osuda preblaga sankcija. Iako je realno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, državni odvjetnik smatra da sud nije uzeo u obzir "širu situaciju" vezanu za počinjenje kaznenog djela, to jest da je optuženik umjetno stvorio uvjete za pokretanje stečajnog postupka s evidentnim ciljem izbjegavanja plaćanja obveza prema državnom proračunu. Državni odvjetnik smatra da nije uzeto u obzir i nekritičko ponašanje okrivljenika tijekom postupka koji je kao raniji stalni sudski vještak morao znati da u svakom obliku poslovanja mora poštivati zakone.

9.1. U dijelu svoje žalbe koji se odnosi na kaznu, optuženi A. M. ističe da mu je izrečena zatvora u predugom trajanju, da nisu primijenjene odredbe o ublažavanju i o uvjetnoj osudi, a da je sud nepravilno primijenio odredbe o djelomično uvjetnoj osudi. Sud nije vodio dovoljno računa o relativno visokoj životnoj dobi okrivljenika, njegovom invaliditetu (slijep na jedno oko), o činjenici da skrbi o teško bolesnoj supruzi, da je riječ o osobi besprijekorne prošlosti izuzetno cijenjenoj i poštovanoj, da niti on niti njegovo trgovačko nisu sankcionirani u dugogodišnjem radu.

9.2. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni. Protiv optuženog A. M. nije se vodio kazneni postupak zbog postupanja koje državni odvjetnik u žalbi opisuje kao "širu situaciju", nego zbog konkretnog kaznenog djela koje mu je u ovom postupku stavljeno na teret. Zbog toga postupci optuženika zbog kojih nije optužen niti osuđen ne mogu utjecati na izbor i visinu sankcije. Treba reći i to da je tijekom kaznenog postupka optuženik poricao kazneno djelo pa se njegovo nekritičko ponašanje prema počinjenom djelu ne može uzeti u obzir kao otegotna okolnost.

9.3. Niti žalbeni navodi optuženika u odnosu na izrečenu kaznu nisu osnovani. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio okolnosti na strani optuženika koje su u smislu članka 47. KZ/11. od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne (kao olakotne okolnosti cijenjene su neosuđivanost i uredan predživot te protek vremena od počinjenja djela, dok je kao otegotna okolnost cijenjena visina prouzročene štete je 15 puta veća od propisane za kvalificirani oblik kaznenog djela). Stoga je ocjena i ovog

I Kž 348/2020-8

drugostupanjskog suda da je izrečena kazna zatvora dvije godine primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika. Prvostupanjski je sud prilikom izricanja djelomično uvjetne osude pažljivo ocijenio težinu i okolnosti počinjenih djela, kao i osobnost optuženika te pravilno ocijenio da će se djelomično uvjetnom osudom ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije. Podaci o bolesti koje je optuženik na drugostupanjskoj sjednici dostavio ne opravdaju izricanje blaže kaznenopravne sankcije. Riječ je o dokumentaciji od 18. svibnja 2022. iz koje slijedi da je optuženik operaciju zloćudne novotvorine ruba jezika dobro podnio.

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. Na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.