P-4335/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu V. R., u pravnoj stvari tužiteljice V. B. pok. J. rođ. K., OIB: …., iz S., R.

K. J. 11, zastupana po pun. M. B., odvj. u S., protiv

tužene V. P. iz S., zastupana po pun. T. J.odvj. u S.,

radi pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice M. B., odvj. u S. i punomoćnika tuženika T. J., odvj. u S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je,naspram tuženoj V. P., tužiteljica V. B. isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 54/7 ZU 501 K.O. R., pa se slijedom gornjeg utvrđenja tužiteljica V. K. ovlašćuje,temeljem ove pravomoćne presude, u zemljišnim knjigama koje se vode za K.O. R. zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene Vesne Prlenda za cjelokupni vlasnički dio.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 36.888,87 kn/4.895,99 sa pripadajućom zateznom kamatom po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena od 2. 12. 2022. pa do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1.Prednik tužitelja J. K. podnio je 7. 12. 2004. tužbu protiv 47 tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama položenim u KO R., među kojima i predmetna čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R..

2.Presudom ovog suda Pst-… usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj isključivi vlasnik nad nekretninama označenima u popisu nekretnina iz zemljišnih knjiga uknjiženih u k.o. R.: čest. zgr. 54/4 z.u. 1405 k.o. R. kat. br. 3330/2, čest. zem. 54/6 z.u. 501 k.o. R. kat. br. 3330/2, čest. zgr. 54/7 z.u. 501 k.o. R. kat. br. 3329/2, čest. zem. 5334/2 z.u. 402 k.o. R. kat. br. 3328/2, čest. zem. 1194/1 z.u. 205 k.o. R. kat. br. 1932, čest. zem. 75/8 z.u. 1317 k.o. R. kat. br. 1378, čest. zem. 75/14 z.u. 1944 k.o. R. kat. br. 1379/1, čest. zem. 89/29 z.u. 3 k.o. R. kat. br. 1379/2, čest. zem. 1196 z.u. 338 k.o. R. kat. br. 1392, čest. zem. 301/3 z.u. 576 k.o. R. kat. br. 858, čest. zem. 302/7 z.u. 576 k.o. R. kat. br. 858, čest. zem. 1905 z.u. 182 k.o. R.kat. br. 3307, čest. zem. 1910/2 z.u. 182 k.o. R. kat. br. 3308, čest. zem. 1912/1 z.u. 182 k.o. R. kat. br. 3326, čest. zem. 1906 z.u. 2751 k.o. R. kat. br. 3307, čest. zem. 1911/1 z.u. 186 k.o. R. kat. br. 3308. Nadalje, tužitelj je ovlašten temeljem te presude zatražiti uknjižbu svoga prava vlasništva, nad navedenim nekretninama, za cijelo, uz istovremeno brisanje dotadašnje uknjižbe prava vlasništva odnosno suvlasništva s imena tuženih, odnosno njihovih pravnih prednika i do sada upisanih vlasnika.

3.Odlučujući po žalbi tužene V. P., Županijski sud u S. rješenjem Gž-… prihvatio je žalbu tužene V. P. i ukinuo prvostupanjsku

odluku u pobijanom dijelu koji se odnosi na ovu tuženu u odnosu na nekretninu označenu kao čest zgr. 54/7 KO R., te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Odbačena je žalba tužene u pogledu nekretnine označene kao čest. zgr. 54/3 KO R..

4.U daljnjem tijeku postupka preminuli su tužitelj J. K. zbog čega je utvrđen prekid postupka rješenjem od 10. 9. 2018. te je postupak nastavljen rješenjem od 1. 4. 2021. s obzirom da je tužiteljica V. B. preuzela predmetni postupak.

5.Podneskom od 19. 1. 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove odluke.

6.Tužena je tijekom cijelog postupka osporavala tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako predmetna čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R. (kat čest zem. 3329/2) na kojoj je smješten bunar predstavlja nekretninu za redovnu uporabu svih suvlasnika čest zgr. 54/3 (kat čest 3329/1 KO R.).

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o diobi kuće u Omišu 3.

8. 1984., prijavnog lista za sud Geodetskog ureda Ivo Kovačević broj 8/2003, fotografija predmetne nekretnine, smrtovnice za pok. M. S., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša broj O-267/07, smrtovnice K. K.ugovora o diobi nekretnina u Omišu 22. 7. 1981., ugovora o diobi nekretnina u Omišu 25. 8. 1981., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu broj O-47/77 i O-69/79, kopije katastarskog plana od 30. 6. 2003., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radoslava Vukovića broj O-4704/18, saslušanjem svjedoka J. K., J. K., N. B., S.

K., S. B., F. K.J. P., (V. B.,

sada tužene, saslušana i kao stranka), ranijeg tuženika ad. 9. E. K. te saslušanjem stranaka, očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke Nevenu Kovačiću od 1. 9. 2009.

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva na čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R., koja u naravi predstavlja dvor s bunarom.

10.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je u zemljišnoj knjizi za KO R., u ZU 501 u popisnom listu upisna nekretnina označena kao č. zgr. 54/7, gustirna 6 m2 i dvorište 6 m2 te da je pravo vlasništva te nekretnine u vlasničkom listu upisano kao suvlasništvo više osoba,

- kako je predmetna nekretnina čest. zgr. 54/7 KO R. u naravi dvorište s bunarom za koje tužena navodi kako služi za redovitu upotrebu nekretnine, kuće svih suvlasnika, čest. zgr. 54/3 KO R.,

- kako je dana 22. srpnja 1981. sklopljen Ugovor o diobi nekretnina između J. K. pok. I., M. K. pok. I., M. K.

pok. I. i A. K. pok. I. kojim je navedeno da su stranke

braća, naslijednici oca, pok. I. K. pok. M. i to J. K. za 8/12 dijela, M. K. za 1/12 dijela, M. K. za 1/12 dijela i

A. K. za 1/12 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-47/77 od 12. travnja 1977. i nasljednici majke, pok. L. K. ud. I., i to svaki za po 1/4 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-… od 24. travnja 1979., a prema tom ugovoru da J. K. pripada u cjelini vlasništvo nekretnine čest. zem. 3329 KO R., Gorica – dvorište,

- kako je 25. kolovoza 1981. sklopljen Ugovor o diobi između J. K. pok. I., M. K. pok. I., M. K. pok. I. i A.

K. pok. I. kojim je određeno da J. K. pok. I. pripada u cjelini vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 54/3 zvanom K.,

- kako je 3. kolovoza 1984. sklopljen Ugovor o diobi kuće između J. K. pok. I., M. K. pok. I., M. K. pok.

I. i A. K. pok. I. , kao nasljednika svoga oca pok. K.

I. pok. M. kojim su stranke podijelile obiteljsku kuću u L. R.izgrađena na čestici zemljišta 3329, na način što M.

K. pripada jugoistočna soba, J.K. konoba i jugozapadna

soba, M. K. pripada sjeverozapadna soba i A. K. pripada

sjeveroistočna soba,

- kako je u postupku izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja Nevena Kovačića, da je vještak izradio nalaz i mišljenje u pisanom obliku koje vještačenje je dostavio dana 1. rujna 2009., da je identificirao predmetne nekretnine te prikazao njihov položaj i oblik,

- kako iz nalaza i mišljenja vještaka mjeritelja proizlazi da je nekretnina čest. zgr. 54/3 (kat. čest. 3329/1) k.o. R. u naravi obiteljska kuća, a da se uz nju nalazi sporno dvorište s bunarom i to predstavlja nekretninu označenu kao čest. zgr. 54/7 (kat. čest 3329/2) KO R..

11.Radi utvrđenja činjenica vezanih za stanje posjeda i vlasništva predmetnih nekretnina, izvedeni su predloženi dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka.

12.Svjedokinja G. O. u svom iskazu navodi da je tužitelj kao isključivi vlasnik koristio predmetnu česticu i pretpostavlja da ju je stekao nasljeđivanjem odnosno diobom s braćom koja nikada nisu posjedovali istu. Ova svjedokinja nije u srodničkim odnosima s parničnim strankama a po iskazu kao mještanka svakodnevno prolazi putem koji se nalazi ispod sporne gustirne i dvora. Također navodi kako nikada nitko nije ometao prednika tužitelja J. K. u posjedovanju i raspolaganju predmetnom nekretninom.

13.Svjedokinja J. K., sestra tužiteljice, također navodi da su sve utužene nekretnine, pa tako i predmetna vlasništvo njenog oca, odnosno obitelji od davnina. Diobom iz 1981. da je predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo njenom ocu, koji je uzdržavao roditelje, budući su njegova tri brata M., M. i A. te sestra M., koja mu je prepustila svoj nasljedni dio, odselili. Diobom braće, tužitelj da je dobio 8/12 dijela svih nekretnina, a ostala braća po 1/12, s time da je izvršena i fizička dioba po kojoj je svaki od braće u posjedu nekretnina koje su im pripale. Tom diobom, njenom ocu da je pripala, između ostalih i predmetna nekretnina u čijem je neprekidnom posjedu.

14.Prednik tužiteljice J. K. saslušan je kao stranka u postupku 2. 4. 2014. gdje je naveo da predmetna nekretnina, kao i ostale utužene predstavljaju njegovo isključivo vlasništvo. Predmetna gustirna, odnosno bunar i kuća da su cjelina, odnosno da gustirna pripada kući, a da je upravo on zajedno s roditeljima izgradio bunar još 1947., dok je kuća sagrađena 1955. Bunar i kuća da su sagrađeni na zemlji pok. T. M. i njegove supruge koji su im je ustupili. Nakon diobe s braćom njemu da je pripala kuća i sporni bunar i nikakvog spora glede toga da između njih nije bilo. Osim njega, da nikada nitko drugi, pa tako ni njegova braća nisu ulagali u predmetnu nekretninu.

15.Tužiteljica je u ranijem tijeku postupka saslušana također kao svjedok, te je u bitnom iskazala jednako kao i njena sestra J. K.te otac J. K.,

navodeći da od rođenja 1956., budući je rođena u kući čija je gustirna sastavni dio, sporna nekretnina pripada isključivo njenom ocu, koji ju je i sagradio, te ih nikada nitko treći nije ometao u posjedovanju iste, odnosno tvrdio da predstavlja njegovo vlasništvo. Jednako je izjavila i prilikom drugog saslušanja 19. 9. 2022., navodeći da su sadašnje čestice 54/2, 54/3, 54/4 ranije bile jedna čestica što u naravi predstavlja staru srušenu kuću oznake 54/4, a nova je sagrađena 1954. Navodi kako je ona nakon smrti oca u posjedu predmetne nekretnine. Kako je njen otac od svog poslodavca tražio stan u D. R. zbog predmetne nekretnine da nije mogao ostvariti pravo na dodjelu istog, pa je zbog toga sastavljen 1984. fiktivni ugovor o diobi između njega i braće, i to upravo na inicijativu njenog strica M.. Ta dioba da nikada nije izvršena niti je ikada itko od njih ušao u posjed nekretnina opisanih u tom ugovoru. Između njenog oca i njegove braće da je 1981. izvršena dioba po kojoj je ocu pripala predmetna nekretnina, te da je svaki od sudionika tog diobenog ugovora stupio u posjed nekretnina koje su bile predmet diobe i glede toga među braćom nikada nije bilo spora.

16.U ranijem postupku saslušan je tuženik ad. 9. E. K., sin pok. A. K., brata J. K., prednika tužiteljice. Navodi kako predmetna nekretnina (kuća i dvor s bunarom) nikada nisu podijeljeni već predstavljaju zajedničku imovinu nasljednika pok. I. K.. Iako mu je poznato da su nasljednici pok. I. K. sačinili diobeni ugovor, navodi da mu nije poznato je li istim obuhvaćena i predmetna gustirna s dvorom. Tužitelj J. K. da je taj ugovor smatrao fiktivnim, jer da je njegova svrha bila da dobije stan u D. R. od tadašnjeg poslodavca.

17.Svjedokinja N. B. u svom iskazu navodi da je kuću i bunar sagradio i u njih investirao isključivo prednik tužiteljice J. K. zajedno sa svojom suprugom. Njegova braća da ni na koji način nisu sudjelovali u investiranju i održavanju predmetne nekretnine, te je neprekidno od izgradnje 1950. posjeduju i njome raspolažu isključivo prednik tužitelja i njegova obitelj. Poznato joj je da je diobom između braće predmetna kuća pripala predniku tužiteljice.

18.Svjedokinja S. K. u svom iskazu navodi kako je predmetnu nekretninu izgradio upravo prednik tužiteljice sa suprugom negdje 1950., te da je u istoj živio sa svojom obitelji neprekidno do danas, kao i da je prednik tužiteljice brinuo o svojim roditeljima. Braća prednika tužitelja da nikada nisu osporavali tužitelju isključivo pravo pripadanja predmetne kuće s bunarom.

19.Svjedok S. B. u svom iskazu navodi da je gustirna sagrađena prije kuće i da je služila za život tadašnjih vlasnika. Na nju se može doći jedino iz kuće koja je u posjedu tužitelja, odnosno osim tužiteljice i njenih prednika drugo nitko nema pristup toj gustirni sa svojih nekretnina, niti je netko drugi koristi osim njih. Najdalje sjećanje ovog svjedoka je 1953. i 1954., te misli da od tada prednici tužiteljice koriste predmetnu nekretninu kao svoju i nikada ih nitko treći u tome nije ometao. Za tuženu navodi kako ne raspolaže nikakvim vlasničkim ni posjedovnim pravima na nekretninama prikazanim na skici sudskog vještaka geodete.

20.Svjedok F. K. navodi kako su isključivo roditelji tužiteljice brinuli o njenom djedu i baki, te da nitko drugi nije koristio spornu nekretninu. Tuženu također nikada nije vidio niti mu je poznato da raspolaže nekakvim pravima na predmetnoj nekretnini.

21.Svjedokinja J. P.kćer tužiteljice, u svom iskazu navodi da su njeni prednici sagradili stepenice preko kojih se ulazi u dvor na kojem se nalazi bunar, koje služe i za ulaz u kuću oznake čst zgr. 54/3. Gustirna da je služila za opskrbu vode prije dolaska javnog vodovoda a i nakon toga da joj je zadržana funkcija te da se održavala. Braća njenog djeda da nikada nisu stanovala na predmetnoj nekretnini, već bi dolazile u posjete i radilo se o složnoj obitelji.

22.Tužena je također saslušavana dva puta u predmetnom postupku navodeći kako je staru obiteljsku kuću sagradio njen pok. djed I. K. prije njenog rođenja (rođ. 1958.), te da je tada sagradio i predmetni bunar. S roditeljima da je dolazila u posjete kod djeda i bake i strica, te da su svi koristili gustirnu sve do 2004. kada je njen otac umro i kada je započet predmetni spor. Poziva se na ugovor o diobi iz 1984. prema kojem je podijeljena kuća, dok gustirna nije bila obuhvaćena istim. Njenom ocu da je pripala soba na katu sjeverozapadno koju su povremeno koristili do 1986. kada su sagradili kuću u ruskamenu. Međutim, navodi da se nije odrekla navedene sobe. Osporava navode tužiteljice da bi se radilo o fiktivnom ugovoru o diobi te ustraje u tvrdnji da joj pripada sjeverna soba koja graniči s cestom. Navodi kako potražuje služnost gustirne jer joj je bilo logično da uzme tu vodu. U blizini da nema svoje nekretnine. Soba koja joj pripada po diobenom ugovoru da ne izlazi na česticu na kojoj se nalazi gustirna.

23.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

24. Člankom 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25.Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili temeljem pravnog posla u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi sukladno ranije važećim propisima i to pravilima negdašnjeg OGZ-a, a koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list SFRJ broj 86/1946), odnosno koja se imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), ili prema odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO).

26.Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema pravilima OGZ-a i po odredbama ZOVO-a uvijek je bila pošten odnosno savjestan posjed s time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja. Pravo vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla, sukladno članku 33. ZVDSP-a, stjecalo se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Konačno, u ranijem razdoblju, kod usmenog pravnog posla glede nekretnine, pravna pravila OGZ-a sudska praksa je tumačila tako da se pravo vlasništva moglo steći ne samo upisom u zemljišnu knjigu nego i izvršenjem pravnog posla, odnosno da izvršeni ugovor predstavlja osnovu (titulus) i način (modus) stjecanja prava vlasništva.

27.Sud u cijelosti prihvaća iskaze saslušanih svjedoka u ovom postupku s obzirom da su svi iskazivali identično, kako je predmetnu spornu nekretninu, u naravi mali dvor s gustirnom, izgradio prednik tužiteljice J. K. za života roditelja, zajedno i dogovorno s njima, te se od tada i sad nalazi u njihovom neprekinutom posjedu, te ih nikada nitko treći u tome nije ometao. Pritom je sud imao na umu činjenicu kako je djed tužiteljice I. K. rođen 1894., kako je predmetna gustirna izgrađena u razdoblju od konca 40.ih, odnosno početka 50ih godina prošlog stoljeća za potrebe gradnje kuće, s obzirom da u mjestu nije postojao javni vodovod, te je njena svrha bila kako za opskrbu vodom članova obitelji, dakle za život, tako i za građenje, napajanje stoke i dr. Stoga je logično i životno uvjerljivo da je gustirna sagrađena prije kuće, jer se bez vode nije moglo niti graditi. Niti jedan dokaz u postupku ne upućuje na zaključak da bi tužena zajedno sa svojim prednicima koristila predmetnu nekretninu za život i stanovanje, odnosno da je ugovor o diobi na koji se poziva iz 1984. među braćom K. ikada proveden. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako su kuća i njeni sastavni dijelovi, uključujući i predmetnu česticu bili predmet diobe između nasljednika I. K. po ugovorima iz 1981. (str. 93, 94 spisa), te je po tim ugovorima kuća i gustirna pripala predniku tužiteljice, dok su ostale nekretnine u ugovorima naznačenim dijelovima podijeljene među braćom, i svi sudionici ugovora stupili su u posjed tako podijeljenih nekretnina već tada, odnosno od tada ih neprekidno koriste. Što se ugovora iz 1984. tiče, sud prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv iskaz tužiteljice da je taj ugovor sklopljen radi možebitnog ostvarivanja prava na dodjelu stana na korištenje (stanarsko pravo) njenog oca od tadašnjeg poslodavca, a koje pravo nije mogao ostvariti s obzirom na činjenicu da je nakon smrti oca (27. 12. 1976.) doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu O-… kojim je tužiteljičin otac naslijedio 8/12 dijelova nekretnina koje su smještene u R., među kojima i kuće te predmetne nekretnine (gustirna i dvor) koje su potom bile predmet diobe nasljednika prema ugovorima od 22. i 25. 7. 1981., gdje je kuća i gustirna pripala upravo njemu. Da bi ostvario pravo na stan po odredbama tadašnjeg Zakona o stambenim odnosima, prednik tužiteljice nije mogao imati useljivu nekretninu, pa je logično i životno uvjerljivo da je na nagovor brata zaključen ugovor od 1984. koji, kako proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, tužiteljice, pa i same tužene, nikada nije proveden odnosno realiziran, bez obzira na njegovu formu, na što tužena upire. Niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje na zaključak da bi bilo tko od sudionika ugovora iz 1984. iskazao volju radi realizacije navedenog ugovora, odnosno da se smatrao vlasnikom i posjednikom ugovorom navedenih dijelova nekretnina, da se bilo tko ponašao kao vlasnikom, brinuo o nekretnini, održavao je, plaćao troškove održavanja i sl. U tom smislu, za zaključiti je da nitko od sudionika ugovora o diobi iz 1984. nije uveden u posjed niti je upisan kao vlasnik posebnih dijelova kuće (soba ) a gustirna s dvorom nije bila niti predmet tog ugovora, pa tužena nema nikakvog osnova tvrditi da je temeljem tog ugovora stekla služnost predmetne nekretnine. Dakle, prema mišljenju ovog suda, ugovor o diobi iz 1984. nije realiziran jer sudionici tog ugovora nisu uvedeni u posjed nekretnina koje su bile predmet diobe, nisu upisale svoje vlasništvo, nisu se ponašale kao vlasnici niti posjednici nekretnina koje su predmet ugovora niti je sama sporna nekretnina bila predmet tog ugovora.

28.Cijeneći činjenicu da su djed i otac tužiteljice u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine, u njenom samostalnom i neprekinutom posjedu od najmanje 1950. do 2004. kada su podnijeli predmetnu tužbu, čime su postali nesavjesni posjednici zbog saznanja da ista nije upisana kao njihovo vlasništvo, valja zaključiti kako je takvim posjedovanjem, istekom 1980. stečeno pravo vlasništva dosjelošću prema odredbi paragrafa 1468 OGZ- a i nasljeđivanjem, zbog čega je tužbeni zahtjev kao osnovan valjalo usvojiti. Stjecanje prava vlasništva u ovom slučaju ima se prosuđivati prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u vrijeme stjecanja, odnosno prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452-1477 OGZ-a. Svakako, prema odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO koji je stupio na snagu 1. 9. 1980., savjesni posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina. Pritom, posjed tužitelja ima sve potrebne kvalitete propisane pravnim pravilima 345, 326, 328 i 345 OGZ-a, dakle samostalnost, istinitost, poštenje, s time da se poštenje pretpostavlja sve dok se ne dokaže drukčije, pa je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

29.Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištima od 19. 2. 2008., 15. 4. 2008., 19. 5. 2008., 2. 6. 2008., 6. 3. 2009., 14. 10. 2010., 12. 9. 2011., 28. 11. 2011., 23. 2. 2012., 12. 5. 2014., 2. 7. 2014., 2. 10. 2014., 10. 11. 2014., 19. 1. 2015., 15. 6. 2018., 27. 9. 2021., 19. 9. 2022., 2. 12. 2022., po 1.125,00 kn, za pristup na ročište od 16. 5. 2012., 10. 9. 2018. 31. 5. 2021., po 562,00 kn, za sastav podnesaka od 20. 5. 2021., 3. 1. 2022. i 17. 10. 2022. po 1.125,00 kn, za sastav podneska od 12. 7. 2021. 562,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 27.111,50 kn. Na ovaj iznos tužiteljici pripada i PDV od 6.777,87 kn tako da ukupni trošak iznosi 33.888,87 kn. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja od 2.000,00 kn te pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kn tako da ukupni trošak iznosi 36.888,87 kn/4.895,99 eura.

U Splitu, 2. prosinca 2022.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun tužitelja

-pun tuženika

-u spis