REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 123/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog O. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. u svezi čl. 37. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog O. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 16. lipnja 2020. br. K-769/2019. i presuda Županijskog suda u Rijeci od 13. listopada 2021., br. Kž-422/2020-7, u sjednici održanoj 1. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog O. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 16. lipnja 2020., br. K-769/2019., i presuda Županijskog suda u Rijeci od 13. listopada 2021., br. Kž-422/2020-7, O. B. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. u svezi čl. 37. KZ/11., a T. G. zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11., pa su optuženici na temelju tih zakonskih odredbi osuđeni na kazne zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, svaki.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na temelju čl. 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), podnio je osuđeni O. B., putem branitelja
III Kr 123/2022-3
M. P., odvjetnika iz Z., zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08. Podnositelj predlaže „…. pobijanu presudu ukinuti radi novog odlučivanja pred prvostupnim sudom …", te u smislu odredbe čl. 518. st. 4. ZKP/08. odlučiti "… o odgodi odnosno prekidu izvršenja pravomoćne presude …".
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, niti je tijekom postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno podnositelj nije u pravu da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
7. Načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo optuženika sastavni su dijelovi prava na pravični postupak, prava koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da konfrontacijsko pravo iz čl. 6. st. 3. t. d) Konvencije nije apsolutno, ograničenje tog prava obrane mora biti dostatno kompenzirano kako bi kazneni postupak, kao cjelina, bio pravičan. Opseg „čimbenika protuteže“, koji bi bili potrebni da postupak u cjelini bude pravičan, ovisi o kompenzirajućoj snazi tzv. potkrjepljujućih dokaza. Što su potkrjepljujući dokazi snažniji, to je manje vjerojatno da će nekonfrontirani dokaz biti odlučujući. Naše pozitivno kazneno postupovno pravo uređuje situaciju kada svjedok nije ispitan uz poštivanje načela kontradiktornosti. Naime, članci 234. i 235. ZKP/08. propisuju da se i tada može pročitati njegov raniji iskaz ali se, primjenom odredbe članka 411. st. 4. ZKP/08., na takvom iskazu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
8. Podnositelj zahtjeva potpuno pogrešno tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio nekonfrontirani iskaz T. G., odnosno da je osuđujuću presudu u odlučujućoj mjeri, „… suštinski …“, temeljio na tom „… nekonfrontiranom dokazu …“. Zanemaruje kako se pravomoćna presuda temelji ne samo na iskazu T. G. koji je bio konfrontiran, već i na ostalim materijalnim i personalnim dokazima (npr. pismeno W. U., iskaz ošt. J. L.).
9. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, T. G. je prvotno bio ispitan u istrazi, a kojem ispitivanju, doista, nije prisustvovala obrana. On je detaljno iskazivao o odnosnom kaznenom djelu, priznajući u cijelosti njegovo počinjenje te jasno imenujući osuđ. O. B. kao poticatelja. Tada se, nedvojbeno, radilo o nekonfrontiranom iskazu, na kojem se ne bi mogla, isključivo ili u odlučujućoj mjeri, temeljiti osuđujuća presuda.
9.1. Međutim, podnositelj zahtjeva ignorira naknadno ispitivanje G. u kontradiktornom postupku, na raspravi 4. studenog 2013., kada je ostao u cijelosti kod svoje ranije obrane dane kod državnog odvjetnika. To što je u daljnjem tijeku postupka iskoristio svoje pravo ne iznositi obranu, a potom je obranu i izmijenio, ne dovodi u pitanje
III Kr 123/2022-3
zakonitost njegovog iskaza u kontradiktornom postupku. Osim toga, već je dva puta bilo odlučeno o prijedlogu osuđenika za izdvajanje tog iskaza (Kov-48/2012 i K- 106/2012) kada su bili razložno otklonjeni njegovi prigovori.
10. Osuđujuća se presuda, dakle, nije temeljila na nekonfrontiranom dokazu, a paušalne tvrdnje podnositelja zahtjeva kako je nekonfrontirano ispitivanje T. G. iz istrage „… bio isključiv ili u odlučujućoj mjeri temelj za osudu …“, jednostavno su netočne. Naime, kako je to već navedeno, osuđujuća se presuda temeljila i na drugim, kako materijalnim tako i personalnim, dokazima. Nije se radilo ni o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08., nije došlo do povrede konfrontacijskog prava, niti su osnovani prigovori podnositelja zahtjeva o navodnoj povredi prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom.
10.1. Ovakvi su prigovori podnositelja zahtjeva usmjereni na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i vjerodostojnosti obrane T. G.. S obzirom na takav sadržaj zahtjeva, o njemu se u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može raspravljati. Naime, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima.
11. Nasuprot daljnjoj tvrdnji podnositelja zahtjeva, pravomoćna presuda sadrži relevantne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, pa nema govora o navodnoj povredi prava na obrazloženu odluku. Neosnovanim tvrdnjama kako pravomoćna presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, upire se na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.
12. Nije točna tvrdnja podnositelja zahtjeva kako je drugostupanjski sud "… ignorirao žalbene razloge, u situaciji nužnosti ocjene, s jedne strane konfrontacijskog načela, a s druge strane, zakonitosti dokaza …", pa nije ni ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
12.1. Podnositelj zahtjeva, prvo, ignorira sadržaj žalbe na prvostupanjsku presudu, a potom i sadržaj drugostupanjske odluke. Naime, iz drugostupanjske presude proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenik isticao u žalbi. Jasno je istaknuto da se presuda temelji na zakonitom dokazu, a vjerodostojnost obrane T. G. potkrijepljena je i drugim izvedenim dokazima. Cijeneći žalbene razloge, drugostupanjski sud je izložio kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je osuđeni O. B. počinio odnosno kazneno djelo. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Obrazloženje presude bilo je, dakle, u potpunom suglasju sa odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08.
13. S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22.)
III Kr 123/2022-3
odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 1. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
