Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-212/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d. (prije: H. A. A. B. d.d.), Z, OIB: …, protiv ovršenika D. J. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. Z., odvjetnik u R., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući povodom žalbi podnesenih protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3160/2014-4 od 16. veljače 2015. i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019., 6. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

I.Uvažavanjem žalbe ovršenika ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3160/2014-4 od 16. veljače 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019.

III. Uvažavanjem žalbe ovršenika ukidaju se točke III. i IV. rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019. i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini k.č.br. … upisanoj u zk. ul. … k.o. B. na temelju Ugovora o kreditu broj: 306-143/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog kod javne bilježnice M. G.-Dekleva u R pod brojem OV-6038/2007, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od … u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za CHF-a na dan plaćanja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime glavnice, u iznosu od … u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za CHF na dan plaćanja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime redovne kamate, u iznosu od … u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za CHF na dan plaćanja na ime zatezne kamate, u iznosu od 0,30 kuna na ime zatezne kamate na troškove i naknade troškova ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom. Istim rješenjem odmjereni su troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 476,75 kuna.

2. Prvostupanjskim rješenjem, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019. prihvaćen je prijedlog predlagatelja E. M. d.o.o. da stupi u ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja (točka I. izreke), odbijen je prijedlog predlagatelja D. I. I. A. da stupi u ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja (točka II. izreke), odbijen je zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti na ovršnoj ispravi (točka III. izreke), odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe (točka IV. izreke) i ovršenik je upućen u parnicu zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i 9. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (točka V. izreke).

3. Protiv tih rješenja žali se ovršenik.

4. Ovršenik podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 2., 4., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje u tekstu: OZ), te zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje u tekstu: ZPP), a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a. Također, ovršenik pobija rješenje o ovrsi zbog povrede odredaba o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti i odluke o troškovima ovrhe. U žalbi ističe da je protivno članku 36. stavku 1. OZ-a ovršna isprava dostavljena u preslici, da ovrhovoditelj nije dostavio dokaz o visini i dospijeću tražbine sukladno članku 5. stavku 2. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 15. srpnja 2010. i da ovrhovoditelj nije dostavio dokaz da je ovršenika pozvao na plaćanje dospjelih obveza kao ni da ga je obavijestio o raskidu ugovora, slijedom čega smatra da je ostvaren žalbeni razlog propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 2. OZ-a. Ovršenik osporava visinu tražbine naglašavajući da je ovrhovoditelj naplatio značajan iznos kredita od korisnika kredita S. N. i V. N.. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja.

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu.

6. Protiv točke I., III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja, poslovni broj Ovr- 3160/2014-30 od 21. lipnja 2019. žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a. Prema sadržaju žalbe ovršenik se poziva na žalbeni razlog propisan člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a budući da ističe da pobijane odluke prvostupanjskog suda iz točaka I., III. i IV. izreke nisu obrazložene, a osobito u odnosu na navode ovršenika koji su prethodili donošenju pobijanog rješenja.

7. Odgovor na prethodno navedenu žalbu nije podnesen.

8. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi je osnovana, dok je žalba ovršenika protiv rješenja, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019. djelomično osnovana.

9. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, na postojanje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedan od tih povreda. Također, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. OZ- a te se ne radi o slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a, na koje u povodu žalbe ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a.

10. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima osporava pobijano rješenje o ovrsi zbog povrede odredaba o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti. Naime, sukladno članku 37. stavku 1. OZ-a općinski sudovi su stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, a prema članku 79. OZ-a za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi. Kako se u konkretnom slučaju radi o ovrsi na nekretnini koja se nalazi u B. koji pripadaju Općini V., a koje pripada nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, donošenjem pobijanog rješenja nisu povrijeđene odredbe o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti u ovom predmetu.

11. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a budući da je ovrhovoditelj sukladno članku 36. stavku 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu dostavio ovršnu ispravu – Ugovor o kreditu broj:306-143/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine priložena u ovjerenom prijepisu s potvrdom ovršnosti od 13. siječnja 2014. izdanu od strane javne bilježnice M. G.-D. u skladu s člankom 36. stavkom 5. OZ-a.

12. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 4. OZ-a budući da iz stanja spisa predmeta ničim ne proizlazi da su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme tražiti ovrhu.

13. U odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 7., 9. i 10. OZ-a na koje se ovršenik poziva žalbom, valja naglasiti da o navedenim žalbenim razlozima ne odlučuje drugostupanjski sud, već prvostupanjski sud postupa u skladu s člankom 52. stavkom 1. OZ-a.

14. Međutim, ovaj sud za sada ne može prihvatiti ocjenu prvostupanjskog suda da su da su za usvajanje predmetnog prijedloga za ovrhu bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

15. Naime, prema zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV – 87/2022 postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita da li potrošački ugovor sadrži nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, slijedom čega sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, odnosno u konkretnom slučaju prvostupanjski sud kao ovršni sud, imaju po službenoj dužnosti obvezu paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora neovisno da li je takav prigovor bio istaknut.

16. U konkretnom slučaju, ovrha je predložena na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu broj: 306-143/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog 21. ožujka 2007. kod javne bilježnice M. G.-D. u R pod brojem OV-6038/2007, a koji pravni posao je zaključen između ovrhovoditelja kao banke i V. N. kao korisnika kredita, S. N. kao sudužnika i ovršenika kao založnog dužnika, iz čega bi proizlazilo da je predmetna ovršna isprava potrošački ugovor.

17. Stoga, s obzirom da predmetna ovršna isprava kao javnobilježnička isprava nije prošla sudsku kontrolu, sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022., postoji obveza prvostupanjskog suda da po službenoj dužnosti ispita i utvrdi da li predmetna ovršna isprava sadrži nepoštene (ništetne) odredbe jer o tome ovisi odluka o osnovanosti predmetnog prijedloga za ovrhu.

18. Kako prvostupanjski sud nije utvrđivao navedeno, valjalo je primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

19. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka ispitati i utvrditi da li predmetna ovršna isprava sadrži nepoštene (ništetne) odredbe, a u koju svrhu je u skladu s člankom 7. stavkom 2. OZ-a ovlašten i održati ročište radi utvrđivanja relevantnih činjenica, te će ponovno odlučiti o predmetnom prijedlogu za ovrhu posebnim rješenjem koje treba biti obrazloženo.

20. Prvostupanjskim rješenjem, poslovni broj Ovr-3160/2014-30 od 21. lipnja 2019. u točki I. izreke prihvaćen je prijedlog predlagatelja E. M. d.o.o. da stupi u ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda da je prijedlog podnesen od ovlaštene osobe i u odnosu na potraživanje koje je osigurano založnim pravom od strane dosadašnjeg ovrhovoditelja u iznosu od … CHF-a, a u odnosu na koje potraživanje je u ovom ovršnom postupku doneseno rješenje o ovrsi od 15. veljače 2015. Nadalje, točkom III. izreke pobijanog rješenja od 21. lipnja 2019. prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti na ovršnoj ispravi od dana 12. ožujka 2015. te nastavio ovrhu određenu rješenjem od 16. veljače 2015. na temelju utvrđenja da nije bilo nepravilnosti u postupku kod javne bilježnice vezanih za izdavanje potvrde ovršnosti na ovršnoj ispravi, ne dajući razloge za navedeno. Konačno, točkom IV. izreke pobijanog rješenje od 21. lipnja 2019. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

21. Ispitujući pobijano rješenje od 21. lipnja 2019. u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, na postojanje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a budući da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži jasne i konkretne razloge o odlučnim činjenicama u pogledu odluke prvostupanjskog suda iz točke III. izreke pobijanog rješenja, pa se u tom dijelu ono ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je samo paušalno naveo kako je uvidom u javnobilježnički spis utvrdio da nije bilo nepravilnosti vezano za izdavanje potvrde o ovršnosti, međutim nije utvrdio odlučne činjenice niti ocijenio da li je u vrijeme izdavanja te potvrde predmetna javnobilježnička isprava postala ovršna u smislu članka 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09.; dalje u tekstu: ZJB) u vezi s člankom 25. stavkom 1. OZ-a, odnosno da li je tražbina ovrhovoditelja iz predmetne isprave dospjela, a što ovršenik žalbenim navodima osporava.

22. Budući da je točka III. pobijanog rješenja od 21. lipnja 2019. zahvaćena apsolutno bitnom povredom postupka, ista je pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ukinuta te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u točki III. izreke ovog rješenja.

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će sukladno prethodno iznesenom otkloniti počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na način da će navesti jasne i određene razloge o ispunjenosti uvjeta za izdavanje potvrde o ovršnosti, te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku povodom zahtjeva ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti.

24. U odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja od 21. lipnja 2019. kojom je prihvaćen je prijedlog predlagatelja E. M. d.o.o. da stupi u ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima ovršenika, primijenio materijalno pravo iz članka 32. stavka 3. OZ-a, budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predlagatelj E. M. d.o.o. uz podnesak od 6. ožujka 2018. dostavio ugovor o cesiji sklopljen između ovrhovoditelja kao cedenta i E. M. d.o.o. kao cesionara 26. siječnja 2018. kojim je ustupljeno potraživanje ovrhovoditelja u ovom postupku, a koji je solemniziran po javnoj bilježnici I. L. 30. siječnja 2018 pod poslovnim brojem Ov-952/2018., slijedom čega je E. M. d.o.o. ovjerovljenom privatnom ispravom sukladno članku 32. stavku 3. OZ-a dokazao da je tražbina prešla na njega. Prema članku 82. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje u tekstu: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Stoga obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, pa činjenica što ovršenik nije obaviješten o ustupanju tražbine ne utječe na pravnu valjanost ugovora o ustupu. Stoga je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave jer je ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina s vjerovnika iz ovršne isprave prešla na njega kao ovrhovoditelja u smislu članka 32. stavka 1. OZ-a.

25. Stoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26. Konačno, kako je ukinuto rješenje o ovrsi valjalo je ukinuti pobijano rješenje od 21. lipnja 2019. u točki IV. izreke kojom je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, bez ispitivanja žalbenih razloga, kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 6. prosinca 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković