REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3679/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. d.d. Koločep, OIB …, kojega zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. K. i K. Nj. u D., protiv prvotuženika M. L. pok. B., drugotuženice A. T. žene I., trećetuženika P. L. pok. M., četvrtotuženice K. G. rođ. L., petotuženice M. M. rođ. L., šestotuženice N. L. pok. M., sedmotuženice D. S. rođ. L., osmotuženice J. L. rođ. B., devetotuženice K. B. rođ. L., desetotuženice P. A. rođ. L., jedanaestotuženika V. L. pok. B., dvanaestotuženika B. L. pok. P., trinaestotuženika I. S. pok. F., četrnaestotuženika P. Š. pok. L., koji su svi odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku O. D., odvjetniku u D., petnaestotuženika I. S. iz K., OIB …, kojega zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., šesnaestotuženika L. Š. pok. I. iz K., OIB …, sedamnaestotuženice M. Š. rođ. Š. iz K., OIB …, osamnaestotuženika Grada D., D., OIB …, kojega zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača, na strani prvotuženika do četrnaestotuženika i osamnaestotuženice, N. R.-D. iz S., B., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja, petnaestotuženika i umješača, protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-13/19-2 od 15. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1087/04 od 5. studenoga 2018., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-13/19-2 od 15. siječnja 2019., pa se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Revizija petnaestotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

III. Revizija umješača odbacuje se kao nedopuštena.

IV. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj "Hoteli Koločep" d.d. vlasnik:

- 80/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. Koločep, te je tuženi L. M. pok. B. dužan trpiti da tužitelj H. K. d.d. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 80/12000 dijela prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 80/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena T. A., žena I. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 80/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 18/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tuženi L. P. pok. M. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 18/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena G. K., žena M. rođ. L. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 18/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena M. M., rođena L. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 18/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena L. N., pok. M. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 18/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena S. D., rođena L. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 40/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena L. J., rođena B. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 40/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 10/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena B. K., rođena L. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 10/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 10/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena A. P., rođena L. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 10/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 700/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tužena L. V., pok. B. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 700/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 5/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tuženi L. B., pok. P. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 5/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 7840/12000 dijela prava vlasništva čest.zgr.272 k.o. K., te je tuženi Grad D., dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 7840/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 24/3600 dijela prava vlasništva čest. zem.508 i 509/2 k.o. K., te je tuženi L. M., pok. B. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 24/3600 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 24/3600 dijela prava vlasništva čest. zem.508 i 509/2 k.o. K., te je tužena T. A. žena I. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 24/3600 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 5/48 dijela prava vlasništva čest. zem.272 i 307/1 k.o. K., te je tuženi S. I., pok. F. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 5/48 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 15/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 307/2 k.o. K., te je tuženi Š. P., pok. L. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 15/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 22/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 307/2 k.o. K., te je tužena S. I., kao pravni slijednik pok. K. S., rođena Š. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 22/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

- 11/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 307/2 k.o. K., te je tuženi Š. L., pok. I. dužan trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 11/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

- 48/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 307/2 k.o. K., te je tužena Š. M., rođ. Š. dužna trpiti da tužitelj H. K. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 48/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice

II. Dužni su tuženici Grad D., M. Š., I. S. i umješač N. R.- D. naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 30.043,75 kuna, u roku od 15 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u D., poslovni broj P-1087/04 od 5. studenoga 2018. u dijelu pod toč. I. izreke i odbija tužbeni zahtjev tužitelja H. K. d.d. u odnosu na tuženike pod 15) I. S. i 18) G. D. koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj H. K. d.d. vlasnik:

- 22/144 dijela prava vlasništva čest. zem. 307/2 k.o. K., te je tuženik I. S., kao pravni sljednik pok. K. S., r. Š. dužan trpjeti da tužitelj H. K. d.d. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 22/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika;

- 7840/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. 272 k.o. Koločep, te je tuženik Grad D., dužan trpjeti da tužitelj H. K. d.d. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 7840/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i odbija zahtjev tužitelja H. K. d.d. za naknadom troškova postupka do iznosa od 7.510,75 kuna, odnosno za iznos od 22.533,00 kuna.

3. Nalaže se tužitelju H. K. d.d. naknaditi parnični trošak tuženiku pod 15) I. S. u visini od 22.656,25 kuna, tuženiku pod 18) Gradu D. iznos od 19.106,50 kuna, te umješaču na strani tuženika N. R.-D. u visini od 225,69 kuna u roku od 15 dana.".

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodeći da je drugostupanjska odluka donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP i čl. 373.b ZPP. Tužitelj je, za slučaj da revizijski sud ne dopusti reviziju na temelju čl. 382. st. 1. ZPP, podnio i reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.1. Petnaestotuženik I. S. i umješač N. R.-D., podnijeli su reviziju protiv odluke suda drugog stupnja, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Petnaestotuženik predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na njega, kao i u odnosu na šestaestotuženika L. Š. za kojeg navodi da je njegov pravni prednik, a tužitelju naložiti da mu naknadi troškove postupka. Umješač predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Revizije petnaestotuženika i umješača su nedopuštene.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP na koju se pozvao tužitelj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP odnosno ako je prvostupanjska presuda potvrđena ili preinačena jer je drugostupanjski sud prema stanju spisa našao da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze, te ako je drugostupanjska presuda donesena nakon rasprave održane pred drugostupanjskim sudom.

7.1. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska presuda je, prema navodu suda drugog stupnja i sadržaju obrazloženja odluke, donesena na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.2. Budući da drugostupanjska odluka nije donesena nakon rasprave održane pred drugostupanjskim sudom, niti je donesena na temelju čl. 373.a ZPP, nisu ostvarene pretpostavke za podnošenje revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP, pa je ovaj sud reviziju tužitelja razmotrio kao reviziju podnesenu na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, na koju odredbu se tužitelj također pozvao u podnesenoj reviziji.

8. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

8.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

8.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.

9. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik čest.zgr. 272, čest.zem. 508, 509/2 (u sklopu objekta Vila Ruža), čest.zem. 272, 268/1, 307/1, 307/2, 1426 i čest.zgr. 47/1 k.o. sve k.o. Koločep, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje tuženika kao vlasnika navedenih nekretnina, sve na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: 943-01/96-01/2880, ur.broj: 563-04-403/96 od 14. siječnja 1997. i odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP). Tužitelj se pozvao i na odredbu čl. 364. st. 6. ZVDSP, navodeći da je bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina.

10. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću i to do 1971. Naime, u postupku je utvrđeno da je najkasnije 1951. izvršen faktični prijenos posjeda predmetnih nekretnina na prednika tužitelja, te je tužitelj po svom pravnom predniku, od tada u neprekinutom posjedu istih koje koristi kao svoje vlasništvo, u kojem posjedu i korištenju ga nitko nikada nije ometao niti je postavljao vlasničke zahtjeve za predajom u posjed. Primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, sud prvog stupnja je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio primjenom paragrafa Općeg austrijskog građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se prema odredbi čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), primjenjuju kao pravna pravila. Pritom se pozvao na predmnijevu poštenja posjeda iz pravnog pravila paragrafa 328. OGZ i na predmnijevu zakonitosti posjeda iz pravnog pravila paragrafa 323. OGZ, te na načelno mišljenje proširene sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. prema kojem je za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari dovoljno vrijeme od 20 godina bez obzira je li posjed zakonit ili nije, pod pretpostavkom da je pošten, a poštenje se predmnijeva, kao i na pravno shvaćanje sudske prakse prema kojem se po osnovi dosjelosti moglo stjecati društveno vlasništvo između društveno pravnih osoba do proglašenja Ustava SFRJ 21. veljače 1974. odnosno do stupanja na snagu Zakona o udruženom radu 11. prosinca 1976.

11. Sud drugog stupnja prihvatio je žalbe petnaestotuženika I. S., osamnaestotuženika Grada D. i umješača N. R.-D., te je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na I. S. i G. D. i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik 22/144 dijela čest.zem. 307/2 k.o. K. i 7840/12000 dijela čest.zgr. 272 k.o. K., kao i zahtjev za uknjižbu njegova prava vlasništva na navedenim nekretninama.

11.1. Drugostupanjski sud je ocijenio da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja o tužiteljevu posjedovanju predmetnih nekretnina, po pravnom predniku od 1951. Naime prema ocjeni suda, iz Ugovora o razgraničenju imovinsko pravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu Hotelsko- turističkog poduzeća D. od veljače 1993., kao niti iz podataka o promjenama na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 3. studenoga 2016., ne može se zaključiti da bi tužitelj putem prednika stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću u razdoblju od 1951. do 1971. To stoga jer je prednik tužitelja u katastarskoj evidenciji upisan od 1972., pa sud ocjenjuje da od 1972. do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj: 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj: 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO) 1. rujna 1980., niti od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 4. ZVDSP i tužitelj u odnosu na osamnaestotuženika G. D., nije mogao steći vlasništvo spornih nekretnina dosjelošću.

12. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen u odnosu na petnaestotuženika, sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije dokazao po kojem pravnom osnovu, na koji način i temeljem kojeg akta je njegov prednik stupio u posjed nekretnine čest.zem. 307/2 k.o. K., koje je petnaestotuženik suvlasnik u 22/144 dijela odnosno ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo samostalno posjedovati spornu nekretninu u suvlasničkom dijelu petnaestotuženika. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na petnaestotuženika odbijen kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 28. ZOVO, te odredbe čl. 159. st. 1. ZVDSP i čl. 18. st. 1. ZVDSP.

13. Tužitelj u izvanrednoj reviziji postavlja pravno pitanje:

"Je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, te u kojem razdoblju je rok dosjedanja mogao teći?".

13.1. Tužitelj u reviziji navodi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o istome revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje, a pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama na koje se poziva kao na razloge važnosti postavljenog pitanja. Naime, tužitelj obrazlaže da je stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina dosjelošću u skladu s tada važećim propisima, koje pravo je potom pretvoreno u pravo vlasništva, utvrđenje kojeg zahtjeva u ovoj parnici, te sadržajno ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga jer je njegov pravni prednik predmetne nekretnine dobio na korištenje, posjeduje ih od 1951. i nitko mu nije osporavao pravo korištenja tih nekretnina koje su rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju procijenjene u temeljni kapital društva "Hoteli Koločep". Poziva se na odluke revizijskog suda broj Rev- 976/2012-2 od 17. studenoga 2015. i broj Rev 81/04 (Gzz 244/2004-2) od 24. studenoga 2005.

14. Petnaestotuženik I. S. u izvanrednoj reviziji postavlja pravno pitanje:

"Ako tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim da su nekretnine koje su predmet ovog postupka, a upisane su na tuženika I. S. pok. P., kao sljednika prvotno tuženih K. S. rođ. Š. pok. I. i L. Š. pok. I., te P. S. pok. S., i to za nekretnine koje nose oznaku čest.zem. 307/2, 508, i 509/2 k.o. Koločep, po bilo kojem pravnom osnovu oduzete iz vlasništva i posjeda ovom tuženiku, zašto sudovi nisu u presudama (prvostupanjskoj kao i drugostupanjskoj) u postupnosti odbili tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika, posebno jer je tuženik cijelo vrijeme postupka ukazivao sudu i protivnoj strani na nedostatak u pasivnoj legitimaciji na strani ovog tuženika?".

14.1. Obrazlažući razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje, petnaestotuženik navodi da nižestupanjskim presudama nije u cijelosti odlučeno o njegovim pravima, da je tijekom postupka dokazao da je pravni sljednik šesnaestotuženika L. Š., pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na istoga kao i u odnosu na čest.zem. 508 i 509/2 k.o. Koločep.

15. Umješač N. R.-D. u izvanrednoj reviziji postavlja pravno pitanje:

"Budući da su sve nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva u istom pravnom statusu te su se provodili isti dokazi i utvrdile iste činjenice kako je moguće da se za jedne prihvaća tužbeni zahtjev a za druge ne prihvaća?".

15.1. Obrazlažući razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje umješač se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. studenoga 2018. i presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž 553/2016 od 25. svibnja 2016.

16. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnih pitanja postavljenih u izvanrednoj reviziji.

17. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojega je tužitelj podnio reviziju važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP, dok u odnosu na pravna pitanja zbog kojih su reviziju podnijeli petnaestotuženik i umješač, revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

18. Tužitelj se s pravom poziva na odluke ovog suda broj Rev 81/2004-2 (Gzz 224/2004-2 od 24. studenoga 2005. i broj Rev 976/2012-2 od 17. studenoga 2015. u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da se je pravo korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu 11. prosinca 1976., moglo stjecati dosjelošću.

19. Odredbom čl. 364. st. 6. ZVDSP, na koji se tužitelj pozivao tijekom postupka, propisano je da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje koje je tužitelj postavio u reviziji.

20. U ovoj parnici tužitelj je nastojao dokazati da je bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina i ishoditi ispravu podobnu za upis prava vlasništva na istima. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj, koji nikada nije imao upisano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja spornih nekretnina, u posjedu istih od 1951. od kada ih kontinuirano i neometano koristi kao svoje vlasništvo.

21. Iz spisa proizlazi da je, prema podacima o promjenama na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 3. studenoga 2016., revizija posjeda na terenu izvršena 1951. (u primjeni od 1953.), te su nekretnine označene kao zgr.272, zem. 272, 307/1, 307/2, 228, 508, 509/1, 509/2, 272, 1426 sve k.o. K. upisane u posjedovni list 103 na Ugostiteljsko poduzeće K. u cijelosti, te se naknadno 1972. sve nekretnine upisuju u posjedovni list 144 k.o. K. na HTP D. u cijelosti, time što je posljednja promjena izvršena 2004. pa je zgr. 272, zem.307/1, 508, 509/1, 509/2 i 307/2 upisana na HTP D. i H. K. u idealnim suvlasničkim omjerima.

21.1. Nadalje, iz spisa proizlazi da su na temelju Ugovora o razgraničenju imovinsko pravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu Hotelsko-turističkog poduzeća D. od veljače 1993. Hotelsko –turističkom poduzeću K. (dalje: ugovor o razgraničenju) u razdiobi sredstava pripale, među ostalim, nekretnine oznake zgr. 272, 273, čest.zem. 509/1, 509/2, 508, 519/1 i 519/2, 520/2 u naravi V. R. s pripadajućim zemljištem, kao i nekretnine označene kao č.zgr. 47/1, 47/2, zem. 268/1, 268/2, 306/1, 306/2, 307/1, 307/2, 300, 301, 271, 272 u naravi V. L. s okolnim zemljištem).

22. Slijedom navedenog, polazeći od pravnog shvaćanja ovog suda da je stjecanje prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, dosjelošću bilo moguće do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu, te imajući u vidu katastarsku povijest upisa prava posjeda na predmetnim nekretninama počevši od 1951. kada je izvršena revizija katastra i sadržaj ugovora o razgraničenju, potpuno je neodlučno vrijeme dosjedanja nakon 8. listopada 1991.

23. Budući da drugostupanjski sud odlučujući o žalbama podnesenim protiv prvostupanjske presude, nije imao u vidu pravno shvaćanje revizijskog suda prema kojem se pravo korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, moglo stjecati dosjelošću do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu, nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pritom je pošao od pogrešnog zaključka da dosjedanje prednika tužitelja nije moglo početi 1951. jer je prednik tužitelja u katastarskoj evidenciji upisan od 1972., ne navodeći jasne razloge za zaključak da nema pravnog slijeda između upisanog posjednika ugostiteljskog poduzeća K. i hotelsko-turističkog poduzeća D. kao prednika tužitelja, niti razloge o tome jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava korištenja dosjelošću na predmetnim nekretninama do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. Stoga nema uvjeta za preinačenje pobijane presude, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta drugostupanjska presuda, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

24. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o podnesenim žalbama, te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje ovog suda, kao i odredbe Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj: 53/76, 57/83, 85/87, 6/88, 11/88, 77/88, 40/89, 40/89, 60/89, "Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZUR).

24.1. Naime, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odluci broj Rev 415/2023-2 od 5. rujna 2023. u situaciji kada je u vrijeme važenja ZUR društvenopravna osoba posjedovala nekretnine u privatnom vlasništvu kroz zakonom određeno vrijeme na stjecanje prava vlasništva primjenjuju se odredbe toga Zakona. Odredba čl. 268. ZUR bitno se razlikuje od instituta redovne dosjelosti propisanog odredbama ZVDSP, ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR nekretnine prelaze iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda, pa i nesavjesnog posjeda, izuzev onih koje su postale društveno sredstvo počinjenjem krivičnog djela ili privrednog prijestupa.

25. U odnosu na reviziju petnaestotuženika I. S., treba navesti da je drugostupanjski sud njegovu žalbu podnesenu protiv prvostupanjske presude prihvatio i preinačio istu na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen kao neosnovan, dakle petnaestotuženik je uspio u sporu te stoga nema pravni interes za podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke. Stoga je njegova revizija, na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, odbačena kao nedopuštena.

25.1. Nadalje, prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP, revizija petnaestotuženika I. S. nedopuštena je i u dijelu u kojem navodi da je podnosi kao nasljednik šesnaestotuženika jer u postupku nije dokazao da je njegov nasljednik. Pritom je bitno navesti da je šesnaestotuženik L. Š. pok. I. iz K., OIB:…, prema podacima iz e- spisa, preminuo 20. prosinca 2018. Prethodno je primio prvostupanjsku presudu 16. studenoga 2018. i protiv iste nije izjavio žalbu, te je navedena presuda u odnosu na njega postala pravomoćna. Stoga njegovi nasljednici, pa tako i petnaestotuženik sve i da je dokazao pravno sljedništvo, ne bi bili ovlašteni podnijeti reviziju protiv odluke suda drugog stupnja.

26. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije koju je podnio umješač, vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena jer postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio žalbe petnaestotuženika, osamnaestotuženika i umješača i u odnosu na njih odbio tužbeni zahtjev, dok se preostali tuženici, u odnosu na koje je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, nisu žalili, pa drugostupanjski sud u odnosu na njih nije niti mogao donijeti drugačiju odluku budući da tuženici u ovom predmetu nemaju položaj jedinstvenih suparničara. Osim toga, za postavljeno pitanje umješač ne navodi odgovarajuće razloge važnosti u smislu čl. 382. st. 3. ZPP jer je presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-553/2016 od 25. svibnja 2016. donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovoj parnici. Naime, u postupku u kojem je navedena odluka donesena je utvrđeno da tužitelj-protutuženik nije dokazao svoj posjed niti posjed svojih prednika na spornim nekretninama, dok je utvrđeno da su iste ušle u ostavinsku masu iza djeda tuženika-protutužitelja kao pravo korištenja, te je u zemljišnim knjigama sada uknjiženo vlasništvo prednika tuženika-protutužitelja i u katastru posjed tuženika-protutužitelja, dok je u ovom predmetu utvrđen posjed prednika tužitelja i tužitelja na spornim nekretninama.

27. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.