1                Poslovni broj: Gž-1164/2021-5

 

Poslovni broj: Gž-1164/2021-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. rođ. V. iz Š., OIB …, koju zastupa punomoćnica O. G., odvjetnica u O. društvu V. i partneri u Š., protiv 1. tuženika O. K. iz Z., OIB …i 2. tuženice T. M. rođ. K. iz Z., OIB …, koje zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u O. društvu D. i partneri j.t.d. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: VI P-2704/19 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika O. K. i 2. tuženice T. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj VI P-2704/19 od 26. listopada 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika O. K. i 2. tuženice T. M. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

              “I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. Š. rođ. V., OIB: …, iz Š., vlasnica za cijelo čest. zem. br. 4714/1 Z.U. 997 k.o. Š., pa se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris sa imena K. O. i K. mal. T., sve rokom od petnaest dana.

 

              II. Nalaže se tuženima da tužiteljici naknadi parnični troška u iznosu od 8.925,00 kuna u roku od petnaest dana."

 

              2. Protiv navedene presude su žalbu izjavili 1. tuženik O. K. i 2. tuženica T. M. (dalje: tuženici) iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz nadoknadu parničnog troška tuženicima. Tuženici u žalbi zahtijevaju dosudu troška sastava žalbe.

 

              3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

              4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

              5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

              6. Nije osnovan žalbeni razlog na koji se tuženici pozivaju, i to počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa niti onih na koje neosnovano ukazuju tuženici u žalbi. Pobijana presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

 

              7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

              8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnica u cijelosti katastarske čestice (dalje: čest. zem. br.) 4714/1, upisane u zemljišnoknjižni uložak (dalje: Z.U.) 997, katastarska općina (dalje: k.o.) Š., zahtjev za uknjižbom prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz zahtjev za brisanje suvlasništva s imena K. O. i K. malodobne T.

 

              9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su prema stanju zemljišne knjige na čest. zem. br. 4714/1, pašnjak, površine 266 m², Z.U. 997 k.o. Š., kao suvlasnici upisani O. K. u ½ dijela i malodobna T. K. za ½ dijela, a da su na čest. zem. br. 4713/10, kuća i dvorište, površine 713 m², kao suvlasnici upisani G. Š. u ½ dijela i A. Š. u ½ dijela,

 

- da je u posjedovnom listu broj 892 k.o. Š. na čest. zem. br. 4714/1, naziva E., K., pašnjak, površine 266 m², kao posjednik upisan A. K. pok. M. u cijelosti,

- da je J. V., majka tužiteljice, kupoprodajnim ugovorom od 25. rujna 1998. ovjerenom kod javnog bilježnika N. N., pod brojem OV-1066/14 4. veljače 2014. kao kupac kupila od prodavatelja M. K. iz Z., kojeg je zastupala O. K. po punomoći javnog bilježnika P. M., pod brojem OV-3113-98 od 25. svibnja 1998., nekretninu katastarske oznake čest. zem. br. 4714/1 Z.U. 997 k.o. Š., površine 266 m², u naravi pašnjak, za što je kupac prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.600,00 njemačkih maraka (dalje: DEM) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju J. b. d.d. Š. na dan plaćanja, da se kupac nalazi u posjedu predmetne nekretnine i da prodavatelj ovlašćuje kupca da može temeljem ugovora zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime,

 

- da je ugovorom o darovanju od 25. listopada 2019. ovjerenom kod javnog bilježnika N. N., OV-11965/2019 od 29. listopada 2019. darovateljica J. V. darovala obdarenici A. Š. nekretninu čest. zem. br. 4714/1 Z.U. 997 k.o. Š., površine 266 m2, koju je stekla temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenim s prodavateljem M. K., da je obdarenica prihvatila dar sa zahvalnošću,

 

- da je 2. tuženica nakon sklapanja braka 14. rujna 2013. stekla prezime M.,

 

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-1326/2000 od 25. siječnja 2002. iza pokojnog M. K., nasljednicima temeljem oporuke proglašeni unuk O. K. u ½ dijela i malodobna unuka T. K. u ½ dijela u odnosu na nekretninu čest. zem. br. 4714 k.o. Š.,

 

- da je iz iskaza svjedoka J. V. (kupca), N. S. i B. R. utvrđeno da je majka tužiteljice, J. V. kupila nekretninu 1998., kada je ugovor vlastoručno potpisan od strane opunomoćenika prodavatelja O. K. i kupca J. V. i kada je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti, a nekretnina predana u neposredni, samostalni posjed kupcu J. V., pa je tako ugovor realiziran u cijelosti i to isplatom kupoprodajne cijene i predajom predmeta kupoprodaje u posjed kupca,

 

- da je M. K. iz Z., 25. rujna 1998. vlastoručno potpisao punomoć te da je izvršena ovjera potpisa na punomoći što je evidentirano pod rednim brojem: 3119/98 (a koji je broj ovjere naveden u kupoprodajni ugovor od 25. rujna 1998. ovjeren kod javnog bilježnika N. N., OV-1066/14 od 4. veljače 2014.),

 

- da je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen u pisanom obliku, što je uvjet valjanosti ugovora, a da je ovjera ugovora nužna za uknjižbu i ne utječe na valjanost ugovora, da su ugovorne strane ispunile u cijelosti obveze iz ugovora (predaja nekretnine u posjed i isplate cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene), da tužiteljica traži da se utvrdi da je stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva po osnovi ugovora o darovanju odnosno da je taj valjani osnov stekla J. V. temeljem ugovora o kupoprodaji, koji je sklopljen prije smrti M. K. kao davatelja punomoći O. K., koja je istog zastupala prilikom sklapanja ugovora i njegove realizacije,

- da se predmetna nekretnina, koja je smještena neposredno uz kuću tužiteljice, što je vidljivo iz preslike katastarskog plana, uračunavajući posjed majke tužiteljice još od 1998., nalazi u nesmetanom, samostalnom, kvalificiranom posjedu preko dvadeset godina i to po valjanom pravnom osnovu za posjed nekretnine, pa prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica temeljem zakona, dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, pa je stoga prvostupanjski sud uz primjenu odredbe članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz nalog tuženicima da tužiteljici nadoknade trošak parničnog postupka.

 

              10. Upravo suprotno žalbenim navodima tuženika da su kao vlasnici predmetne nekretnine onemogućeni od tužiteljice u raspolaganju njihovim vlasništvom kao i korištenju i mirnom uživanju vlasništva, u postupku je dokazano da je majka tužiteljice J. V. predmetnu nekretninu kupila od prednika tuženika te da su J. V., a potom i tužiteljica u savjesnom, poštenom i mirnom posjedu od 1998., dakle preko dvadeset godina.

 

              11. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da se radi o povredi ustavnih i konvencijskih prava iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda kojim odredbama se reguliraju ljudska prava mirnog uživanja vlasništva jer tuženici nisu obrazložili razloge čime bi bili spriječeni u vršenju prava koja im faktički nisu niti pripadala jer je ostavitelj, njihov djed predmetnu nekretninu za života prodao temeljem valjanog pravnog posla, kupoprodaje, za koju je primio punu ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a kupac je stupio u zakonit i pošten posjed, pa stoga predmetna nekretnina u trenutku smrti ostavitelja nije faktički bila u njegovom vlasništvu, iako je na njega formalno bila upisana u zemljišnoj knjizi.

 

              12. Daljnji žalbeni prigovor da tužiteljica sve i da je vršila posjed te nekretnine u vremenskom slijedu od 1998. do danas nije bila pošten i savjestan posjednik predmetne nekretnine te da slijedom toga nije niti mogla steći vlasništvo dosjelošću, je u potpunosti neosnovan jer je iz iskaza svjedoka, čije iskaze je prvostupanjski sud cijenio kao istinite i uvjerljive, nedvojbeno utvrđeno da su J. V., a potom i tužiteljica u poštenom, savjesnom i neometanom posjedu preko dvadeset godina, odnosno od 1998. godine.

 

              13. Člankom 159. stavak 1. ZV je navedeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Nadalje je stavkom 2. članka 159. ZV propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. članka 159. ZV je regulirano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

              14. Kako je na temelju provedenih dokaza kao i njihovom ocjenom utvrđeno da su ostvareni uvjeti iz prethodno navedene odredbe članka 159. ZV za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini dosjelošću, to je stoga pravilna i zakonita prvostupanjska odluka koju žalbeni prigovori ničim nisu mogli dovesti u sumnju.

 

              15. Odluka suda prvog stupnja o naknadi parničnog troška iz stavka II. izreke prvostupanjske presude temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP i na odgovarajućoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

 

              16. Slijedom navedenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude, uz primjenu odredbe članke 368. stavak 1. ZPP.

 

              17. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava žalbe, primjenom članka 166. stavak 1 ZPP, u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Sisku 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

                                                                                                  Ivan Stipčić, v.r.