Poslovni broj:101.Pr-1436/2020-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB: ..., iz O., zastupane po punomoćniku

M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. – k.

c. M. u R. H., OIB:..., iz O.

zastupanog po punomoćnici A. S., dipl. iur., tajnici, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 08. studenoga 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, uz javnu objavu presude 02. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku P. – k. c. M. u R.

H., OIB:..., iz O., da tužiteljici V. P., OIB:..., iz O., isplati iznos od 1.966,62 kuna (tisućudevetstošezdesetišest kuna i šezdesetidvije lipe) / 261,02 eura[1] (dvjesto- šezdesetijedan euro i dva centa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. siječnja 2016.,

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. veljače 2016.,

- na iznos od 164,96 kn od dana 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 158,15 kn od dana 16. travnja 2016.,

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 102,35 kn od dana 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 83,98 kn od dana 16. listopada 2016.,

- na iznos od 241,24 kn od dana 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 173,21 kn od dana 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 176,68 kn od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku P. – k. c. M. u R. H., OIB: ..., iz O., da tužiteljici V. P., OIB: ..., iz O., naknadi prouzročeni parnični

trošak u iznosu od 1.968,75 kuna (tisućudevetstošezdesetiosam kuna i sedamdeseti- pet lipa) / 261,30 eura (dvjestošezdesetijedan euro i trideset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 02. prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. prosinca 2020. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj je navela da je radnica tuženika na radnom mjestu nastavnika francuskog jezika u srednjoj školi C. temeljem Ugovora o radu od 05. rujna 2016. i 22. rujna 2016. te da tuženik predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Tužbom kao radnica od tuženika kao poslodavca potražuje isplatu razlike u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Pojašnjava da je odredbom čl. III. IDDS određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. rujna 2015.. Dana 27. studenoga 2015. DZS RH objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. prosinca 2015.. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% / 2) krajem studenoga 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. IDDS jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podatci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII. c st. 3. IDDS ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 5.753,19 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Nadalje, tužiteljica potražuje od tuženika i prouzročeni parnični trošak u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva zbog čega je predložio sudu da isti odbije u cijelosti. Istaknuo je i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi. Nije sporio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu, međutim, smatra da su ništetne odredbe IDDS jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum i Dodatak Sporazumu potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je IDDS parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum, Dodatak Sporazumu i IDDS predstavljaju običan ugovor odnosno sporazume obveznog prava koji nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakonit način budući da njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Nadalje, smatra da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja se isplaćuje u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Osim izloženog ističe da je prema podacima DZS BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema čl. III. do V. IDDS treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016.. Međutim, kako IDDS imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema čl. III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih.

3. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, kao priloge i to: podneske tužiteljice od 28. siječnja 2022. i 04. studenoga 2022., ugovore o radu, obračunske liste za plaću za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se pročitaju zapisnici Općinskog suda u Zlataru o saslušanju svjedoka B. M., P. Č. i

M. M. iz razloga što činjenice koje bi se trebale utvrditi čitanjem zapisnika nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju.

7. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica.

8. Prema Sporazumu od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

11. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

12. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

13. Sukladno službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

14. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

15. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

16. Također, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

17. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

18. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

20. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

21. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

22. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

23. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući da je tužba tužiteljice predana ovom sudu 10. prosinca 2020., a čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje u nastavku: Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.

24. Budući je tuženik na pripremnom ročištu 08. studenoga 2022. izjavio da ne spori visinu uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno tužiteljičin izračun potraživanja, sud je zaključio da su te činjenice među strankama nesporne te ih stoga nije smatrao potrebnim niti utvrđivati.

25. Slijedom svega navedenoga, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.966,62 kn (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07), kao u točki I/ izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, i to za sastav tužbe u iznosu od 375,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. siječnja 2022. – 375,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), za sastav podneska od 04. studenoga 2022. – 375,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 08. studenoga 2022.

– 375,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 1.500,00 kn što s pripadajućim PDV-om od 25% iznosi sveukupno 1.968,75 kn. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

27. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 02. prosinca 2022.

Sutkinja Dorica

Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava

Broj zapisa: eb315-bce94

Kontrolni broj: 07eca-1d936-e1af9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.