Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr.sc.Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz K. L., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici V. M. G., odvjetnici u S.,

protiv tuženika D.Z. S.-D. Ž., S.,

…, OIB:…, radi isplate razlike plaće, nakon održane usmene

i javne glavne rasprave zaključene 24.listopada 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika I. D., mag.iur., zaposlenog kod tuženika, objavljene 2.prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.203,30 kuna /1.354,21 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 756,02 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

-na iznos od 752,91 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 754,49 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 754,40 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 753,59 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 759,50 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

-na iznos od 755,75 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

-na iznos od 760,75 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

-na iznos od 962,38 kn od dana 16.studenog 2016. godine do isplate;

-na iznos od 958,14 kn od dana 16. prosinca 2017. godine do isplate;

-na iznos od 1.138,42 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

-na iznos od 1.096,95 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na naprijed dosuđene iznose, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kuna/ 630,43 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 2.prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.veljače 2016. do 31.listopada 2017 temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. Naime, tužiteljica tvrdi da je u utuženom periodu bila zaposlenik tuženika, koji predstavlja javnu službu te da tuženik nije poštivao odredbe Kolektivnog ugovora i obračunavao plaću sukladno povećanj osnovici. Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Podneskom od 15.studenog 2021. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta navodeći kako će urediti i precizirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik u spis dostavi predmetne platne liste.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te predložio isti odbiti odnosno odbaciti. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik navodi kako nije potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica već Vlada Republike Hrvatske i sindikati. Tuženik da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće, već je dužan primjenjivati onu osnovicu koju je svojom odlukom propisala Vlada Republike Hrvatske , a ako ona nije poštivala obveze preuzete sporazumima sa sindikatima da je to njen propust, a ne tuženika. Obzirom je tuženik javna ustanova, obvezan je plaće djelatnicima obračunavati putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) u koji tuženik unosi parametre koji se odnose na djelatnika i njegov rad, dok je osnovica zadana i nepromjenjiva. Postavke programa za obračun plaća određuje Vlada RH, a provodi Financijska agencija. Nadalje, tuženik ističe da Sporazum od 26.10.2011. kojim se poziva na čl. 51. st.4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama mijenja i dopunjuje Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. nikada nije valjano potpisan stoga niti ne obvezuje. Tuženik ističe kako uopće nisu bili ispunjeni ugovoreni uvjeti za povećanje osnovice, za čije povećanje nije relevantna samo odredba u kojoj se navodi da će se "..osnovica povećati ukoliko službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto…". Osim navedenoga, potrebno je ispunjenje i drugih nužnih uvjeta koji su određeni čl. VII. Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i čl. VII. Sporazuma od 26.10.2011. navedeni uvjeti nisu ostvareni jer prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH, BDP RH na tromjesečnoj razini u odnosu na isto tromjesečno razdoblje prethodne godine, zabilježio je dvanaest uzastopnih razdoblja negativne stope BDP- a (od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014.).

3.Podneskom od 16.rujna 2022.tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci. Tuženik je naveo kako i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok nije osporavao visinu istog.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., te pregledom Ugovora o radu za tužiteljicu, obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade za tužiteljicu u utuženom razdoblju i tablice obračuna razlike isplaćene plaće i plaće prema osnovici od 5.415,37 kuna.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III.i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine i to za razdoblje od veljače 2016., pa zaključno do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 10.203,30 kuna.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju. Naime, tuženik nije osporavao visinu uređenog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica na ime razlike plaće radi povišenja osnovice za 6 % za utuženo razdoblje potražuje i razliku plaće s osnove usklađivanja pariteta za razdoblje od listopada 2016. do siječnja 2017.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011.

8.1. Tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Za navesti je da je taj prigovor neosnovan jer je tuženik, kao poslodavac tužiteljice u utuženom razdoblju, pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kakvu služnu obavlja i tuženik.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 2. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

10.1. Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

10.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

10.3. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje:Izmjene Dodatka ). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama Dodatka. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik Izmjena Dodatka izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju Izmjene Dodatka nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, Izmjene Dodatka predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što je Izmjene Dodatka sklopljene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.

siječnja 2017.

14. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III Izmjene Dodatka jer odredbom čl. VII. Izmjene Dodatka nije odgođena primjena čl. III. Izmjene Dodatka. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

15. Dana 28.kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015.

DZS-a od 27.studenog 2015. proizlazi kako je BDP u trećem tromjesečju realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%. Podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., pa proizlazi da su se uvjeti iz čl. III Izmjena Dodatka za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

16. U postupku je pregledom tužiteljičinih obračunskih isprava za isplatu plaće -nakade za utuženo razdoblje od veljače 2016. do prosinca 2016. utvrđeno da je tuženik tužiteljici tijekom tog razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2017. primjenom osnovice od 5.211,02 kn jer je na taj iznos Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica povećana počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.godine. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

17. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008.

godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

18. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

19. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015. do lipnja 2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016. 5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn.

20. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.203,30 kuna prihvatiti u cijelosti. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).

21. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

22. Tužiteljica u ovom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, pa joj sukladno odredbi članka 154. st.5., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 15.studenog 2022. - 250,00 kuna prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, za sastav podneska od 16.rujna 2022. kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev 1.000,00 kuna prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na dva ročišta od 9.rujna 2022. i 24.listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife) , odnosno sveukupno 4.750,00 kuna / 630,43 eura, uz napomenu da punomoćnica tužitelja nije zatražila uvećanje troška za 25% PDV-a.. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 2.prosinca 2022.god., kao dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki II izreke presude.

23. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a. Naime, odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana time da je rok za ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je to tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom.

U Splitu, 2.prosinca 2022.godine

Sutkinja

mr.sc.Ivana Erceg Ćurić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se županijskom sudu, putem ovog suda pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

.