K-992/2022-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Anti Unkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje J. B. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 107/17 – dalje: KZ/11), na temelju optužnice O. u S. broj K-DO-1675/15 od 17.

prosinca 2015. godine, a koja optužnica je izmijenjena na raspravi dana 17. listopada 2022. godine, nakon održane javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine u prisutnosti savjetnice O. u S. A. A., okrivljene M. T. osobno,

branitelja okrivljene B. M., odvjetnika u S. i punomoćnice oštećenika V. M. G., odvjetnice u S., dana 5. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENA: M. T., kći F. i K.

rođene J., rođena … u J.,

R. K., s prebivalištem u P.,

.  državljanka RH,  sa

završenom  SSS,  trgovac,  zaposlena na pola radnog vremena u tvrtki K. j.d.o.o. s primanjima oko 1.800,00 kn, OIB: … udana, majka troje djece (od kojih je dvoje mal.)

k r i v a  j e

I. što je neutvrđenog dana u travnju 2015., na području S., u cilju da Ž. P. osmatra kretanje B. B., u tu svrhu ga angažirala uz novčanu naknadu slijedom čega je imenovani na njezino traženje i nagovor od travnja do srpnja 2015. svakodnevno dolazio ispred optike „K." u S., …, gdje bi stajao i

gledao put unutrašnjosti za vrijeme dok bi trajala smjena imenovane, a po završetku iste hodao za njom po gradu, a kada bi se ona negdje zaustavila, čekao bi ju, nakon čega bi nastavio ići za njom dok ne bi došli do mjesta gdje je parkirala automobil te je vozio za njom skuterom i automobilom po gradu, što je sve kod B. B. izazvalo osjećaj straha i nespokoj,

II. dakle, drugoga s namjerom potaknula da ustrajno i kroz dulje vrijeme prati i uhodi drugu osobu i time kod nje izazove tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

III. čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - poticanjem na počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja - djelo opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. Kaznenog zakona/11."

IV. Stoga se, temeljem čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. KZ/11, okrivljena M. T.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Potom se, temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenoj M. T. izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljena osuđena neće izvršiti ako okrivljena M. T. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljena M. T. i dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 EUR (stotridesetdva eura sedamdesetdva centa).

Obrazloženje

1. O. u S. podiglo je pred ovim sudom

optužnicu pod brojem K-DO-1675/15 od 17. prosinca 2015. godine protiv okrivljenika M. T. i dr. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, a koja optužnica je izmijenjena podneskom O. u S. od 21. listopada 2020. godine, kao i na raspravi dana 17. listopada 2022. godine tako da se sada okrivljenoj M. T. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela poticanja na počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. st. 1. KZ/11.

2. Na raspravi dana 5. prosinca 2022. godine okrivljena M. T. je navela da u cijelosti ostaje kod svoje iznijete obrane pred zamjenikom O. u S. od 3. prosinca 2015. godine. U bitnom je navela da se ne smatra krivom jer da je angažirala Ž. P. na kojeg ju je uputio njezin poznanik P. R. da dolazi

ispred optike K. u Z. kako bi pratila je li njezin suprug dolazi

posjećivati B. B. u ovu optiku, a sve kako bi utvrdila jesu li isti u ljubavnoj vezi. N. kako ju je P. R. osobno upoznao sa Ž. P. te njemu

platila na ruke oko 100,00 kn po danu pa mu je ukupno za usluge praćenja platila oko 1.000,00 kn. Posebno navodi da nije kazala Ž. P. da prati B. B. nakon što iziđe iz dućana.

3. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08, suglasnošću predstavnice optužbe, a bez suglasnosti okrivljene i branitelja okrivljene pročitan su iskazi ranije ispitanih svjedoka D. B., M. H., B. B., Š. P., V. Š.,

dok su u dokazne svrhe, pregledane dvije fotografije priložene od strane oštećene B. B. u koverti (list 19 spisa), zatim pročitana presuda Općinskog suda u S. broj K-854/21 od 26. travnja 2022. g. kao i presuda i rješenje Županijskog suda

u Zagrebu broj Kž-726/22 od 6. rujna 2022. g te izvod iz K. za okrivljenu.

3.1. Branitelj okrivljenika predložio je da se ispitaju P. R. i Ž. P.

jer bi iz iskaza tih svjedoka došli do odlučnih okolnosti koje su bitne za odlučivanje u ovom kaznenom predmetu, dok je predstavnica optužbe usprotivila prijedlogu za ispitivanjem navedenih svjedoka jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

3.2. Sud je odbio prijedlog branitelja okrivljene za ispitivanjem navedenih svjedoka jer je isti usmjeren na odugovlačenje postupka, a radi se o bivšim suoptuženicima okrivljene, koji su tijekom prethodnog postupka iznijeli svoju obranu te sud smatra da je na taj način činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

3.3.Također branitelj okrivljenika je predložio vratiti izmijenjenu optužnicu u fazu potvrđivanja optužnog vijeća jer je naknadno mijenjanje optužnice u odnosu na vrijeme počinjenja djela očito napravljeno kako bi optužba mogla postupati "po pravodobnom prijedlogu za progon" jer sve te naknadne izmijene ne mogu ozakoniti optužnicu koja nije imala uvjeta za podizanje pa su svi dokazi u postupku koji su izvedeni pred sudom nezakoniti i treba ih izdvojiti iz spisa.

3.4. Ovdje treba kazati da se okrivljenoj stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja u razdoblju od travnja do svibnja 2015. godine, a iz naknadnog iskazivanja oštećene došlo se do zaključka da je ista praćena sve do srpnja 2015. godine o čemu postoji zapisnik o zaprimanju kaznene prijave PU SD kao objektivan dokaz prijave oštećene, a kako se radi o istom događaju sud smatra kako izmijenjenu optužnicu ne treba ponovno potvrditi jer nije došlo do prekoračenja optužbe te su svi dokazi prethodno izvedeni zakoniti.

3.5. Stranke nisu imale drugih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda kako je okrivljena M. T. počinila kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st.

1. u svezi s čl. 37. KZ kako joj se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

5. Tako oštećena B. B., kako na raspravi tako i tijekom prvog ispitivanja navodi kako je u travnju 2015. godine primijetila nepoznatog starijeg muškarca s bradom, visine oko 180 cm ispred svoje optike kada bi promatrala kroz izlog iste. U razgovorima s djelatnicima obližnjih trgovina da je doznala kako je taj muškarac već neko vrijeme promatra, a nakon što izađe iz optike da krene za njom. Jedne subote početkom svibnja iste godine da je krenula put trajektne luke gdje ju je sin čekao s automobilom da bi je putem sustigla V. T. i kazala kako je primijetila, hodajući za njom, kako je prati jedan muškarac koji stoji skriven iza reklame, što se i sama uvjerila kada se okrenula, a tog muškarca vidio je i njezin sin koji je došao po nju, pa je zbog toga izvijestila djelatnike policije, ali kada su se isti pojavili taj dan se taj muškarac nije pojavio. Jedne prigode vidjela je i drugog muškarca koji je bio sakriven iza frižidera trafike i gledao put njezine optike, a kojeg je fotografirala, koje fotografije je priložila u spis. Tako je kada je izišla iz optike i krenula put automobila njezina bivša djelatnica M. H. nazvala i kazala da je prati jedan muškarac, pa je u strahu trčala do automobila. Sve ovo ispričala je svom sinu i dogovorila s njim da ju prati kada ide s posla kako bi se uvjerio hoće li je netko pratiti, pa je tako primijetila i trećeg muškarca da hoda za njom od P. u gradu. Kada je došla do zgrade L. u S., po tog muškarca došao je drugi

muškarac s automobilom marke R. S. a nakon toga ga je ponovno

vidjela pokraj prodavaonice V., ali su uspjeli pobjeći. Kada je razmišljala o tome tko bi imao motiv za ovakvo ponašanje, zaključila je da bi to mogla biti M. T.,

obzirom da je s njezinim suprugom bila u partnerstvu koje je završilo na način da je ona izbačena iz prostora u kojem su zajednički držali optiku u C. C. O.,

nakon čega je obitelj T. počela pričati o njoj užasne stvari. Naposljetku je navela kako je u srpnju 2015. godine nazvao Š. koji je bio zaposlenik K., kako opet vidi jednog starijeg muškarca kako sjedi na ulici nasuprot ulaza u optiku, a nakon toga je taj muškarac ušao u optiku i kazao joj da sve to radi zbog svoje egzistencije, ali da joj neće nauditi, te je ovo uhođenje i praćenje izazvalo kod nje strah za njezinu sigurnost, te tjeskobu i nemir.

6. Sve navedeno potvrđuju ispitani svjedoci D. B. i M. H. koji suglasno potvrđuju dijelove iskaza oštećenice B. B., pa tako njezin sin D.

B. navodi kako je zaista njegova majka govorila o tome kako ju je počeo pratiti jedan muškarac, a kada je jedne prigode čekao s automobilom na autobusnom kolodvoru vidio je jednog muškarca koji je odgovarao tom opisu. Zbog svega navedenog majka je zvala i policiju, pa nekoliko dana nije bilo nikoga, ali se nakon toga praćenje nastavilo. Sjeća se da je jedne prigode išao iza majke te je pratio osobu koja je pratila majku. Ta osoba je od centra S., N.. hodala za

majkom sve do caffe bara M., a kasnije i sve do tvrtke L., a zatim je druga osoba došla s automobilom, te su ih automobilom pratili po gradu. Navodi da nasuprot optike u Z. ulici postoji caffe bar V., te misli da se iz optike može vidjeti jedan dio štekata, pa je tako majka zamijetila i praćenje osoba sa štekata, a nakon što je primijetila da je netko prati postala je i paranoična, pa je često gledala prema ovom štekatu, a iz dućana optike može se vidjeti i obližnji kiosk, dok je u dućanu s njom radila i M. H..

7. Ispitana svjedokinja M. H. potvrđuje navode oštećenice B. B. te navodi da je primijetila jednu osobu starosti oko 60 godina koja stoji nasuprot optike i gleda u istu, a ta osoba bi dočekivala B. B. te kad bi završila radno vrijeme, čim bi B. izašla iz radnje otišla za njom, te je to trajalo oko 4 dana, pa je B. zvala svog sina i policiju. Zamijetila je i jednu drugu osobu koja je nasuprot radnje zastala pokraj trafike T. te je tu osobu B. i fotografirala, ali nije bila nazočna privođenju bilo koje osobe, radilo se o mlađoj osobi, moguće do 40 godina, srednje visine. Inače da je otprije poznavala obitelj T. pa tako i M. T.

koja je dolazila dok je radila u prodavaonici u trgovačkom centru C. C. O. i tada je primijetila da je ista jako ljubomorna, a ona da nema saznanja da bi oštećenica i njezin suprug bili u ljubavnom odnosu, već isključivo profesionalno. Nakon prekida suradnje da je počela raditi u optici K. u Z. ulici u S.,

pa je počela primjećivati jednog starijeg muškarca koji bi dolazio ispred optike i stajao te gledao u unutrašnjost, dok se B. ne bi uputila kući, a nakon toga bi krenuo za njom te odmah vadio mobitel te nekoga pozivao, a i kasnije ga je viđala kako ide za njom držeći mobitel u ruci, po radi čega je B. pozvala policiju, no u to vrijeme nije vidjela da bi A. T. dolazio u posjet već bi ponekad prolazio pored optike i izvana mahnuo.

8. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci Š. P. i V. Š., ali isti nisu imali bitnih saznanja za ovaj postupak.

8.1. Tako svjedok Š. P. navodi da je moguće da mu je B. B. spominjala neke probleme, ali kako je od događaja prošlo više godina da se ne sjeća detalja, ali da on osobno nije B. prijavio nikakvo praćenje tijekom 2015. godine, a također i svjedokinja V. Š. navodi da joj se B. B. nije žalila na

njezine privatne probleme niti joj je o istima pričala te da se s njom nije niti posebno družila.

9. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka, zaključak je suda kako iskaz oštećenice B. B. u cijelosti potvrđen svjedocima D. B. i M.

H. pa iako se radi o sinu i bivšoj djelatnici oštećenice, sud smatra njihove iskaze logičnim, okolnonsim i životnim te ih u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne.

10. Za razliku od navedenih iskaza, svjedoci Š. P. i V. Š.

ne potvrđuju navode oštećenice niti navode da imaju posebnih saznanja o predmetnim događanjima, ali unatoč tome upravo zbog proteka vremena sud u cijelosti poklanja vjeru u iskaz oštećene B. B. koja je jasno opisala na koji način se događalo praćenje okrivljene M. T. i osuđenika Ž. P..

11. Naime, i sama okrivljena M. T. potvrđuje da je u svrhu promatranja kretanja B. B. angažirala Ž. P. s kojim ju je upoznao

P. R., dakle, okrivljenica ne negira činjenični opis kaznenog djela, ali navodi da je praćenje bilo usmjereno ka suprugu okrivljene A. T..

11.1. Upravo okrivljena M. T. priznaje da je angažirala Ž. P. te

mu je plaćala na ruke oko 100,00 kn po danu pa mu je ukupno za njegove usluge platila oko 1.000,00 kn, a sve to ne negira i Ž. P., koji čak i navodi da je jedan period dolazio ispred optike K. i gledao put unutrašnjosti za što ga je angažirala M. T. preko P. R. jer mu je bio potreban novac, a M. mu je za te usluge platila oko 1.000,00 kn za desetak dana, a sve kako bi utvrdio dolazi li A. T. u navedenu optiku u posjetu B. B..

12. Ovdje treba kazati da pri tome je okrivljenica mogla pratiti kretanje svoga supruga A. T., a ne naložiti Ž. P. da stoji ispred optičke radnje

K. a sve u svrhu provjere je li A. T. dolazi u navedenu radnu, a i njezin navod da je Ž. P. samoinicijativno hodao za istom po gradu nema nikakve logike da bi isti u tom pravcu postupao bez naloga kada za to nije niti plaćen, pa je takav navod okrivljene trebalo odbiti kao neutemeljen i usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13. Međutim, imajući u vidu iznijetu obranu okrivljenika s jedne strane, a iskaze oštećene B. B. i svjedoka D. B. i M. H. s druge strane,

razvidno je kako je praćenje B. B. nastavljeno i po samom gradu kada bi ista napustila prostore svoje radnje pa je tako u dva navrata nesporno ista praćena prema autobusnom kolodvoru u S. i prema tvrtki L. koja je udaljena od optike zasigurno preko 1500 metara.

14. Dakle, za zaključiti je kako su okrivljena M. T. upravo željela slijediti B. B., a ne A. T. što je i ostvarila zajedno sa osuđenikom

Ž. P. u razdoblju od travnja do srpnja 2015. godine, sukladno izmijenjenoj optužnici, te je Ž. P. upravo po nalogu M. T., osim što je stajao i

gledao put optike, po završetku rada hodao za istom po gradu, a kada bi se ista zaustavila, nastavljao hodati za njom te je pratio po gradu što je sve kod B. B. izazvalo osjećaj straha i nespokoj.

15. U odnosu na priložene fotografije na listu 19 spisa treba kazati da ih je sud pregledao u dokazne svrhe jer su iste snimljene na javnom mjestu, ali pregledom istih ne može se izvršiti nesporan zaključak da se radi o bilo kojem od okrivljenika jer se ne vide bilo kakve individualne karakteristike osobe koja je snimljena, pa se ne može usporediti sa izgledom okrivljenika. Što se tiče prijedloga obrane da se u postupku provede djelomična rekonstrukcija na okolnost provjere navoda oštećenice da bi vidjela osobe koje je prate u caffe baru V. i kod kioska T., treba kazati da to i nije od bitnog značenja za ovaj postupak jer su sami okrivljenici priznali da su po nalogu M. T. dolazili i gledali ispred optike K., a imajući u vidu iskaz

D. B. koji je naveo da se iz te prodavaonice jednim dijelom vidi i vanjski štekat navedenog caffe bara, kao i čitav prostor oko kioska tiska navedeni prijedlog je odbijen jer je usmjeren na odugovlačenje ovog kaznenog postupka.

16. U odnosu na činjenicu da je oštećena u dva navrata obavijestila djelatnike policije o počinjenju kaznenog djela nametljivog ponašanja, prvi puta u svibnju mjesecu i to 29. svibnja 2015. godine, a drugi puta u srpnju mjesecu i to 6. srpnja 2015. godine, dok je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave datiran 31. kolovoza 2015. godine, jasno je da od prekida protupravne radnje nije protekao rok od tri mjeseca, pa je predstavnica optužbe izmijenila činjenični opis u odnosu na vrijeme počinjenja djela, a kako iz proizlazi iz iskaza oštećene.

17. U skladu s navedenim, za zaključiti je, imajući u vidu iznijetu obranu okrivljene M. T., kao i iskaze ispitanih svjedoka te priloženu dokumentaciju u spisu trebalo je okrivljenu osuditi upravo kako joj se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret jer je nesporno dokazano da je ista kritične prigode u cilju da Ž. P. osmatra kretanje B. B., angažirala u tu svrhu istoga uz novčanu naknadu slijedom čega je Ž. P. na njezino traženje i nagovor od travnja do srpnja 2015. godine svakodnevno dolazio ispred optičke radnje, gdje bi stajao dok bi trajala smjena oštećenice, a po završetku iste hodao za njom po gradu ,a kada bi se ona negdje zaustavila, zaustavio bi se te bi je čekao, nakon čega je nastavio ići za njom dok ne bi došla do mjesta gdje bi parkirala automobil te je vozio za njom skuterom i automobilom po gradu, što je kod oštećenice izazvalo osjećaj straha i nespokoj.

18. Nakon što je ovako utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika, trebalo je prići odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije pa sud smatra da je trebalo izreći upravo onu sankciju koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, interesima oštećenika, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, a kojom sankcijom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, sud je smatrao najprimjerenijim osuditi okrivljenu M. T. na temelju čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem čl. 56. KZ istima izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

20. Ovako izrečenu sankciju, a imajući u vidu da je djelo počinjeno sa izravnom namjerom, odnosno da je okrivljena bila svjesna svog protupravnog ponašanja i htjela nastupanje štetnih posljedica, odnosno ustrajno i kroz dulje vrijeme pratila oštećenicu i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, kao i da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije, može ostvariti izricanjem mjere upozorenja, uvjetne osude upravo u izrečenoj visini kazne i rokovima provjeravanja.

21. Za ovaj sud nije sporno da su se okrivljena M. T. i osuđenik Ž.

P. dogovorili slijediti B. B. na način da je M. T. u svrhu

osmatranja kretanja oštećene uz novčanu naknadu angažirala Ž. P. koji je u inkriminiranom razdoblju dolazio ispred optičke radnje gdje bi gledao put unutrašnjosti, a kako bi se uvjerio je li dolazi suprug okrivljenice, a potom po završetku radne smjene hodao za njom po gradu, a kada bi se ona negdje zaustavila čekao bi ju te bi je zatim pratio do mjesta gdje je parkirala automobil, a potom vozio za njom skuterom i automobilom po gradu, a što sve proizlazi iz iskaza oštećene B. B. i dijelom iznijete obrane okrivljene.

22. Pri tome, sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljene cijenio činjenicu njezine neosuđivanosti, kao i obiteljske prilike u vidu skrbi o dvoje malodobne djece, dok posebnih otegotnih okolnosti ovaj sud nije pronašao.

23. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljena M. T. i dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 EUR (stotridesetdva eura sedamdesetdva centa), s obzirom na trajanje i složenost istog te imovinske prilike okrivljene.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 5. prosinca 2022. godine

SUDAC

ANTE UNKOVIĆ,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.