REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:2-P-2733/22-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz O. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u N. M., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. G., I. G., M. V. i dr., odvjetnici u O. d. G. & G. d.o.o, Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z. punomoćnika tuženika J. G. - odvjetničkog vježbenika, 5. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. … od 15.05.2007., solemniziran 16.05.2007. po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina, Braće Radića 6 br.OV-7281/07, sklopljenog između tužitelja B. B. iz O. OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kao kreditora, a koja:
- u čl. 2. Kamatna stopa glasi:"...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.",
- u čl. 7. Način otplate glasi:"...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...".
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju B. B. iz O. OIB: … iznos od 30.947,33 kn / 4.107,42 Eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom
tekućom
na
iznos
od:
- 2,06 kn od 31.07.2007. do isplate, - 8,30 kn od 31.08.2007. do isplate, - 39,40 kn od 30.11.2007. do isplate, - 33,07 kn od 31.12.2007. do isplate, - 55,11 kn od 31.01.2008. do isplate, - 67,22 kn od 29.02.2008. do isplate, - 87,98 kn od 31.03.2008. do isplate, - 56,78 kn od 30.04.2008. do isplate, - 53,91 kn od 31.05.2008. do isplate, - 79,34 kn od 30.06.2008. do isplate, - 56,68 kn od 31.07.2008. do isplate, - 57,80 kn od 31.08.2008. do isplate,
- 71,24 kn od 30.09.2008. do isplate,
-173,00 kn od 31.10.2008. do isplate,
-104,82 kn od 30,11.2008. do isplate,
-191,49 kn od 31.12.2008. do isplate,
-204,80 kn od 31.01.2009. do isplate,
-210,83 kn od 28.02.2009. do isplate,
-228,79 kn od 31.03.2009. do isplate,
-232,03 kn od 30.04.2009. do isplate,
-206,02 kn od 31.05.2009. do isplate,
-186,88 kn od 30.06.2009. do isplate,
-191,97 kn od 31.07.2009. do isplate,
-202,06 kn od 31.08.2009. do isplate,
-201,18 kn od 30.09.2009. do isplate,
-190,98 kn od 31.10.2009. do isplate,
-210,13 kn od 30.11.2009. do isplate,
-225,48 kn od 31.12.2009. do isplate,
-247,31 kn od 31.01.2010. do isplate,
-242,31 kn od 28.02.2010. do isplate,
-271,94 kn od 31.03,2010. do isplate,
-266,33 kn od 30.04.2010. do isplate,
-277,28 kn od 31.05.2010. do isplate,
-372,12 kn od 30.06.2010. do isplate,
-352,59 kn od 31,07.2010. do isplate,
-412,24 kn od 31.08.2010. do isplate,
-391,63 kn od 30.09.2010. do isplate,
-358,48 kn od 31.10.2010. do isplate,
-428,42 kn od 30.11.2010. do isplate,
-517,40 kn od 31.12.2010. do isplate,
-454,39 kn od 31.01.2011. do isplate,
-476,49 kn od 28.02.2011. do isplate,
-448,39 kn od 31.03.2011. do isplate,
-453,44 kn od 30.04.2011. do isplate,
-572,71 kn od 31.05.2011. do isplate,
-584,33 kn od 30.06.2011. do isplate,
-677,34 kn od 31.07.2011. do isplate,
-626,33 kn od 31.08.2011. do isplate,
-570,49 kn od 30.09.2011. do isplate,
-547,26 kn od 31.10.2011. do isplate,
-543,00 kn od 30.11.2011. do isplate,
-569,37 kn od 31.12.2011. do isplate,
-592,36 kn od 31.01.2012. do isplate,
-595,44 kn od 29.02.2012. do isplate,
-579,53 kn od 31.03.2012. do isplate,
-590,27 kn od 30.04.2012. do isplate,
-597,62 kn od 31.05.2012. do isplate,
-585,26 kn od 30.06.2012. do isplate,
-588,51 kn od 31.07.2012. do isplate,
-579,24 kn od 31.08.2012. do isplate,
-559,22 kn od 30.09.2012. do isplate,
-580,56 kn od 31.10.2012. do isplate,
-590,81 kn od 30.11.2012. do isplate,
-583,63 kn od 31.12.2012. do isplate,
-543,36 kn od 31.01.2013. do isplate,
-577,57 kn od 28.02.2013. do isplate,
-580,56 kn od 31.03.2013. do isplate,
-567,15 kn od 30.04.2013. do isplate,
-525,45 kn od 31.05.2013. do isplate,
-524,39 kn od 30.06.2013. do isplate,
-534.63 kn od 31.07.2013. do isplate,
-551,05 kn od 31.08.2013. do isplate,
-573,79 kn od 30.09.2013. do isplate,
-562,06 kn od 31.10.2013. do isplate,
-570,37 kn od 30.11.2013. do isplate,
-579,79 kn od 31.12.2013. do isplate,
-585,64 kn od 31.01.2014. do isplate,
-598,02 kn od 28.02.2014. do isplate,
-593,97 kn od 31.03.2014. do isplate,
-580,27 kn od 30.04.2014. do isplate,
-575,88 kn od 31.05.2014. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 7.234,00 kn / 960,12 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 05.12.2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio 15. svibnja 2007. ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.711,51 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, uz rok otplate 7 godina u 84 mjesečnih obroka, time da su početni anuiteti iznosili 266,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti važećoj na dan dospijeća po srednjem tečaju kreditora te promjenjivu kamatu koju utvrđuje upravo kreditor, a ista je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,20%, pa kako je za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjana na štetu tužitelja, a isto tako se mijenjao i tečaj CHF naspram kn, što je dovelo do značajnog porasta anuiteta u odnosu na početno ugovoreni, to tužitelj smatra da je oštećen za razliku između onog iznosa koji bi platio da nije bilo promjene kamatne stope i tečaja valute CHF i stoga predlaže, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17 teVrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj:Revt-249/14 i 20. ožujka 2018. broj:Revt-2245/17 te čl.323, čl.1111., čl.1115. i čl.1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), čl.502. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje:ZPP), čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15), odlučiti kao u izrekama presude.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružila na općenitoj razini i nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega je tužitelj u predmetnoj parnici dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost određenih ugovornih odredaba te da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se nije pojedinačno pregovaralo i da je došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu, da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu potrošača imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", da je ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, razumljive i lako uočljive, što proizlazi i iz činjenice da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, dakle, radilo se o stvarnoj ugovornoj volji stranaka, da se u konkretnom slučaju i pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost odabira između više valuta te da je predmetni ugovor zaključen radi kupnje vozila, a odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite. Također ističe i prigovor zastare.
2.1. Tuženik također navodi da pitanje naknade štete nije riješeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega da je tužitelj dužan dokazati ispunjenje svih pretpostavki sukladno općim pravilima za naknadu štete te da je on u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, potvrdu javnog bilježnika, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima i zahtjev za kredit te saslušao tužitelja.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR/kn za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,
-da je tužitelj 14. lipnja 2007. 2006. podnio zahtjev za kredit s valutnom klauzulom u CHF,
-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 15. svibnja 2007. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 18.711,51 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl.2.) i rok otplate kredita 84 mjeseci (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),
-da je javni bilježnik Bojana Štimac 16. svibnja 2007. potvrdila da je tužitelju gore navedeni ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.
6. U odnosu na prigovor tuženika da je sporni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
7. U odnosu pak na stajalište tuženika da se zaštita, u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu na koji se tužitelj poziva, pružala na apstraktnoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive te da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno ispunjenje svih pretpostavki sukladno općim pravilima za naknadu štete, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
7.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazuje izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.
7.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.
7.2.1. Tuženik je predložio saslušanje svog djelatnika koji nije sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita, koji prijedlog sud nije prihvatio jer nalazi da iskazivanje zaposlenika na okolnost općih procedura tuženika pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj snazi nije prikladno za utvrđivanje obavijesti dane konkretnom potrošaču, slijedom čega sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.
7.2.2. Što se tiče prijedloga tuženika da se izvede dokaz saslušanjem javnog bilježnika napominje se da saslušanjem istog nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike promjenjive kamatne stope i fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg solemnizira niti je imao takve ovlasti, slijedom čega nije prihvaćen prijedlog za saslušanje istog.
7.3. U odnosu na stajalište tuženika da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja korisnika kredita te udovoljava li isto zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", valja istaći kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da tužitelj ima status potrošača, pa kako je isti, kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, to je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).
7.4. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u bitnom kao uvjerljiv i iskren u dijelu iz kojeg proizlazi da se o kreditu raspitao kod prodavatelja automobila, upućen je u poslovnicu tuženika i tamo dobio više formulara/dokumentacije koja je bila ispunjena te je s istom otišao na potpis i ovjeru kod javnog bilježnika te da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja, ali zna da mu nije objašnjavano o kakvoj vrsti kredita se radi i on nije znao razliku te značaj okolnosti da je predmetni kredit u CHF.
7.5. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 16. svibnja 2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje:ZZP), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
8. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a,
9. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). S obzirom na pravomoćnost odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastarni je rok po pitanju promjenjive kamatne stope počeo teći 13. lipnja 2014. odnosno po pitanju valutne klauzule 14. lipnja 2018., pa kako je tužitelj je podnio tužbu 11. lipnja 2019., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.
10. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je isti valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.
11. Odluka o trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora i Tbr.7-9 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 2.9.2020 te pristup a ročišta 15.10.2020., 23.3.2021. i 19.10.2022. po 1.000,00 kn, uz pdv u iznosu 1.250,00 kn, uz trošak pristojbe na tužbu u iznosu 659,00 kn i presudu u iznosu 325,00 kn (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dana dostave odluke elektroničkim putem) - sveukupno 7.234,00 kn, s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO-a i čl. 151.st.3. ZPP-a.
11.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23.3.2021. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, kao niti trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice.
12. Sukladno čl.48. u vezi s čl.43.st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno (kn/Eur) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.
U Zagrebu, 5. prosinca 2022.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
