REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 1. Pr-2766/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari I.- tužitelja S.M. iz Z., OIB …, i II.-tužitelja Ž.P. iz Z., . OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku K.G., odvjetniku u Z., protiv tuženika A.P.P.P.N. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z.V., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika K.G. i punomoćnice tuženika odvjetnice N.U., dana 2. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da I.-tužitelju isplati iznos od 8.105,04 kn / 1.075,72 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 574,00 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 566,06 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,00 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 580,59 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 582,60 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 582,60 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 578,57 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 580,58 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; po stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da I. tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.968,75 kn / 261,30 eur[2] uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 02. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da II.-tužitelju isplati iznos od 9.090,47 kn / 1.206,51 eur[3] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 639,87 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 642,75 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 648,19 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 649,87 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 651,16 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 651,16 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 651,16 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 651,16 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 664,19 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; po stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da II.-tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.968,75 kn / 261,30 eur[4] uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 02. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

fiksni

tečaj

konverzije

7,53450

fiksni

tečaj

konverzije

7,53450

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbama navode da su u utuženom razdoblju bili zaposlenici tuženika. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23.11.2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nadalje: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nadalje: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13.05.2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nadalje: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26.10.2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7.12.2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26.01.2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.12.2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

2. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“. Dana 28.08.2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27.11.2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 04.12.2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% ,krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

3. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje plaću I.-tužitelja obračunavao po osnovici bez da je obračunao uvećanje plaće od 6 % to postoji ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći u iznosu od 8.105,04 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće

4. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje plaću II.-tužitelja obračunavao po osnovici bez da je obračunao uvećanje plaće od 6 % to postoji ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći u iznosu od 9.090,47 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

5. Izuzev gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka Sporazuma u člancima IV. i V. predviđaju i dodatna povećanja osnovice koja nisu predmet ove tužbe. Tužitelji ovom tužbom samo djelomično ostvaruju svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma, zadržavaju pravo da naknadnim zahtjevima ostvaruju i ostala prava na povećanje plaće, te se ni na koji način ne odriču niti odustaju od bilo kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka Sporazumu, ostvarenja kojih prava nisu predmet ovih tužbi.

6. Predlažu donijeti presudu kao u izreci.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti poriče tužbene zahtjeve, kako po visini tako i po osnovu, stavlja prigovor zastare kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, i to iz razloga kako slijedi.

8.

Tuženik glede navoda tužbe tužiteljice S.M., da je tužiteljica djelatnica tuženika isto ne spori i da je kod tuženika zaposlena kao rukovoditelj odsjeka Odjela za opće poslove od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine.

9.

Tuženik glede navoda tužitelja Ž.P., da je tužitelj djelatnik tuženika isto ne spori i da je kod tuženika zaposlen kao pomoćnik direktora za gospodarenje i prodaju nekretnina od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine.

10. Tuženik, glede svih navoda tužbi, poriče da bi pogrešno obračunavao tužiteljima plaće za redovni i prekovremeni rad kako se to navodi u činjeničnim supstratima tužbi. Primarno se ističe da tuženik ne vrši obračun plaće jer isti za sve državne i javne službe obavlja F., pa ukoliko i postoji nekakav pogrešni obračun on nije na strani tuženika. Stoga tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije. Tuženik predlaže da se, sukladno gore navedenom, pozove kao umješač u ovom predmetu F. kao i Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu kao zastupnika po zakonu Republike hrvatske jer se radi o sredstvima koja terete Državni proračun Republike Hrvatske.

11. Činjenični navodi obje tužbe da je pogrešan izračun temeljem neprimjene službenih pokazatelja o rastu međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDPa, koji da je iznosio 2% je netočan jer je prema izračunu Državnog zavoda za statistiku, na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja od navedenih i propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta među godišnjeg tromjesečnog BDPa za dva sporna tromjesečja 2015. iznosi 1,99948%. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene toč. III Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem: Sporazum/2006.) i Dodatka sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem: Dodatak/2009.).

12. Tuženik slijedom gornjeg osporava da bi tužiteljima u utuženom razdoblju bila isplaćivana neosnovano umanjena plaća, i to kako se navodi tužbama. Slijedom navedenog tuženik se protivi da bi vršio obračun temeljem tvrdnji iz činjeničnog supstrata tužbi dok odluku o prijedlogu tužitelja za financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prepušta Sudu.

13. Tuženik slijedom svega gore izloženog predlaže da Sud nakon provedenog postupka odbije tužbe i tužbene zahtjeve u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknade tuženom trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana donošenja prvostupanjske presude po isplati, u roku od 8 dana.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u platne liste I.-tužitelja (str. 5- 18 spisa), Sporazum od 23.11.2006. (str. 19-21 spisa), Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. (str. 22-26 spisa), Izmjene i Dopune Sporazuma od 26.10.2011. (str. 27- 34 spisa), Arbitražnu odluku od 7.12.2011. (str. 35-42 spisa), Vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. (str. 43-48 spisa), Priopćenja DZS (str. 49-54 spisa), platne liste II.-tužitelja (str. 62-76 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako su tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani.

17. Među strankama nije sporno da su tužitelji zaposleni kod tuženika te da je tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

18. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljima u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelji temelje na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

19. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

20. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

21. Nadalje, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu unesene su u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12 - dalje: TKU/12) od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZOR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

22. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10 - dalje: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

23. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

24. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelji mogu zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a, kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

25. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

26. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZOR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZOR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe. Također je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije budući su tužitelji nesporno zaposlenici tuženika koji im je kao poslodavac u utuženom razdoblju i isplaćivao plaću.

27. Sud je tijekom postupka, spojio tužbe I.-II. tužitelja radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, budući je to po ocjeni ovog suda bilo ekonomično i svrsishodno. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da tuženik nije osporavao visine postavljenih tužbenih zahtjeva isto kao ni zatraženi tijek kamate to je sud usvojio navedene tužbene zahtjeve.

28. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZOR-a.

29. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 10. st. 1. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP i čl. 156. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa).

31. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu, to im pripada trošak zastupanja po punomoćniku, prema postavljenim tužbenim zahtjevima, i to po Tbr.

7/1 – 75 bodova odnosno 750,00 kn, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi 937,50 kn po tužitelju.

32. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 10 %. Tako im je priznat trošak zastupanja na ročištu 17.10.2022. po Tbr.9/1 – po 82,5 bodova, trošak sastava podneska od 27.04.2022. po Tbr. 8/1 – 82,5 bodova što uz uvećanje od 25% PDV-a iznosi 2.062,50 kn, a što valja podijeliti na dva tužitelja, tako da je svakom valjalo dosuditi 1.031,25 kn odnosno sveukupno 1.968,75 kn svakome.

33. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) te su iste tužiteljima dosuđene od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

34. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. prosinca 2022.

Suda c :

Siniša Marinović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4.-6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. I.-tužitelja i II.-tužitelja

2. pun. tuženika