REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3503/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. H. iz J., …, OIB …, kojeg zastupa skrbnica i zakonska zastupnica N. H. iz J., …, OIB … i drugotužiteljice N. H. iz J., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. … d.d. Z., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici K. F. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., Pisarnica Z. I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-780/2017-2 od 8. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4116/12-48 od 7. ožujka 2017., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv točke 1. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-780/2017-2 od 8. svibnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđena točka I., II., III., IV., V. i VI. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4116/12-48 od 7. ožujka 2017. osim dijela točke II. i III. koji se odnosi na isplatu dosuđenih zateznih kamata na iznos uglavničene kamate odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika protiv točke 1. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-780/2017-2 od 8. svibnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđena točka VII. i VIII. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4116/12-48 od 7. ožujka 2017. osim u dijelu točke VIII. koji se odnosi na isplatu dosuđenih zateznih kamata na iznos uglavničene kamate i protiv točke 1. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-780/2017-2 od 8. svibnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđena točka IX., X. i XI. Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4116/12- 48 od 7. ožujka 2017. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Dopuna revizije tuženika od 12. siječnja 2021. odbacuje se kao nepravovremena.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-4116/12-48 od 7. ožujka 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 489.000,00 kuna i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 91.080,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na ukupna iznos od 580.080,00 kuna od 6. kolovoza 2012. do isplate, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju uglavničene kamate u iznosu od 32.517,85 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2013. do isplate, pod točkom III. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju uglavničene kamate u iznosu od 25.891,84 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2016 do isplate. Pod točkom IV. izreke naložio je tuženiku plaćati prvotužitelju rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 3.100,00 kuna od 1. lipnja 2016. pa ubuduće, svakog petog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate. Pod točkom V. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade isplati iznos od 6.437,05 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u točki V. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom VI. izreke naložio je tuženiku plaćati prvotužitelju na ime rente zbog izgubljene zarade počevši od 1. veljače 2014. pa ubuduće, i to od 1. veljače 2014. do 30. lipnja 2015. iznos od po 843,40 kuna mjesečno, od 1. srpnja 2015. do 31. ožujka 2016. iznos od po 852,40 kuna mjesečno te od 1. travnja 2016. nadalje iznos od po 1.676,25 kuna mjesečno, svakog petog u mjesecu za tekući mjesec tako da dospjele obroke plati odjednom, sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u točki VI. izreke prvostupanjske presude. Pod točkom VII. izreke naložio je tuženiku isplatiti drugotužiteljici pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 120.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. kolovoza 2012. do isplate, a pod točkom VIII. izreke naložio je tuženiku isplatiti drugotužiteljici uglavničene kamate sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2013. do isplate. Pod točkama IX. i X. izreke naložio je tuženiku naknaditi prvotužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 141.255,00 kuna i drugotužiteljici u iznosu od 28.750,00 kuna sve sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2017. do isplate, dok je pod točkom XI. odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-780/2017-2 od 8. svibnja 2019. pod točkom 1. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu osim u dijelu točke II., III. i VII. (ispravno bi trebalo pisati točka VIII) izreke koji se odnosi na isplatu dosuđenih zateznih kamata na iznos uglavničene kamate, u dijelu točke IX. izreke preko iznosa od 126.751,00 kuna sa zateznim kamatama i u dijelu točke X. izreke preko iznosa od 19.515,00 kuna sa zateznim kamatama te je odbio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na uglavničene kamate na iznose kako je to pobliže opisano u točki 2. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, odbio je zahtjev prvotužitelja za isplatu troškova postupka u iznosu od 14.504,00 kuna i zahtjev drugotužiteljice za isplatu troškova postupka u iznosu od 9.235,00 kuna. Pod točkom 3. odbio je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je u odnosu na prvotužitelja podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te u odnosu na drugotužiteljicu pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima. Tuženik je 12. siječnja 2021. ovome sudu podnio i dopunu revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženika iz revizije, predložili su odbiti reviziju u odnosu na prvotužitelja kao neosnovanu, a odbaciti reviziju u odnosu na drugotužiteljicu pri čemu su tražili trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. U odnosu na reviziju tuženika kojom je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja

7. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude navedeni su jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8.1. Revizijskim navodom da su razlozi suda o odgovornosti prvotužitelja za nastanak prometne nesreće u suprotnosti s odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, revident zapravo osporava pravilnu primjenu materijalnog prava o čemu će biti riječi u dijelu u kojem se obrazlaže primjena materijalnog prava.

8.2. Suprotno revizijskim navodima revidenta, nižestupanjski sudovi su dali jasne i neproturječne razloge o dosuđenju tijeka zateznih kamata.

8.3. U odnosu na revizijski navod da presude ne sadrže valjane razloge u odnosu na prigovor revidenta o potrebi uračunavanja primanja prvotužitelja s osnova osobne invalidnine valja reći da sukladno čl. 385. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ovog zakona i to između ostalog, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revizija se može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku. Budući da revident nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu zbog prigovora o potrebi uračunavanja primanja prvotužitelja s osnova osobne invalidnine i naknade za status njegovatelja, takve prigovore tuženik ne može isticati niti sada u reviziji. Osim toga, takav prigovor je i bespredmetan kraj utvrđenja sudova u ovom postupku da prvotužitelj ne ostvaruje nikakvih imovinskih prava s osnove socijalnog osiguranja (osim doplatka za tuđu pomoć i njegu koje je sud uračunao kod dosuđenja naknade štete na ime tuđe pomoći i njege) koje bi trebalo uzeti u obzir kod odmjeravanja neimovinske štete.

8.4. Suprotno navodima revidenta, sud je obrazložio zbog čega nije prihvatio prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja pa iz tog razloga nisu osnovani revizijski navodi počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Neosnovano revident navodi da je nalaz vještaka dan suprotno čl. 261. st. 2. ZPP jer je nalaz i njegovo usmeno obrazloženje jasno i neproturječno pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP, a revidentu je za napomenuti da nezadovoljstvo tuženika rezultatom vještačenja koje nije u skladu s njegovim viđenjem predmeta ne predstavlja razlog za određivanje novog vještačenja.

10. Neosnovano je i pozivanje revidenta na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 8. ZPP na koju ukazuje revident, jer je drugostupanjski sud u obzir uzeo sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pri čemu su ocijenjene sve odlučne činjenice.

11. Pored toga, drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a odgovorio na sve odlučne žalbene navode pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

12. U odnosu na revizijske navode tuženika koji se iscrpljuju u osporavaju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza o postojanju prikladne površine za kretanje pješaka valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

13. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident u reviziji.

14. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i rente te izgubljene zarade koju je prvotužitelj pretrpio u prometnoj nesreći.

15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj … stradao u prometnoj nesreći kao pješak kad je na njega teretnim vozilom naletio osiguranik tuženika,

- da je osiguranik tuženika pravomoćno oglašen krivim u kaznenom postupku za izazivanje prometne nesreće u kojoj je teško ozlijeđen prvotužitelj,

- da se prvotužitelj kao pješak kretao u naseljenom mjestu, uz desni rub kolnika na kojem nije bilo nogostupa leđima okrenut vozaču teretnog vozila krećući se u istom smjeru, noću, bez javne rasvjete,

- da se pored kolnika nalazi makadam koji je neravan i ispunjen rupama i vodom te koji je neprikladan za kretanje pješaka,

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je do naleta osiguranika tuženika na prvotužitelja došlo na oko 3 do 5 metara prije pronađenih tragova krhotine plastike otpale s teretnog vozila i krvi tužitelja koji tragovi su pronađeni razasuti na makadamu uz zapadni rub kolnika odnosno prije velike rupe na makadamu,

- da iz dopisa Centra za socijalnu skrb, dopisa Grada Z. i općine J. proizlazi da prvotužitelj ne ostvaruje nikakva imovinska prava s osnove socijalnog osiguranja,

- da prvotužitelj ostvaruje pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev i prvotužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu zaključivši da nema doprinosa prvotužitelja u smislu čl. 1092. ZOO, a primjenom čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO dosudili su mu naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade te rentu na ime tuđe pomoći i izgubljene zarade.

17. Tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što smatra da je prvotužitelj prekršio odredbu čl. 124. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama što predstavlja razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti prema čl. 1067. st. 2. ZOO. Nadalje, revident spori da bi kamate na dosuđeni iznos štete mogle teći od podnošenja odštetnog zahtjeva jer da tada liječenje još nije bilo završeno nego da bi trebale teći od presuđenja. Nadalje, navodi i da sud nije uračunao u imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege naknadu s osnova statusa njegovatelja te da sud nije uračunao primanja s osnova osobne invalidnine od Centra za socijalnu skrb pri odmjeravanju naknade neimovinske štete.

18. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11 - dalje: ZOSPC) propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, a stavkom 3. istog članka propisano je da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZOSPC iznimno od članka 124. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci se mogu kretati kolnikom.

19. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se uz cestu na mjestu nesreće nalazi neravni makadam ispunjen rupama na kojem je parkiran kamion s prikolicom uz čitavu dužinu kojeg kamiona i prikolice se nalaze rupe. Stoga i prema shvaćanju ovog suda ovakva površina uz kolnik nije bila površina prikladna za kretanje pješaka.

20. Zbog navedenog proizlazi da se prvotužitelj u ovoj konkretnoj situaciji kretao u skladu s čl. 125. st. 1. ZOSPC pa prvotužitelj svojim kretanjem uz desni rub kolnika nije pridonio nastanku prometne nesreće prema čl. 1067. st. 2. ZOO.

21. Pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su dosudili zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017., Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. i nizu drugih odluka. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

22. Odredba čl. 12. ZOOP glasi:

(1) Odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti:

– obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno

– utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(3) U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka.

(4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno od činjenice da se u konkretnom slučaju prvotužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 6. kolovoza 2012., pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su dosudili kamate od odštetnog zahtjeva, a revident pogrešno izjednačava pojam mogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete s nastankom štete.

24. Vezano za revizijski navod da sud nije uračunao u imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege naknadu s osnova statusa njegovatelja valja reći da tijekom postupka nije utvrđeno da je supruga prvotužitelja takvu naknadu uopće primala budući da iz dopisa Centra za socijalnu skrb, dopisa Grada Z. i općine J. jasno proizlazi da tužitelj ne ostvaruje nikakva imovinska prava s osnove socijalnog osiguranja pa su stoga ovakvi revizijski navodi revidenta neosnovani.

25. U odnosu na revizijski navod da sud nije uračunao primanja tužitelja s osnova osobne invalidnine pri odmjeravanju pravične novčane naknade neimovinske štete valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-17 od 21. studenog 2022. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"U parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može se umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/29, 133/20 i 18/22), slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir.".

26. Stoga neosnovano revident ističe u reviziji da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije uračunao primanja s osnova osobne invalidnine u naknadu neimovinske štete.

27. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu u odnosu na prvotužitelja.

28. Iz revizije tuženika proizlazi da tuženik u ovoj pravnoj stvari revizijom pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

29. U odnosu na reviziju tuženika kojom on osporava odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

30. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

31. Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženika.

32. U odnosu na reviziju tuženika kojom je odlučeno o zahtjevu drugotužiteljice

33. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. tog članka.

34. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

35. Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji.

36. Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

37. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je drugotužiteljica supruga prvotužitelja koji je stradao u prometnoj nesreći … koju je prouzročio osiguranik tuženika i u kojoj je prvotužitelj pretrpio takve ozljede da je kod njega zaostao osobito težak invaliditet u omjeru od 100% s obzirom da se prvotužitelj nalazi u stanju vigilne kome, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 1101. ZOO drugotužiteljici kao supruzi prvotužitelja dosudili pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

38. Revident je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:

"Je li u primjeni odredbi čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima u svezi s odredbom čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravni stav drugostupanjskog suda iznesen u osporenoj presudi o nepostojanju doprinosa pješaka za nastanak prometne nesreće u proturječnosti s pravnim stajalištem koje je u podjednakoj činjeničnoj i pravnoj situaciji iznio Vrhovni sud RH u odluci Rev-338/10 o postojanju doprinosa pješaka jer se protivno odredbi čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa kretao kolnikom umjesto površinom prikladnom za kretanje pješaka izvan kolnika koja protupravnost je bila u uzročno vezi s nastankom prometne nesreće i stradavanjem pješaka uslijed naleta motornog vozila koje se kretalo po kolniku iza pješaka i u istom smjeru kao i pješak, a do kojeg naleta ne bi došlo u slučaju da se pješak kretao površinom izvan kolnika prikladnom za kretanje pješaka?

Je li postupanje oštećenika koji je sudjelovao kao pješak i protivno odredbi čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama se kretao kolnikom umjesto površinom izvan kolnika prikladnom za kretanje pješaka, a radi čega je došlo do naleta motornog vozila koje se kretalo kolnikom na pješaka, predstavlja razlog za djelomično oslobođenje imatelja opasne stvari od odgovornosti imatelja opasne stvari odlučno samo to je li on odnosno osoba za koju on odgovara poduzeo sve mjere opreznosti radi izbjegavanja nastanka štetnog događaja ili su od jednakog značaja i mjere opreznosti poduzete od samog oštećenika te je li pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj drugostupanjskoj odluci o nepostojanju doprinosa oštećenika, pješaka u prometu, za nastanak štetnog događaja koji se kreće kolnikom umjesto površinom izvan kolnika prikladnom za kretanje pješaka i krši odredbu čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koja protupravnost oštećenika pješaka je bila u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće, u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odluci Vrhovnog suda Rev-338/10?".

39. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident se pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-338/10 od 18. rujna 2013.

40. Postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da se prvotužitelj kao pješak kretao protivno odredbi čl. 124. st. 3. ZOSPC i da je u konkretnom slučaju postojala površina prikladna za kretanje pješaka jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova kao što je već navedeno pod točkom 19. ove odluke, a odgovor na ta pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga od odgovora na postavljena pitanje ne ovisi ishod spora pa postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

41. Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju protiv presude kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev drugotužiteljice.

42. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude.

43. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tuženika 3. lipnja 2019. (povratnica na poleđini lista 401 spisa) te je rok iz čl. 382. st. 4. ZPP za podnošenje revizije, za tuženika počeo teći slijedeći dan nakon što je njegov punomoćnik zaprimio drugostupanjsku presudu tj. 4. lipnja 2019.

44. Posljednji dan roka za izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude bio je 3. srpnja 2019., koji je bio radni dan (srijeda). Dopunu revizije potrebno je podnijeti u istom roku kao i reviziju odnosno u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

45. S obzirom da je tuženik dopunu revizije podnio neposredno ovom sudu 12. siječnja 2021., dakle izvan propisanog roka od trideset dana od primitka drugostupanjske presude, slijedi da je njegova dopuna revizije nepravovremena.

46. Pri tome valja reći da je rok za podnošenje revizije pa tako i dopune revizije zakonski, prekluzivni, procesnopravni rok.

47. Valjalo je stoga, na temelju čl. 392.b st. 1. ZPP, dopunu revizije tuženika odbaciti kao nepravovremenu.

48. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčič, v.r.