Broj:10.P-2088/2019-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz K. OIB,

zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V. protiv tuženika

A. B. d.d. iz Z., OIB, zastupanog

po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. prosinca 2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja T. P., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. B. iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. Š., odvjetnika iz O., nakon donošenja i objave dana 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku A. B.d.d., sa sjedištem u Z., OIB: 14036333877, da tužitelju I. G. iz K., OIB:, isplati iznos od 9.350,78 kuna/1.241,05 eura[1]

(slovima: devettisućatristopedesetkunaisedamdesetosamlipa/tisućudvjestočetrdeset jedaneuroipetcenti) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 41.87 kuna / 5.56 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 107.14 kuna / 14.22 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 119.55 kuna / 15.87 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 195.61 kuna / 25.96 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 177.58 kuna / 23.57 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 240.08 kuna / 31.86 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 207.31 kuna / 27.51 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 182.41 kuna / 24.21 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 259.96 kuna / 34.50 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 303.29 kuna / 40.25 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 267.79 kuna / 35.54 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 272.47 kuna / 36.16 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 253.78 kuna / 33.68 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 259.34 kuna / 34.42 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 341.37 kuna / 45.31 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 353.13 kuna / 46.87 eura od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 447.58 kuna / 59.40 eura od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 419.20 kuna / 55.64 eura od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 359.75 kuna / 47.75 eura od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 356.72 kuna / 47.34 eura od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 351.00 kuna / 46.59 eura od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 371.74 kuna / 49.34 eura od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 390.96 kuna / 51.89 eura od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 391.58 kuna / 51.97 eura od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 380.15 kuna / 50.45 eura od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 383.80 kuna / 50.94 eura od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 1,915.62 kuna / 254.25 eura od 30.05.2012. godine pa do isplate,

do 30. lipnja 2011., po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011., do 31. srpnja 2015., po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d.. sa sjedištem u Z., OIB:, da tužitelju I.G. iz K., OIB:, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.659,38

kuna/1.812,91 eura (slovima: trinaesttisućašestopedesetdevtkunaitridesetosamlipa /tisućuosamstodvanaesteuraidevedesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika S. b. d.d. O., sklopio Ugovora o kreditu broj , dana 13. rujna 2005., koji je potvrđen dana 15. rujna 2005., od strane javnog bilježnika D.Đ. iz D. M., pod brojem

OU-274/05-1, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita na rok otplate od 7 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima. Ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva a koja se od početnih 4,90% godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu, a tečaj CHF u odnosu na kunu je tijekom otplate kredita povećan i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna i Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 04. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj, kao korisnik kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom na osnovu koje bi mogao precizirati svoje potraživanje i to: knjigovodstvenu karticu kredita, specifikaciju uplata po kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa (jednostrane odluke banaka), prvi otplatni plan i cjelokupni otplatni plan u CHF. Radi se o dokumentaciji koju ima tuženik i koju je tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužan dati tužitelju, ali ih je na traženje tužitelja odbio dati. Stoga tužitelj ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiji isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 10.001,00 kn, pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima i CHF ili ugovor o kreditu u kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a tužitelj je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF s promjenjivom kamatnom stopom, očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent sa djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana. Tužitelj je samostalno izabrao sklapanje baš kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu pa tako i odredba o valuti obveze bili protivni Ustavu prisilnim propisima i moralu društva. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je banka mogla procijeniti kretanja tečaja CHF. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. S obzirom da tužitelj navodi pravni stav, kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu broj P-1401/2012, prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32 ZPP-a, stoga tuženik navodi kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od 5 godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U slučaju kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovo teći ispočetka. Tužitelj pogrešno ističe kako se na predmetni ugovor o kreditu treba primijeniti pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012, te presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, a čak kada bi se primijenila i pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Ne protivi se dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja, ali smatra da bi vještak pri izradi nalaza i mišljenja trebao koristiti kamate primjenjive na HRK kredite. Naime, ako tužitelj tvrdi da se izračun treba izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu, tada je potrebno i obračun kamatne stope izvršiti u skladu sa HRK kreditom. Predlaže saslušanje svjedoka J. D., na okolnost da su tužitelju bile objašnjene prava i obveze iz ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj, dana 13. rujna 2005., sklopljen 15. rujna

2005.; otplatni plan za Ugovor o kreditu; početni otplatni plan za Ugovor o kreditu; kamatna stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku D.V. C. iz O. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. srpnja 2020., te saslušao vještaka na ročištu od 17. listopada 2022., saslušao tužitelja u svojstvu stranke i svjedoka J. D..

4. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je dana 13. rujna 2005. tužitelj zaključio Ugovor o kreditu sa S. B. d.d., broj:, koji je potvrđen dana 15. rujna 2005., kod Javnog bilježnika, na

iznos u visini od 16.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom, je ugovorena kamatna stopa u visini od 4,90% godišnje (promjenjiva), sa rokom vraćanja od 7 godina. Promjena visine kamatnih stopa kroz razdoblje trajanja kredita je bila 4,90% godišnje, od 19. rujna 2005., do 1. rujna 2007., 5,40% godišnje od 1. rujna 2007., do 1. prosinca 2008., 6,00% godišnje od 1. prosinca 2008., do 1. svibnja 2009., 6,75% godišnje od 1. svibnja 2009., do 1. prosinca 2010., 6,50% godišnje od 1. prosinca 2010., do 1. listopada 2011., i 6,30% godišnje od 1. listopada 2011., do 30. svibnja 2012. Visina anuiteta sa kamatom od 4,90% godišnje iznosi 225,75 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 5,40% godišnje iznosi 228,56 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 6,00% godišnje iznosi 231,16 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 6,75% godišnje iznosi 234,04 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 6,50% godišnje iznosi 233,57 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 6,30% godišnje iznosi 233,30 CHF. lz pregleda prometa za klijenta, koji je dostavio tuženik, a koji se nalazi na listovima spisa 36 - 43 je vidljivo da je kredit korišten dana 30. rujna 2005., kada je srednji tečaj Hrvatske narodne banke bio 4,773291 kn za 1 CHF. Visina anuiteta iz prvog otplatnog plana je 225,75 CHF (listovi 45 - 47 spisa), pa je nastavno na navedeno visina anuiteta iskazana u kunama 225,75 CHF x 4,773297 kn=1,077,57 kn. Kredit je prijevremeno otplaćen 30. svibnja 2012., i to je prikazano u izračunu. Nalaz i izračun su sačinjeni na način da je kroz razdoblje trajanja kredita kao obveza iskazan anuitet koji je izračunat, temeljem prvog otplatnog plana i tečaja prilikom korištenja kredita, u mjesečnoj visini od 1.077,53 kn. Prilikom prijevremene otplate kredita 30. svibnja 2012., je prema prvom otplatnom planu trebalo uplatiti 5.324,99 kn (1.115,58 CHF na listu 47 spisa x 4,773291 kn), i tom je prilikom nastala preplata u visini od 1.915,62 kn. Ukupno izračunata preplata od travnja 2007., do prijevremene otplate kredita 30. svibnja 2012., iznosi 9.350,78kn, uz napomenu da su iznosi koji su prikazani sa negativnim predznakom iznosi koji su manje plaćeni u odnosu na početno izračunati anuitet, a iznos od 9.350,78 kn, je iznos u kojem su prikazane više i manje plaćene razlike. Slijedom navedenog u 2007. godini je manje plaćeno 528,65 kuna, u 2008. godini je manje plaćeno iznos od 488,73 kune, u 2009. godini je više plaćeno iznos od 688,95 kuna, u 2010. godini je više plaćeno iznos od 1.859,94 kune, u 2011. godini je više plaćeno iznos od 3.985,42 kune, i u 2012. godini je više plaćeno iznos od 3.833,85 kuna, na ime razlike kamata i tečaja.

5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uredio tužbeni zahtjev 20. kolovoza 2020., na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 9.350,78 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak pri izračunu primijenio pogrešan tečaj budući je kredit isplaćen 19. rujna 2005., te je trebalo primijeniti tečaj 4,783171 kuna za 1 CHF. Vještak je propustio umanjiti iznos ukupnih uplata za predmetni kredit za naplaćene zatezne kamate i iznose anuiteta od 500,80 kuna, budući isti nisu predmet vještačenje. Tuženik je simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom vještaku utvrdio da bi eventualna razlika iznosila 8.271,57 kuna, a ne 9.350,78 kuna, kako je to vještak pogrešno izračunao. Tuženik osporava i metodologiju koja je korištena prilikom izrade nalaza, budući je izračun izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, što je bilo protivno volji stranaka u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 20. kolovoza 2020., budući je tuženik podneskom od 27. veljače 2020., dostavio dokumentaciju te je tužitelj bio obvezan sukladno članku 186 b. stavak 4. ZPP-a određeno naznačiti tužbeni zahtjev, a što nije učinio. Tuženik također osporava da bi tužitelj imao pravo na isplatu iznosa zajedno sa zateznim kamatama. Tuženik podneskom od 16. prosinca 2020., je postavio zahtjev za izuzeće društva D.V. C. d.o.o. i vještačenje D.

V. u ovom predmetu, budući su ispunjene okolnosti iz članka 71. stavak 1. točka 7. Zakona o parničnom postupku, u svezi s člankom 254. ZPP-a, budući vještakinja vodi postupak protiv A. b. radi utvrđenja i isplate, gdje tvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF, pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-1539/2019, iz kojeg razloga ista nije objektivna i neprostrana te je u sukobu interesa.

6. Očitujući se na primjedbe tuženika, tužitelj po punomoćniku navodi da nije sporno da je volja ugovornih strana bila zaključiti kredit s promjenjivom kamatnom stopom, međutim sporan je način mijenjanja kamatne stope, budući je tuženik istu mijenjao jednostranom odlukom bez ikakvom pregovaranja, a u samom ugovoru o kreditu nisu ugovoreni parametri na osnovu kojih će se kamatna stopa mijenjati, pa je prema tome ista neodrediva pa time i ništetna. Kolektivnom presudom na koju se pozvao tužitelj, utvrđeno je da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a koje pravno utvrđenje je obvezujuće u ovom postupku. Posljedica utvrđene ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je upravo početna kamatna stopa kao jedina poznata kamatna stopa i jedina o kojoj se pojedinačno pregovaralo pa je stoga vještak ispravno postupio kada je pri izradi vještačenja upotrijebio početnu kamatnu stopu i početni tečaj, a svoj nalaz i mišljenje je napravio u skladu s nalogom suda. U odnosu na tuženikov prigovor kojim se protivi preinaci tužbenog zahtjeva od 20. kolovoza 2020., tužitelj ističe da je isti sukladan odredbi članka 186. b. jer je tužitelj tek nakon provedenog financijskog vještačenja bio u mogućnosti postaviti točan tužbeni zahtjev. Prigovor tuženika postavljenom zahtjevu za plaćanje zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnog anuiteta pa do isplate, je neosnovan, jer je suprotan odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Sama činjenica da je tuženik u Ugovoru o kreditu koristio nepoštene pa posljedično tome i ništetne ugovorne odredbe, nedvojbeno dovodi do zaključka da je tuženik nepošteni stjecatelj. U odnosu na zahtjev za izuzećem vještaka tužitelj navodi da je isti postavljen tek 19. prosinca 2020., odnosno nakon što je bio nezadovoljan izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka D. V., koji je dostavljen sudu još 16. srpnja 2020. Ukoliko je tuženik imao primjedbu na izbor vještaka isti je mogao prigovoriti na ročištu 10. lipnja 2020., kada je sud imenovao vještaka, međutim tuženik tada nije prigovorio imenovanju istog, nego tek kada je primio nalaz i mišljenje kojim je bio nezadovoljan. Tuženik netočno navodi da D. V. vodi identičan CHF postupak protiv tuženika pred Općinskim sudom u Osijeku, pod brojem P-1539/2019, budući je D. V. 16. prosinca 2020., povukla predmetnu tužbu, što je opće poznata informacija na Općinskom sudu u Osijeku, no tuženik je već 19. lipnja 2020., kada je D. V. bila određena za vještaka znao tu činjenicu pa ju je propustio istaknuti na vrijeme. Ujedno tužitelj ističe kako tuženik ne navodi nit jedan jedini argument koji ukazuje što to nije u nalazu i mišljenju vještaka D. V. napravljeno po pravilu struke. Naime, svaki sudski vještak, pa tako i D. V. prisegnuti su da će svoj nalaz i mišljenje dati istinito i objektivno te prema pravilima svoje struke. Slijedom navedenog predlaže odbiti zahtjev tuženika za izuzećem vještaka jer je isti usmjeren samo na odugovlačenje postupka i stvaranje novih troškova.

7. Podneskom od 14. listopada 2022., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute RH.

8. Saslušan na ročištu od 17. listopada 2022., vještak je cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja navodeći da je iz dokumentacije na listovima spisa 36-43, a koju dokumentaciju je dostavio tuženik, navedeno da je kredit korišten 30. rujna 2005., a ne 19. rujna 2005., kako to u podnesku navodi tuženik. Iznosi uplata po predmetnom kreditu, a koji se odnosi na zatezne kamate, nisu prikazani u ovom izračunu, a tuženik je sačinio simulaciju izračuna i to primjenom tečaja od 19. rujna 2005., gdje je došao do iznosa od 8.271,57 kuna, međutim iz dokumentacije u spisu nije razvidno da je kredit isplaćen 19. rujna 2005., već upravo 30. rujna 2005. Nadalje, tuženik osporava metodologiju te navodi da je izračun izvršen kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, odnosno kao da nije ugovorena valutna klauzula, međutim isto je naloženo od strane suda te je vještak u izračunu postupio po navedenom nalogu.

9. Iz iskaza svjedoka J. D. slijedi da je u to vrijeme radila u S.

b. d.d., na poslovima referenta za odobravanje kredita. Konkretnog kredita se ne sjeća, a tužitelja pozna iz viđenja. U to vrijeme nije bila osobni bankar. Ne sjeća se da joj se tužitelj obraćao vezano za predmetni kredit i nema neposrednih saznanja u vezi istog. U navedeno vrijeme bilo je kredita u eurima i CHF, to su bili stambeni krediti, a da li je bilo fiksne kamatne stope na navedene kredite se ne sjeća. Objašnjavali su korisnicima kredita na njihove upite pojedine ugovorne odredbe, ukoliko su klijenti postavljali upite. Nije mogla predvidjeti rast tečaja CHF-a, a ugovori su bili "šprancirani".

10. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je predmetni kredit podigao za renoviranje obiteljske kuće u iznosu od 16.000,00 CHF, na 7 godina. To je u banci bilo ponuđeno kao najpovoljniji kredit, a budući je to njegova banka, vjerovao im je. Taj kredit su mu ponudili kao najpovoljniji i ništa u drugim valutama mu nisu ni nudili. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu bilo mu je jasno da ista može malo porasti, no nije očekivao veći porasta kamatne stope, niti mu je itko objašnjavao da može doći do većeg porasta kamatne stope, niti ga je itko upozoravao na rast CHF-a, a u to vrijeme je CHF bio stabilna valuta i nije znao, niti ga je itko upozorio da bi rast tečaja mogao biti takav. Kredit je bio kao unaprijed pisani obrazac, a uvjete kredita iz tog obrasca je pročitao, no međutim uvjeti su bili ili uzmi ili ostavi i o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije mogao pregovarati. Rata mu je od početno ugovorenih 600,00 kuna, rasla do 1.000,00 kuna mjesečno, a kredit je u cijelosti otplatio. Budući je A. b., odnosno tada S. b., bila njegova banka

i u toj banci je primao plaću, nije se interesirao u vezi uvjeta za podizanje kredita u nekoj drugoj banci. Osobni bankar mu nije objasnio koji konkretni parametri utječu na promjenu kamatne stope. Osobni bankar mu nije objasnio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Da mu je osobni bankar objasnio da rate mogu skočiti u tolikoj mjeri, nikada ne bi sklopio takav ugovor. Nije imao prigovore na sadržaj Ugovora o kreditu i u to vrijeme nije znao za sklapanje drugih kredita u drugim valutama, jer je vjerovao preporuci svoje banke. To mu je bio prvi i posljednji kredit koji je u životu podigao.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika te odbio prijedlog punomoćnika tuženika za dopunom vještačenja na način da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu, a kako na ročištu od 17. listopada 2022., tuženik nije ostao kod prijedloga za izuzećem vještaka, a vještak se očitovao na primjedbe tuženika na navedenom ročištu, to je za pretpostaviti da je tuženik odustao od zahtjeva za izuzećem vještaka, pa o istom sud nije niti odlučivao.

12. Prigovor tuženika da se presude u kolektivnom sporu ne odnose na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. b. d.d., sud smatra neosnovanim iz razloga što je uvidom u Sudski registar RH utvrđeno da je S. b. d.d. O. iz O., sa sjedištem u O. upisana u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102, Trgovačkog suda u Osijeku, pripojena H.A.A.B. d.d. iz Z., na Izvanrednim skupštinama obiju banaka u lipnju 2008., odnosno na temelju Odluke glavne skupštine društva S. b. d.d. O., od 19. lipnja 2008., te Glavne

skupštine društva H.A.A.B. d.d. iz Z., od 19. lipnja 2008., kojim se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa povećanja temeljenog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju Odluke Izvanredne glavne skupštine društva H.A.A.B. d.d., od 29. siječnja 2009.. Slijedom navedenog, H.A.A.B. d.d. postala pravni slijednik pripojene banke, a sukladno članku 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, kojim je, između ostalog, propisano da upisom pripajanja u Sudski registra u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. H.A.A.B. d.d., od 11. srpnja 2016., mijenja ime u A. b. d.d.. Naime,

utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnose se i na prednika tuženika S. b. d.d., budući je navedenom presudom

obuhvaćeno i razdoblje u kojem je S. b. d.d., postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. b. d.d., ne postoji jer je pripojena H.A.A.B. d.d., a tuženik je u

predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. d.d., nisu ništetni, pa se navedena presuda odnosi i na tuženika, neovisno o

tome je li ugovor zaključila S. b. d.d. ili H.A.A.B. d.d., s

obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Slijedom navedenog pravno utvrđenje iz kolektivnog postupka odnosi se i na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. b. d.d..

13. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H.A.A.B. d.d. Z.

(pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. b. d.d.), u razdoblju od 10.

rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

14. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

15. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

18. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

19. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

20. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242- 62000148330/05, dana 13. rujna 2005., na iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, odnosno, na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 7 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 4,90% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 225,75 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plasmana kredita, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,773291 kuna za 1 CHF, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za 1 CHF na dan plaćanja, a predmetni kredit nije konvertiran i u cijelosti je otplaćen 30. svibnja 2012. Tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

21. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

22. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja kao osnovan za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 5140030242-62000148330/05, dana 13. rujna 2005., između tužitelja i pravnog prednika tuženika S. b. d.d. O., u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom

postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

23. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a, pa je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 9.350,78 kuna na ime preplaćenih kamata i na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK – tečajne razlike, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to zatražio tužitelj nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za cijelo vrijeme otplate kredita, sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,90 % godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do otplate kredita u 30. svibnja 2012., a koji iznosi su utvrđeni provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

24. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima(Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima od 7. siječnja 2020., i 10. lipnja 2020., u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 24. siječnja 2020., u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 17. listopada 2022., u iznosu 750,00 kuna, zastupanje na ročištu od 1. prosinca 2022., u iznosu od 1.125,00 kuna, sastav obrazloženih podnesaka od 20. kolovoza 2020., 16. studenog 2020., 16. rujna 2022., u iznosu od 750,00 kuna za svaki podnesak, ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.171,88 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kune, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 13.659,38 kuna, stoga odluka kao pod II/izreke presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška neosnovan i to za sastav podneska od 1. srpnja 2020., i podneska od 14. listopada 2022., u iznosu od 75 bodova za svaki podnesak, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, kao i trošak u odnosu na vrijednost boda od 15 kuna do stupanja na snagu Izmjena tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 126/22 od 28. listopada 2022.), koja izmjena stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.

U Osijeku, 6. prosinca 2022.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika