Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-649/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. bank d.d., R, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. i P. u R., protiv ovršenika M. M. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenika podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 4 Ovr-710/18-21 od 10. rujna 2020. i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 4 Ovr-710/18-26 od 23. listopada 2020., 5. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 4 Ovr-710/18-21 od 10. rujna 2020.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 4 Ovr-710/18-26 od 23. listopada 2020.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem od 10. rujna 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja predanog Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod brojem P-3965/2015-14 od 17. lipnja 2016. podnesen 28. travnja 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 23. listopada 2020. preinačeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-710/18-24 od 1. listopada 2020. na način da je naloženo pristojbenom obvezniku, odnosno ovršeniku da u roku 8 dana od primitka rješenja plati sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja u iznosu od 2.945,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. Protiv tih rješenja žali se ovršenik.

4. Ovršenik podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. rujna 2020. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP), a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje u tekstu: OZ). Ovršenik u žalbi opširno obrazlaže kronologiju sudskih postupaka između stranaka ističući da ovrhovoditelj više nema tražbinu prema ovršeniku, slijedom čega da će provedbom ovrhe ovršeniku nastati nenadoknadiva šteta iz razloga što će ga neosnovana blokada dovesti do stečaja. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

5. Protiv rješenja od 23. listopada 2020. ovršenik podnosi žalbu iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-710/18-13 od 29. travnja 2020., poslovni broj Ovr-710/18-24 od 1. listopada 2020. i poslovni broj Ovr-710/18-26 od 23. listopada 2020. (pobijano rješenje) te da stjecatelj nepripadne imovine izvrši povrat stečene imovinske koristi zajedno za zateznom kamatom od dana protupravnog stjecanja do isplate.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje od 10. rujna 2020. pozivom na članak 65. stavak 1. OZ-a zauzimajući stav da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, budući da, iako je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da je ovrhovoditelj banka tj. pravna osoba specijalizirana za pružanje bankovnih i financijskih usluga u slučaju protuovrhe, suprotno navodima ovršenika iz prijedloga za odgodu, ovrhovoditelj bi mogao vratiti novčani iznos za koji je ovrha određena, odnosno da ovrhovoditelj nije lošeg imovnog stanja. Nadalje prvostupanjski sud je istaknuo da bi i u slučaju odgode prijenosa novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, ista bila zaplijenjena pa bi ovršeniku također bilo onemogućeno raspolaganje njima.

9. Ispitujući pobijano rješenje od 10. rujna 2020. u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a na temelju članka 21. stavka 1. OZ- a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda postupka.

10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 65. stavka 1. OZ-a, budući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika kao neosnovan.

11. Odredbom članka 65. stavkom 1. OZ-a, a koja se u postupku izravne naplate primjenjuje na temelju članka 210. stavka 2. OZ-a, određene su kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika koje moraju biti ispunjene, i to ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ-a, a koje se ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

12. U konkretnom slučaju, ispunjena je pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a budući da je ovršenik podnio tužbu iz članka 52. OZ-a. Međutim, ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a kako navodi u prijedlogu za odgodu ovrhe, budući da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, kao što je mogućnost otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom zbog prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika, a što ovršenik nije učinio vjerojatnim. Podredno, valja istaknuti da i u slučaju da je prijedlog za odgodu ovršenika osnovan, prema odredbi članka 209. stavka 11. OZ-a sudovi mogu odgoditi samo ovršnu radnju prijenosa, ali ne i zaplijene novčanih sredstava ovršenika, pa ovršenik predmetnim novčanim sredstvima ne bi mogao raspolagati, slijedom čega odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika ne umanjuje mogućnost otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom.

13. Prvostupanjski sud je povodom prigovora ovršenika pobijanim rješenjem od 23. listopada 2020. preinačio rješenje poslovni broj Ovr-710/18-24 od 1. listopada 2020. kojim je ovršenik pozvan platiti sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u iznosu od 4.160,00 kuna i sudsku pristojbu na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kuna, na način da je ovršeniku kao pristojbenom obvezniku naloženo da u roku 8 dana od primitka rješenja plati sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja u iznosu od 2.945,00 kuna. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor ovršenika kojim ističe da je iznos sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja trebao biti umanjen za polovicu primjenom odredba Tbr. 1. stavka 2. Tarife o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 53/19.; dalje u tekstu: Tarifa) te još jednom umanjen za polovicu u smislu odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.; dalje u tekstu: ZSP), odnosno prema kojem ovršenik smatra da je sudska pristojba trebala ukupno iznositi 1.040,00 kuna. Naime, imajući u vidu da je žalba ovršenika, a na koju se predmetna sudska pristojba odnosi, dostavljena sudu u elektroničkom obliku 28. rujna 2020. bez plaćanja sudske pristojbe u trenutku podnošenja žalbe u smislu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a, prema stavu prvostupanjskog suda ista ne može iznositi pola propisanog iznosa. Nadalje prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršenik 7. listopada 2020. uplatio sudske pristojbe u iznosu od 1.165,00 kuna, odnosno dan nakon dostave rješenja od 1. listopada 2020. kojim je pozvan na plaćanje predmetnih sudskih pristojbi, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da od uplaćenog iznosa od 1.165,00 kuna na ime pristojbe na rješenje od 1. listopada 2020. otpada 50,00 kuna budući da je ista plaćena u roku 3 dana od dostave odluke ovršeniku u elektroničkom obliku u smislu članka 7. stavka 3. ZSP-a, dok se preostali uplaćeni iznos od 1.115,00 kuna odnosi na sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja. Kako je ovršenik bio dužan platiti sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u iznosu od 4.060,00 kuna, a platio 1.115,00 kuna, prvostupanjski sud ga je pobijanim rješenjem obvezao na plaćanje preostalog iznosa od 2.945,00 kuna.

14. Ispitujući pobijano rješenje od 23. listopada 2020. u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a na temelju članka 21. stavka 1. OZ- a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda postupka.

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo obvezavši ovršenika na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u daljnjem iznosu od 2.945,00 kuna.

16. U konkretnom slučaju radi se o sudskoj pristojbi na žalbu protiv rješenja pa je neosnovan žalbeni navod ovršenika da je prvostupanjski sud imao primijeniti odredbu Tbr. 1. stavka 2. Tarife koja propisuje da se za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, prijedlog za ovrhu, protuovrhu i osiguranje, rješenje o ovrsi, protuovrsi i osiguranju, prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za osiguranje dokaza i odgovor na prijedlog za ponavljanje postupka, tužbu, žalbu i reviziju plaća polovica pristojbe iz stavka 1. Tbr. 1. Tarife, budući da su sudske pristojbe za pravne lijekove uređene Tbr.3. Tarife, odnosno u konkretnom slučaju odredbom Tbr.3. stavkom 2. Tarife koji propisuje da se za žalbu i reviziju protiv rješenja te prijedlog za ponavljanje postupka plaća pristojba iz stavka 1. Tbr 1. Tarife. Pogrešno tumači ovršenik odredbu Tbr. 1. stavka 2. Tarife budući da isti ne uređuje sudske pristojbe na žalbu, već sudske pristojbe na odgovor na žalbu, slijedom čega nema mjesta umanjenju sudske pristojbe za polovicu, a kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Žalbeni navodi ovršenika kojima pobija osnovanost rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-710/18-13 od 29. travnja 2020. i poslovni broj Ovr-710/18-24 od 1. listopada 2020. nisu odlučni u ovom žalbenom postupku, budući da ovršenik ne može s uspjehom u ovom žalbenom postupku pobijati zakonitost citiranih rješenja.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 5. prosinca 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković