REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

S P L I T

Pr- 577/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., ….,

OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u

O. društvu M. i. P. j.t.d., Z., …, protiv

tuženika L. Y. d.o.o. sa sjedištem u S., …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Ž., M. B. i L.

A., odvjetnici u O. društvu Ž., B. & Antunović d.o.o.,

Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom

otkazu ugovora o radu, te isplata plaće, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 17. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 5. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16. srpnja 2019., a kojom odlukom je tuženik L. Y. d.o.o., OIB: … … S., otkazao tužitelju M. V. iz K., P. D.

br. 10., OIB: …, Ugovor o radu na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti sklopljen dana 28. svibnja 2019. na određeno vrijeme u trajanju od dana 1. lipnja 2019. do dana 30. rujna 2019., nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …. S., da tužitelju M. V. iz K., …, OIB: …, vrati na radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika, u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da ugovorena plaća iz Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti sklopljenog dana 28. svibnja 2019., između tužitelja M. V. iz K., …., OIB: … i tuženika

L. Y. d.o.o. , OIB: …, … S., iznosi

mjesečno neto 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate.

IV. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …

…S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB: …, za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu odnosno od dana 16.

srpnja 2019. pa do dana vraćanja na posao naknadi izgubljene plaće isplatom neto iznosa od po mjesečno 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, za svaki mjesec navedenog razdoblja počevši od 16. srpnja 2019. pa nadalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka naknade izgubljene plaće do isplate i to po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate, s tim što svaki mjesečni obrok naknade izgubljene plaće dospijeva svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve to u roku od 8 dana."

V. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …

.. S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB: …,u roku od 8 dana, na ime plaće:

- za mjesec lipanj 2019. netto iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za 3.750,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2019. pa do isplate po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019. netto iznos od 1.935,48 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za iznos od 1.809,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …

S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB: …, nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama, u roku od 8 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenje privremene mjere.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parbenog

postupka u iznosu od 18.125,00 kn/2.405,60 Eur.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 23. kolovoza 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te isplata plaće. U tužbi se navodi kako je tužitelj zasnovao radni odnos na određeno vrijeme na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. s početkom rada 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2019., a koji ugovor je tuženik otkazao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019. Tužitelje je podnio zahtjev za zaštitu prava 29. srpnja 2019. na koji je tuženik odgovorio dana 14. kolovoza 2019. Nadalje, u tužbi se navodi kako je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa donesena u suprotnosti sa Zakonom o radu. Razlozi navedeni u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu su u potpunosti nejasni, nerazumljivi i neistiniti, jer tužitelj nije izazivao svađe s drugim radnicima, niti je bio neposlušan prema svojim nadređenima, a nije istina ni da je za vrijeme rada , a i nakon radnog vremena prijetio bilo kojim djelatnicima tuženika. Tužitelj do 7. srpnja 2019. nije dobio niti jednom ikakav prigovor ili pritužbu od strane tuženika, kako u odnosu na njegovo izvršavanje radnih obveza, povreda radnih obveza, neprimjerenog ponašanja, kao i na rezultate rada, jer je svoje obveze izvršavao krajnje savjesno, profesionalno i uredno. Navodi kako mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane u skladu s odredbom čl. 119. Zakona o radu. Tužitelj je od dana 7. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. bio privremeno nesposoban za rad, čime je tuženik povrijedio odredbu čl. 38. Zakona o radu. Zbog neprimjerenih uvjeta rada tužitelj se razbolio, imao je jake bolove u kičmi i ostatku tijela pa je dana 6. srpnja 2019. otišao kod liječnika na otoku V. koji mu je dijagnosticirao dorsopathiaealiae, dao injekciju protiv bolova te savjetovao par dana odmora, a kako 7. srpnja 2019. zbog bolova nije mogao obavljati radne zadatke obavijestio je nadređenog, pri čemu je pretrpio izuzetan stres od strane nadređenih na brodu kada su ga isti bolesnog izbacili s broda. a pobijana odluka je odnesena 16. srpnja 2019. za vrijeme dok je bio na bolovanju.

1.1. Nadalje, navodi kako je čl. 12. ugovora o radu ugovorena mjesečna bruto plaća u visini od 3.750,00 kuna, međutim, isti su usmeno i pismeno putem e maila ugovorili mjesečnu neto plaću od 4.000,00 eura, dok mu je tuženik za mjesec lipanj 2019. na isplatio na ime plaće samo iznos naveden u ugovoru o radu, odnosno 3.750,00 kuna, dok preostali ugovoreni iznos do 4.000,00 eura neto plaće nije nikad isplatio tužitelju, a nije mu isplatio ni cjelokupnu plaću za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019. već mu je isplaćen neto iznos od 1.447,30 kuna, odnosno bruto od 1.809,13 kuna.

1.2. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019., a kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao, uz vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika (točka I. i II. tužbenog zahtjeva); da se utvrdi da je ugovorena plaća iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. u iznosu od mjesečno 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti (točka III. tužbenog zahtjeva); da se obveže tuženika isplatiti tužitelju naknadu izgubljene plaće za razdoblje od 16. srpnja 2019. pa do vraćanja na radno mjesto u iznosu od po 4.000,00 eura mjesečno u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, te naknadu preostale plaće za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 5. srpnja 2019. i naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 7. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019., te za mjesec lipanj 2019. iznos od 4.000,00 eura neto u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate umanjeno za uplaćenih 3.750,00 kuna od strane tuženikja, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima postupka sa zateznim kamatama.

2. Podneskom od 28. kolovoza 2019. tužitelj predlaže donošenje privremene mjere kojom će se naložiti tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto kuhara na motornoj jahti, a koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka.

3. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2019. tuženik navodi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, jer situacija u kojoj jedan od radnika, ovdje tužitelj, konstantno izaziva sukobe i svađe te prijeti fizički i verbalno ostalim radnicima čini daljnji nastavak radnog odnosa nemogućim. Kapetan Tihomir Koludrović više je puta ukazao tužitelju kako neprimjereno ponašanje onemogućava normalan i redovan rad tuženika, te da stvara neugodnu radnu okolinu za ostale zaposlene, a i za goste koji su primorani slušati i gledati ponašanje tužitelja, ali navedena upozorenja nisu polučila rezultat s obzirom da se ponašanje tužitelja svakim danom sve više pogoršavalo. Tužitelj je radnicama M. D. i M. D. svakodnevno upućivao seksističke i neprimjerene komentare uz konstantno vikanje i omalovažavanje, a koje ponašanje je kulminiralo kada je radnici M. D. uz glasno vikanje i unošenje u lice zaprijetio s izjavom "iskrcat ćemo se mi s broa pa ćeš ti vidjeti", nakon čega je tužitelj kapetanu broda T. K. izjavio da će M. D. "polomiti sve kosti kada

se iskrcamo." Opetovane fizičke i verbalne prijetnje te nekorektan odnos prema ostalim radnicima, našto je već više puta upozoravan, predstavlja osobito tešku povredu radne obveze i čine daljnji radni odnos nemogućim. Navodi kako okolnosti pod kojima je tužitelj zbog svog ponašanja udaljen s motorne jahte pod policijskom pratnjom dana 7. 7. 2019. su okolnosti zbog kojih se nije moglo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane, što je tuženik decidirano naveo i obrazložio u pisanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dakle eksces je išao do te mjere da je kapetan, ujedno i jedan od zz tuženika, bio prisiljen zatražiti policijsku intervenciju, što upućuje na zaključak kako tuženik tužitelja opravdano nije pozvao na iznošenje obrane. Isto tako pozivanje tužitelja na odredbe čl. 38. ZR je neutemeljeno jer tužiteljeva privremena nesposobnost nije nastupila zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

3.1. Glede zahtjeva tužitelja za isplatom plaće, ističe kako je istome plaća obračunata sukladno pozitivnim propisima, te je istome za mjesec lipanj i srpanj isplaćena plaća, odnosno naknada plaće za vrijeme dok je bio privremeno nesposoban sve do prestanka ugovora o radu, a neosnovan je i zahtjev za naknadom imovinske štete. Glede privremene mjere tuženik se istoj protivi, te ističe kako je ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme pa stoga je nejasno po kojoj zakonskoj i pravnoj, uopće životnoj logici tužitelj zahtijeva privremenu mjeru kojom bi se vratio na rad do okončanja postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. 5. 2019., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. 7. 2019., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 29. 7. 2019., tuženikovog odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika od 13. 8. 2019., liječničke svjedodžbe od 6. 7. 2019., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 24. 7. 2019., potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. 7. 2019., potvrde o narudžbi pacijenta Opće bolnice Zadar od 3. 10. 2019., medicinske dokumentacije za tužitelja, e maila od 16. 1. i 29.

5. 2019., izvoda po prometu računa od 20. 8. 2019., prijedloga za mirno rješenje spora, od 30. 7. 2019., odgovora tužitelja od 23. 8. 2019., izjave M. D.

ovjerene pred javnim bilježnikom M. R. pod br. O. -1177/2019 od 4. 9.

2019., izjave M. D. ovjerene pred javnim bilježnikom M. R. od 4. 9. 2019., potvrde MUP-a, PUSD broj 511-12-34-02-36/32-2019 od 20. 8. 2019., broj 511-12-34-02-36/53-2019 od 17. 12. 2019., web stranice tuženika, emaila od 14. 8. 2019., kartice fizikalne terapije tužitelja, potvrde Opće bolnice Zadar o narudžbi pacijenta od 21. 11. 2019. s uputnicom, dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 13. siječnja 2021. upućenog punomoćnicima tuženika, emaila od 29. 5. 2019., 16. 1. 2019., 15. 1. 2019. i 9. 4. 2019., saslušanjem svjedoka T. K., M. D., M. D., te saslušanjem tužitelja kao parbene

stranke, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sve kao suvišan i nepotreban dokaz, koji bi doveo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. u trajanju od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2019.

- da je tuženik dne 1. srpnja 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu dne 29. srpnja 2019. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika,

- da je tuženik vezano za tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika očitovao se dne 13. kolovoza 2019. kako je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika neosnovan,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

8. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. srpnja 2019. i da mu radni odnos nije prestao, te vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto kuhara na motornoj jahti, uz utvrđenje da ugovorena plaća iz ugovora o radu ne određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. iznosi mjesečno neto 4.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, kao i isplata plaće te naknade plaće.

9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Naime, izvanredni otkaz je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu kada zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. Na okolnost opravdanosti otkaza ugovora o radu tužitelju, sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka, saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, te je pregledao cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu od strane tužitelja, kao i od strane tuženika pa je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza konkluzija ovog suda da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, međutim, tuženik je zaključio kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega mu se otkazuje ugovor o radu, bez otkaznog roka, bez prava na otpremninu i isti prestaje danom donošenja odluke o otkazu. Iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019. proizlazi kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja se očituje u opetovanom neposluhu prema nadređenima, izazivanju svađa s ostalim radnicima te prijetnjama drugoj radnici dana 6. 7. 2019. Dana 6. 7. 2019. tužitelj je zamoljen mirnim putem napustiti jahtu, što nije učinio, već je 7. 7. 2019., nakon što je prijetio nadređenom, udaljen s jahte od strane policije. Tužitelju nije omogućio iznošenje obrane iz razloga gore navedenih okolnosti iz kojih nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da omogući tuženiku kao radniku iznošenje obrane, a i iznošenjem obrane ne bi se mogle promijeniti utvrđene činjenice uslijed kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć.

14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je radio kod tuženika mjesec i pol i sve je bilo u redu, a kada su počeli charteri, na jednom od njih nije mu bilo dobro, obratio se kapetanu T. K. govoreći mu kako bi išao kod doktora

našto mu je on odgovorio da radi što hoće, pa je, nakon što se javio doktoru na V., otišao u ambulantu, dobio injekciju jer ga je ukočilo od propuha i vratio se na brod i nalaz pokazao kapetanu. Sutradan mu opet nije bilo dobro, što je javio kapetanu, kapetan mu je rekao da pokupi svoje stvari i ode s broda, s time da on nije htio napustiti brod dok mu se ne uruči pisani otkaz, a kapetan je nazvao policiju koja ga je izvela s broda i privela u stanicu u V. gdje je ostao sve dok jahta nije otišla. Njegov osobni liječnik otvorio mu je bolovanje, a tuženik mu je dao otkaz pod bolovanjem. Nadalje, navodi da je dogovor bio preko maila da će mu neto plaća biti 4.000,00 EUR s time da 3.700,00 kn ide na račun, a ostatak se isplaćuje u eurima, ali kada je bila isplata plaće dobio je samo 3.700,00 kn, a ostatak do 4.000,00 EUR nije dobio, te mu nije isplaćena plaća za 6, 7, 8, i 9 mjesec, odnosno za 6. mjesec isplaćeno je oko 3.200,00 kn, a za 7. mjesec 1.700,00 kn, ukupno za ta dva mjeseca oko 5.000,00 kn dok mu za 8. i 9. mjesec nije ništa isplaćeno. Navodi da za neposluh prema nadređenom, izazivanje svađa s ostalim radnicima, te prijetnju drugoj radnici, što se spominje u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ne zna. Iskaz radnice o navodnim prijetnjama nastao je puno kasnije, i to nakon otkaza, nego što je nastao problem.

15. Svjedok T. K. u svom iskazu navodi kako je prilikom razgovora

M. naglasio kada dođe na brod 01. 6. 2019. neće kuhati, već će pomagati u opremanju broda, te su zajedno išli u kupovinu potrebnog posuđa za kuhinju, aparata i svega što bi mu trebalo. Dana 02. 7. 2'019. ukrcali su goste, 12 gostiju, i isplovili. U momentu kada su ukrcali goste M. je posadi prestao kuhati, mada je dogovor bio da jedno kuhano jelo dnevno mora biti za posadu, a do eskalacije je došlo 5. 7. 2019. kada je M. došao do njega vidno uzrujan, ljut, nije normalno komunicirao, govoreći kako će on kosti slomiti hostesi M. i da je više ne može podnijeti, pa je otišao do M. koja je u kuhinji plakala i rekla kako joj je M.

prijetio govoreći "vidjet ćeš ti kad se iskrcamo s broda" i da više ne može trpjeti njegove seksističke ispade na račun njezina tijela, dok je dan prije poslao hostese u brodsku ljekarnu po kremu i po led, jer je jedno dijete ubola pčela, a iz kuhinje je dolazila galama koju su svi čuli pa gosti te se hostesa M. vratila s kesom K., govoreći kako joj M. nije dao kesu za led, a on je na to odgovorio

"što ona ima tražiti kese za led u kuhinji i njega ometati". Obavio je razgovor s M. i hostesama, te je rekao M. da se ne može tako ponašati i vrijeđati hostese pa se on tada izvinio za svoje ponašanje, da sutradan eskaliralo njegovo ponašanje govoreći M. D. kako će joj polomiti kosti. Dana 5. 7. 2019. M. je samo otišao s broda i vratio se na brod prije osam sati navečer, donoseći od dežurnog doktora na V. potvrdu o poštedi dva do tri dana, a sutradan ujutro rekao je da više neće raditi iz razloga što je na poštedi, otišao u kabinu i zaključao se, tako da je onda on organizirao posadu pa su napravili sami doručak. Na njegovo traženje da otvori vrata, M. je vikao na njega "vidjet ćeš ti, ovo ne ide tako", pa je zvao policiju koja je od M. tražila da otključa vrata, a M. je ponovno vikao kako njega nitko neće izbaciti s broda da ćemo sve to njemu platiti te da će im zagorčati život, onda je otvorio vrata kabine i policija ga je odvela.

16. Svjedokinja M. D. u svom iskazu navodi kako je na brodu L. Y. bila kao hostesa po ugovoru od 1.06.2019., te su kolegica M. D. i ona od samog početka stalno imale problema s M., ponašao se neprofesionalno, upućivao im razne komentare, i to ne samo njima dvjema nego općenito ženskom rodu, govorio kako njihov posao nije vrijedan, da su obične hostese i da moraju njega slušati jer im je on gazda. M. je bio glavni i odgovorni za svoj dio posla - kuhinju (kunjanje, čišćenje, pospremanje, sve vezano za kuhinju), a hostese na brodu su imale svoj posao (održavanje kabina, posluživanje gostiju i eventualno pripomoć u kuhinji ako ostane vremena za to). Glavni i odgovorni na brodu je kapetan i njegove se naredbe jedino slušaju, međutim, M. se od samog početka nije toga pridržavao nego se postavljao kao da je on njima šef, izdavao im naredbe koje nemaju veze s poslom i ako ga ne bi poslušale došlo bi do eskalacije. Kolegica i ona nekoliko su puta kapetanu upućivale na probleme s tužiteljem i kapetan mu je nekoliko puta govorio da se prema njima dvjema ne može ponašati kao da ih nema, ali to nije urodilo plodom. Kada su isplovili, M. nije imao nikakvu komunikaciju s njima dvjema, čak je odbijao i kuhati za njih dvije, iako su po ugovoru trebali svi imati jedan topli obrok, a kada je počeo čarter prestao je kuhati i za druge članove posade tvrdnjom da ima pametnijeg posla i da nema vremena za njih. Najveći problem je nastao kada mu je ona rekla za neki posao da to nije njezino, a ni M. zaduženje, pa je on izgubio živce i rekao joj kako ona nema pravo njemu odgovarati i da se pripazi kada siđu s broda, te su njih dvije zbog straha zaključavale navečer svoje kabine. M. je ujutro otišao prije doručka s broda, samo se izgubio pa su M. i ona pripremate doručak za goste, a kada se vratio rekao je da mu nije dobro, da mora na bolovanje i zaključao se u svoju kabinu, iako nikakve zdravstvene probleme prije nije spominjao. Iz priče kapetana su saznale kako mu je M. prijetio, te da se ne želi iskrcati s broda radi čega je bio prisiljen zvati policiju da ga udalji s broda.

17. Iz iskaza svjedokinje M. D. proizlazi kako je od početka rada na brodu,

od 6. mjeseca 2019. bila suočena i izložena M. maltretiranju, verbalnom zlostavljanju i omalovažavanju, samim time što su kolegica D. ona ženskog spola prema njemu su inferiorne, bezvrijedne, ne znaju ništa, i njega moraju slušati jer je on iznad njih, on je kuhar. Bilo je teško raditi s njim, a njegovo ponašanje i njegov odnos prema njima komplicirao je dodatno situaciju radi čega su se obratile kapetanu T. K. koji ga je upozorio na ponašanje i njegov odnos prema njima dvjema, da smo svi ravnopravni, da imamo zajednički cilj i da moramo surađivati, ali ništa od toga se nije promijenilo. Eskaliralo je kada je policija intervenirala i došla na brod, tada je zaprijetio kolegici M. D. govoreći "vidjet ćeš ti kada siđem s broda". Tužitelj nije izvršavao svoje obveze i smatra kako mu je završetak radnog odnosa opravdan.

18. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu isključivo radi svog ponašanja, neposluha prema nadređenom, izazivanju svađa s ostalim radnicima, kao i zbog prijetnji radnici M. D., s riječima „ iskrcat ćemo se mi s broda pa ćeš ti vidjeti”. Tužitelj je od strane tuženika, a kako proizlazi i iz iskaza svjedoka T. K., te svjedokinja M. D. i M. D., više puta

upozoravan na svoje ponašanje i njegov odnos prema ostalim radnicima, a što tužitelj nije promijenio, već se i nadalje nastavio isto ponašati prema radnicima tuženika, prvenstveno radnicama M. i M., kojima je svakodnevno upućivao seksističke i neprimjerene komentare uz konstantno vikanje i omalovažavanje istih, a kako nesumnjivo proizlazi i iz njihovog iskaza, kojim iskazima, kao iskrenim, vjerodostojnim i objektivnim, ovaj sud poklanja vjeru, a isti se u bitnim činjenicama podudaraju, te su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv iskaz.

19. Naime, radni odnos je trajni odnos koji podrazumijeva postojanje povjerenja i ako bilo koja od ugovornih strana povrijedi to načelo, to predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz, a tuženik je zbog tužiteljevog ponašanja na jahti i neprimjerenog odnosa prema ostalim radnicima izgubio povjerenje u njega. Tužiteljevo ponašanje na jahti je bilo u potpunosti neprihvatljivo, jer isti, osim svog neprikladnog ponašanja prema ostalim radnicima (svjedokinjama M. i Matei konstantno je govorio da su bezvrijedne uz popratne seksističke primjedbe, kako to proizlazi i iz njihovih iskaza, već o opetovanom kršenju pravila pristojne komunikacije), verbalno je prijetio svjedokinji M. i to riječima „iskrcat ćemo se mi s broda, pa ćeš vidjeti”, te je zbog svog ispada (odlazak s jahte na V., dolazak u večernjim satima, zaključavanje u svoju kabinu i ne otvaranje vrata na traženje nadređenog, odbijanje bilo kakve komunikacije čime je doveo tuženika u neugodnu poslovnu situaciju) doveo do situacije da je na jahtu pozvana policija kako bi ga udaljila s jahte. Dakle, policija je, a kako proizlazi i iz potvrde MUP-a, Policijske uprave Splitsko – dalmatinske, tužitelja udaljila s jahte radi „uznemiravanja gostiju i drugih djelatnika na m/y P. L.”, a ne radi toga što je tužitelj zatražio pisani otkaz ugovora o radu prije nego napusti brod pa kad isti nije dobio da je pozvana policija kako to tužitelj ističe. Iskazu tužitelja kako ne zna za neposluh nadređenom, svađe s drugim radnicima, prijetnje radnici M. ovaj sud nije mogao pokloniti vjeru, jer isti, ne samo da nije potkrijepljen nikakvim drugim relevantnim dokazima, već isti nije iskren ni vjerodostojan, a osim toga upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinja M. i M., koje su jasno, detaljno i nedvosmisleno iskazivale o ponašanju tužitelja prema ostalim radnicima, posebice prema njima dvjema, o negativnoj radnoj atmosferi nastaloj na jahti zbog njegovog neprikladnog ponašanja.

19.1. Tužitelj se oglušio o upozorenja kapetana T. K., te svoje ponašanje nije prilagodio profesionalnoj i radnoj atmosferi, već je i nadalje postupao neprofesionalno svojim vrijeđanjem, komentarima i prijetnjama. Takovim svojim ponašanjem narušio je radnu atmosferu, komunikaciju s ostalim kolegama i nadređenim, a i nedolično se ponašao prema radnicima tuženika (vrijeđao ostale radnike, omalovažavao, nazivao ih pogrdnim imenima, prijetio im, što nesumnjivo proizlazi iz iskaza svjedokinja M. i M.), što sve predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kao i postojanje drugih osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Postupak tužitelja ne može se ničim opravdati, a zbog takvog postupka poslodavac je izgubio povjerenje u tužitelja stoga nastavak radnog odnosa nije moguć i predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

19.2. Sud ocjenjuje kako nedolično ponašanje tužitelja na jahti (vrijeđanje i omalovažavanje, prijetnje radnicama tuženika bez ikakvog opravdanog razloga, te neposluh prema nadređenom, jer se na njegova upozorenja oglušio) predstavlja osobito tešku povredu radne obveze. Takvo ponašanje tužitelja nadilazi granice dopuštenog ponašanja i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije tolerirati, a ima za posljedicu gubitak povjerenja prema tužitelju kao radniku, jer se eventualni problemi između radnika trebaju rješavati u granicama pristojnog ponašanja. Vrijeđanje i omalovažavanje drugih radnika koji rade u povezanom procesu rada, koji su u stalnom kontaktu i upućeni su jedni na druge, te njihov poremećen odnos može imati utjecaja na organizaciju procesa rada, a time i opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a tužitelj u ovom slučaju, unatoč opomenama i upozorenjima, nije promijenio svoj odnos prema radnim obvezama i drugim radnicima.

19.3. Naime, dobra i ugodna radna atmosfera je itekako važna, jer se tada postiže uspješniji rad, produktivnost radnika, a utječe i na raspoloženje radnika, stoga među radnicima treba biti međusobno poštivanje, uvažavanje radnih kolega, povjerenje i uzajamna podrška između njih, što je u ovom slučaju, zbog neprikladnog ponašanja tužitelja, izostalo.

20. Naime, tužitelj je svojim ponašanjem počinio težu povredu radne obveze, a kako tužitelj nije iskazao dobru volju za daljnji rad i korigiranje svog ponašanja, već je morala intervenirati i policija, stoga činjenica da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja ne čini otkaz nedopuštenim jer u konkretnim okolnostima nije za očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane. Po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju postojale su okolnosti zbog kojih opravdano nije omogućeno tužitelju da iznese svoju obranu, a sve budući da zbog njegovog ponašanja (neprofesionalno ponašanje prema ostalim radnicima, upućivanje neprikladnih primjedbi i komentara radnicama, napuštanje radnog mjesta, zaključavanje u kabinu, neotvaranje vrata kabine na traženje nadređenog pa ni nakon usmenih upozorenja od strane nadređenog, zbog čega je intervenirala i policija) te zbog posljedica takvog ponašanja, nije niti bilo osnovano očekivati da poslodavac to učini.

21. U odnosu na navode tužitelja kako je otkaz ugovora o radu nedopušten i iz razloga što je donesen kada je bio na bolovanju (tužitelj se od 7. srpnja 2019. nalazio na bolovanju) za istaknuti je kako navedeni razlog ne utječe na dopuštenost, odnosno nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, jer zakon ne priječi poslodavcu mogućnost otkazivanja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao što je i u ovom slučaju tuženik.

21.1. Naime, odredbom čl. 38. ZR uređena je zabrana otkazivanja ugovora o radu samo za slučaj privremene nesposobnosti za rad („bolovanja“) koja je prouzročena ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, što znači da poslodavac ne može (ni redovno ni izvanredno) otkazati ugovor o radu onom radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, međutim, poslodavac može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu ako je radnik privremeno nesposoban za rad („na bolovanju“) zbog drugih razloga odnosno drugih okolnosti, a ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, kao što je ovdje slučaj, dakako sve uz pretpostavku da za donošenje odluke o otkazu postoji zakonom opravdani razlog. 22. Imajući u vidu prednje, ovaj sud je mišljenja kako je tuženik dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju i to zbog tužiteljevog ponašanja pa stoga nije osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019., radi čega je isti odbijen pa je odlučeno kao u izreci presude.

23. Nadalje, odredbom čl. 10. ZR određeno je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a odredbom čl. 90. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

24. Temeljna obveza radnika iz ugovora o radu je izvršavati ugovoreni rad, a obveza je poslodavca isplatiti mu za taj rad ugovorenu plaću koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa i isplaćuje u novcu nakon obavljenoga rada.

25. Obveza poslodavca u ovom slučaju uređena je odredbom čl. 21. Ugovora o radu koja glasi: “Za obavljene poslove iz čl. 3. ovoga ugovora za puno radno vrijeme, poslodavac će radniku isplaćivati osnovnu bruto plaću u visini od 3.750,00 kn, platit će sve doprinose i dobitke iz plaće i na plaću koje je obvezan snositi prema mjerodavnim propisima uključivši i naknade za socijalno i zdravstveno osiguranje, a odredbom čl. 22. ugovora i dodatke na plaću za prekovremeni rad 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad noću 30 %, za rad u drugoj smjeni 10 %.

26. Tužitelj je radio kod tuženika na radnom mjestu kuhara, za što mu je tuženik isplatio ugovorenu plaću od 3.750,00 kn bruto, jer je očito da je upravo taj iznos plaće među strankama i ugovoren, te tako zaključen ugovor tuženik je i izvršio. Kako je dakle tuženik sporni ugovor smatrao zaključenim, to je isti proizveo pravni učinak u svim njegovim dijelovima, uključujući i onaj o plaći tužitelja, zbog čega nisu od značaja e mailovi između tužitelja i svjedoka T. K. o visini plaće od 4.000,00 Eura, a koji su slani prije zaključenja samog ugovora. Osim toga, nije dokazano da bi T. K., u ime direktora tuženika, imao ovlaštenje za ugovaranje plaće.

26.1. Dakle, stranke su u članku 21. Ugovora o radu, koji ugovor je i potpisan, ugovorili mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.750,00 kuna. Pisani ugovor o radu od 28. svibnja 2019. između stranaka u dijelu visine plaće koju je tužitelj trebao primati u ugovorenom iznosu (čl. 21. ugovora) nije izmijenjen na način da je tužitelj umjesto 3.750,00 kn mjesečno trebao primati 4.000,00 Eura mjesečno.

26.2. Naime, pravovaljane su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana (čl. 286. st. 4. Zakona o obveznim odnosima /„Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/), a kako takve izmjene dijela ugovora nema (odredbe o plaći), to onda nije osnovan tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ugovorena plaća iz ugovora o radu od 28.svibnja 2019. mjesečno neto 4.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, kao ni zahtjev za isplatu razlike plaće za lipanj i srpanj 2019. Naime, za visinu mjesečnih iznosa (od 4.000,00 Eura) za koje tužitelj tvrdi da su stranke usmeno ugovorile isplatu „na ruke“ tužitelju nema. S obzirom na prednje, nije osnovan ni zahtjev tužitelja za naknadom plaće u mjesečnom iznosu od 4.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu od 16. srpnja 2019. pa do vraćanja na posao.

27. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

28. Prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo vratiti tužitelja na radno mjesto kuhara na motornoj jahti po ocjeni ovog suda je neosnovan, jer tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke za izdavanje iste. Naime, za određivanje privremene mjere vraćanja radnika na radno mjesto potrebno je da radnik učini vjerojatnim postojanje tražbine, te da dokaže da bi bez takve mjere protivnik osiguranja (poslodavac) spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine i da je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti radniku, kao i da je određivanje privremene mjere nužno za uzdržavanje radnika i osobe koju je po zakonu dužan uzdržavati, a sve sukladno odredbi čl. 346.st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i73/17; dalje: OZ). Tužitelj nije postupio po odredbi čl. 346. OZ, odnosno nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine te nastanak nenadoknadive štete koja mu eventualno prijeti, a niti je na navedene okolnosti pružio ikakve dokaze. Osim toga, za navesti je kako je ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme i isti je u rujnu 2019. istekao pa tuženik nema obveze vratiti tužitelja na posao. Slijedom prednjeg, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

29. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22).

29.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu dosuđen je trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), te priloženom popisu i to: za sastav odgovora na zahtjev za zaštitu prava 100 bodova, za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za pristup ročištima od 29. listopada 2019., 22. siječnja 2020., 25. veljače i 9. lipnja 2021., 17. siječnja; 23. ožujka; 13. srpnja i 17. listopada 2022. po 100 bodova, za sastav podneska od 5. studenoga 2019., 5. veljače 2020.,. 8. veljače i 9. svibnja 2022. po 100 bodova, od 25. veljače 2020. i 30. travnja 2021. po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 14.500,00 kn na ime PDV-a iznos od 3.625,00 kn, ukupno 18.125,00 kn/2.405,60 Eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 5. prosinca 2022.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika