Poslovni broj: Usž-3111/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. J., Ž., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, P., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-106/2022-10 od 16. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-106/2022-10 od 16. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-02/1087, urbroj: 443- 02-03-20-21-01 od 30. prosinca 2021., kojim se tužiteljici naređuje uklanjanje izgrađene građevine namjene ostava, tlo.pov.cca 300 x 400 cm, visine prizemlja, s kosim dvostrešnim krovom i dograđenom nadstrešnicom ispred građevine, dim.cca 200 x 400 cm, te izgrađenom pergolom s bočne strane građevine, izvedene na dijelu kč. 6508/87 i 6508/88 k.o. Ž., u Ž., Uvala B. l. – O., sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu u kojoj se osvrće na obrazloženje pobijane presude iz kojeg proizlazi neosnovanost tužbenog navoda da inspekcijski nadzor nije uopće proveden jer da je tužiteljici dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru na očitovanje. Točno je da je tužiteljici takav zapisnik dostavljen, ali zasigurno nije sastavljen prilikom provedenog nadzora niti temeljem podataka utvrđenih nadzorom, jer inače ne bi bile navedene dimenzije objekta koje bitno odstupaju od stvarnih dimenzija. Naime, tobožnjim pregledom objekt je uvećan (sa 6,5 m[2] na 12 m ), te je tobože utvrđena stambena namjena objekta, dok pobijano rješenje govori o ostavi. Među inim, baš i zbog ovih kontradikcija, tužiteljica je predložila provođenje dokaza očevidom, ali takav dokaz prvostupanjski sud smatra protivnim načelu ekonomičnosti. Nadalje, u odnosu na navod prvostupanjskog suda prema kojem povezanost konstrukcije s tlom nije Zakonom o gradnji propisan uvjet za određenje pojma građevine, nejasno je jesu li za sud konstrukcija i građevina identični pojmovi. Prema slovu zakona, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, što prijeporni objekt zacijelo nije jer je riječ o montažnoj mobilnoj kućici koja s tlom nije povezana. Na kraju, kako u pobijanom rješenju stoji, radi se o ostavi, koja je smještena na okućnici legalizirane č.zgr. 1495 i na poljoprivrednom zemljištu. Dakle, sve i kada bi bila riječ o građevini, predstavljala bi pomoćnu građevinu za gradnju koje građevinska dozvola nije potrebna. Stoga tužiteljica predlaže ovom Sudu osporenu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica, bez zakonom propisanog akta za gradnju, na predmetnoj lokaciji (izvan granica građevinskog područja) izvela montažnu građevinu, na način i u dimenzijama opisanim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 14. prosinca 2019., slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18.), kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.
7. S obzirom na navedeno, tužiteljica neosnovano i u žalbi ponavlja da se ovdje ne radi o građevini, jer, upravo suprotno žalbenim navodima, podaci sveza spisa daju osnovu za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o građenju odnosno građevini kakve ima u vidu članak 3. stavak 1. točke 10. i 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), a prema kojoj odredbi je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.).
8. Prema tome, iz definicije kakvu ima u vidu citirana zakonska odredba nesporno proizlazi da se građevinom smatraju i objekti nastali postavljanjem od gotovih elemenata, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, na koju okolnost osnovano ukazuje i prvostupanjski sud pozivajući se pritom na stajalište ovoga Suda s tim u vezi. To osobito u konkretnom slučaju u kojem, prema izjavi tužiteljice, opisana montažna građevina služi za odlaganje alata, dakle koristi se kao pomoćna građevina. Stoga je, a imajući u vidu da se ista nalazi izvan granica građevinskog područja (poljoprivredno zemljište), za građenje/postavljanje takve pomoćne građevine bilo potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju, što je ovdje izostalo, zbog čega je, i po ocjeni ovoga Suda, osnovano naloženo uklanjanje takve protupravno izvedene građevine.
9. Nije od utjecaja na zakonitost osporene presude ni žalbeni prigovor kojim tužiteljica dovodi u sumnju održavanje očevida obavljenog 14. prosinca 2021., navodeći da isti nije održan jer su zapisnikom pogrešno utvrđene dimenzije prijeporne građevine, kao i stambena namjena iste, budući se radi o ostavi, kako je to određeno u inspekcijskom rješenju. Naime, navedeni zapisnik dostavljen je tužiteljici na očitovanje, kojom prilikom je (podneskom od 24. prosinca 2021.) izjavila da se radi o montažnoj kućici za odlaganje alata, a što je građevinski inspektor prihvatio te je u rješenju naveo namjenu građevine upravo u skladu s izjavom tužiteljice, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na njezinu štetu niti po toj osnovi.
10. Nije pravno odlučan niti prigovor kojim tužiteljica osporava dimenzije prijeporne montažne građevine, jer, kada bi navedena tvrdnja i bila točna, isto nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da je za takvu pomoćnu građevinu trebalo ishoditi propisani akt za gradnju prije građenja, a što tužiteljica nesporno nije učinila.
11. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
