Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-870/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednica vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parecn kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. B., P., OIB: ..., zastupan po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. d.o.o., OIB: ..., zastupan po punomoćniku N. B.-S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1642/2018-95 od 5. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično uvažava pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1642/2018-95 od 5. srpnja 2021.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na iznos od 53.140,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisnog u izreci pod točkom I. pobijane presude, tekućem na iznos od 48.000,00 kn od 17. listopada 2017. do isplate te na iznos od 5.140,00 kn od 5. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, te u cijelosti pod točkom II. i IV. izreke pobijane presude.

b) preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1642/2018-95 od 5. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da se za više dosuđeni iznos od 53.140,00 kn do iznosa od 62.067,50 kn (dakle za razliku od 8.927,50 kn), te na iznos od 48.000,00 kn do više dosuđenog iznosa od 55.642,50 kn (dakle za razliku od 7.642,50 kn) te od iznosa od 5.140,00 do više dosuđenog iznosa od 6.425,00 kn (dakle za razliku od 1.285,00 kn), zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku C. d.o.o., H., OIB: ... isplatiti tužitelju M. B. iz P., OIB: ... iznos od 62.067,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a tekućim na iznos od 55.642,50 kn od 17.10.2017. do isplate te na iznos od 6.425,00 kn od 5. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. B. u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku C. d.o.o., H., OIB: ... isplatiti tužitelju M. B. iz P., OIB: ... iznos od 104.067,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.

2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a tekućim na iznos od 77.067,50 kn od 17.10.2017. do isplate te na iznos od 27.000,00 kn prema kamati kako slijedi:

- 1.500,00 kn od 15.05.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.06.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.07.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.08.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.09.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.10.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.11.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.12.2016. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.01.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.02.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.03.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.04.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.05.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.06.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.07.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.08.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.09.2017. g. do isplate,

- 1.500,00 kn od 15.10.2017. g. do isplate, kao i u dijelu zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete od 6.425,00 kn za period od 17. listopada 2017. pa do 5. srpnja 2021."

III. Nalaže se tužitelju M. B. iz P., OIB: ... naknaditi tuženiku C. d.o.o., H., OIB: ... troškove parničnog postupka u iznosu od 6.400,23 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 5. srpnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 105.019,77 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u djelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete preko zatraženog iznosa pod točkom II. izreke pobijane presude kao i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žali se i tuženik i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu stranke su u cijelosti osporile žalbene navode protivne strane predlažući da se žalbe odbiju kao neosnovane.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadom neimovinske i imovinske štete koje je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu 17. listopada 2017. a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka potvrdio je u bitnom slijedeće:

- da je uvidom u rješenje HZZO-a od 17. veljače 2017. razvidno da je tužitelju ozljeda koja je pretrpio 7. travnja 2016. priznata kao ozljeda na radu,

- da je uvidom u prijavu o ozljedi na radu razvidno da je dana 7. travnja 2016. došlo do ozljede tužitelja na otoku Braču na način da je tužitelj nestručno rukovao sa radnom opremom koja nije bila dio radnog procesa te je pao na betonsku podlogu s visine od 3,65 metara.

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se ozljeda dogodila 7. travnja 2016. na privremenom radilištu na otoku Braču gdje je tuženik obavljao poslove adaptacije objekta., da je tužitelj prema vlastitoj izjavi trebao ukloniti otpadni materijal na način da ga je utovario u kolica te je namjeravao isti spustiti uz pomoć dizalice sa terase u dvorište., da se dizalica nalazila na terasi, te je prilikom aktivacije dizalice došlo do prevrtanja dizalice te je tužitelj zajedno s dizalicom pao sa terase objekta.,

- da iz ugovora o radu koji prileži spisu proizlazi da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika, počevši od 1. siječnja 2016., koji ugovor je zaključen na određeno vrijeme do 31. svibnja 2016.

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. veljače 2018. proizlazi da je kod tužitelja kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40%, zbog čega ima pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. srpnja 2020. je utvrđeno da je tužitelju zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12. lipnja 2020,

- da je prema izjavi P. K. dizalica ostavljena na terasi zbog učestalih krađa, bila je vidno odvojena od strujnog kruga i odvojena od podloge.

- da iz iskaza svjedoka P. K., a inače je poslovođe gradilišta proizlazi da je tužitelj trebao na već gotovom stambenom objektu izvaditi jedan prozor iz zida i pomaknuti ga na drugo mjesto, i za obavljanje tog posla nije trebalo korištenje građevinske dizalice, koja dizalica je bila izvan funkcije, zaključana u prostor objekta kako ju netko ne bi otuđio. Gradilište je bilo već završeno i za daljnje radove nije bilo potrebno korištenje građevinske dizalice, a da je tužitelju bliže i brže bilo odnijeti šutu u kantama, nego stavljati dizalicu u funkciju. Dizalica da nije bila spojena u struju,pa pretpostavlja da je tužitelj spojio u struju i samim time nije ju pravilno stavio u funkciju dizalicu jer se ona uvijek mora učvrstiti u podlogu, a više se nije mogla učvrstiti u podlogu jer je objekt bio završen. Nije se koristila već mjesec dana,a moglo se uočiti da dizalica nije u funkciji po tome što nije bila učvršćena u podlogu, te se nije mogla učvršćivati.

- da je svjedok M. A. iskazao da je toga dana radio na gradilištu, ispred kuće u bazenu, gdje ga je u jednom trenutku tužitelj pozvao da zakači kolica na dizalicu, i on si je kolica podigao na terasu. Ta dizalica bila je van snage i nije se koristila već oko mjesec dana. To je tužitelj znao jer je on demontirao tu dizalicu zajedno sa svjedokom i pomaknuo je sa terase jer se stavljala izolacija., da je tužitelj mogao vidjeti da ona nije učvršćena, niti se mogla učvrstiti jer je na podlogu u međuvremenu stavljena izolacija., da ne zna što je bilo tužitelju da se sjetio pomicati dizalicu i spajati je na struju, da je dan prije nezgode tužitelj bio radio na gradilištu, poslovođa mu je dao zadatak da pomakne prozor na drugo mjesto te da očisti otpadni materijal, a od tih radova moglo je nastati otprilike tri kante otpadnog materijala, što je trebalo iznijeti van, a bilo je bliže izbaciti to lopatom. Poslovođa nije bio na gradilištu, dolazio je povremeno po potrebi, dan ranije je rekao što se radi na gradilištu, te isti nije trebao upozoravati tužitelja da dizalica nije u funkciji jer su svi to znali jer su zajedno pomicali dizalicu.

- da iz iskaza svjedoka A. L. proizlazi da je bio na gradilištu toga dana kada se dogodio štetni događaj, međutim bio je u prizemlju, a tužitelj je bio na katu te nije mogao vidjeti nastanak štetnog događaja., da je ranije radio s tužiteljem na tom gradilištu, nekih pet mjeseci i da su koristili dvije dizalice, koje se prilikom korištenja moraju učvrstiti u podlogu. Prije odlaska s gradilišta dizalicu su pomaknuli na terasu, ona je tako ostavljena, izvan funkcije kako ju netko ne bi ukrao. Nije bila pričvršćena za podlogu, na ploči se postavljao kamen. Nakon Uskršnjih blagdana ponovno su se vratili na gradilište, svjedok nije znao da će tužitelj koristiti dizalicu niti je to mogao vidjeti. Kada su se vratili na gradilište znali su da dizalica nije pričvršćena za podlogu jer se nalazila na istom mjestu gdje su je ostavili ranije. Prije rada nitko je nije pričvrstio za podlogu. Dizalica je bila iskopčana iz struje, a on je nije ukopčao u struju nakon povratka na gradilište.

- da iz iskaza direktora tuženika B. K. proizlazi da je bio na Braču dan prije štetnog događaja, gdje su došli radnici tužitelj, A. L. i A., kao i P. K. Otac direktora P. K. dao je nalog tužitelju da ištema dio zida površine 60x60 cm. Njemu je poznato da je 6. travnja 2016. dizalica bila na terasi ali nije bila u funkciji, na terasi je bio postavljen izolacijski sloj, a dizalicu su uvijek ostavljali gore na terasi kako bi se zaključala da se spriječi krađa u vrijeme kada radnici odlaze kući. Dizalica se nalazila na terasi, bila je povučena natrag i nitko se njome nije služio niti se trebao služiti jer nije bilo posla za kojeg bi se koristila dizalica. Objekt je bio u završnoj fazi, na terasi je bila postavljena izolacija i nadbeton. Izolacija je bila gotova. Bilo je moguće vidjeti je li dizalica pričvršćena za podlogu jer se ista pričvršćuje metalnim šipkama koje se buše kroz podlogu, što je vidljivo golim okom. Odgovorna osoba na gradilištu toga dana bio je P. K. koji je toga dana išao u Knin po kamion, te se vraćao na Brač. Dizalica je bila zaključana te se do nje nije moglo osim iz objekta, iz dnevnog boravka, koji objekt je bio zaključan. Ulazna vrata objekta bila su zaključana i izlazna vrata na terasu bila su zaključana. Tužitelj je radio na radnom mjestu pomoćnog radnika, što znači da pomaže kvalificiranim radnicima. Korištenje dizalice pretpostavlja sudjelovanje više radnika u izvođenju operacije, jedan radnik dolje a drugi gore, i po potrebi još jedan koji će dovoziti teret.

- da iz iskaza tužitelja M. B. proizlazi da je radio kod tuženika od studenoga 2015. na gradilištu na Braču, da bi 13. ožujka 2016. otišao u Zagreb raditi na gradilištu u Zagrebu, gdje su radili par dana pred Uskrs, nakon čega su otišli kući, da bi se nakon Uskrsa vratili na Brač. Na Brač su stigli 5. travnja navečer, a 6. travnja dolaze na gradilište. 6. travnja tužitelj dobiva radni zadatak da proširi prozor za što je bilo potrebno štemati zid. Tužitelj da je odštemao dio zida, ali nije maknuo šutu, te se 7. travnja ponovno vratio na gradilište, zajedno s L. i A. Tužitelj uočava da se na dizalici nalazi motor kojeg nije bilo na dizalici kada je došao na gradilište 6. travnja., a također je vidio da je kabel izvučen od dizalice do ulaznih vrata u prostoriju, a drugi kabel doveden je do izlaznih vrata na terasu. Da je konkretno uštekao dizalicu u struju, A. je otključao vrata i zakačio tačke na dizalicu, pa kada je digao tačke, natovario šutu i počeo spuštati tačke, u jednom trenutku pošto dizalica nije bila osigurana, ista se prevrnula sa terase, pa unatoč što je čučnuo, dizalica ga je uspjela zakačiti i on pada zajedno s dizalicom. Da nije obraćao pažnju da ona nije pričvršćena za podlogu, a vidio je da je na katu na terasi stavljen nadbeton, koji dolazi na izolaciju. Da nije bilo drugog načina da se iznese šuta iz objekta, tačke se ne mogu prevoziti, jer se na kat dolazi stepenicama, a kada bi se nosio u kanti, trebalo bi vremena i puno hoda jer je odlagalište daleko, a poslodavac nije rekao da dizalica nije osigurana, odnosno pričvršćena, i nitko mu nije rekao da ne koristi tu dizalicu., da ga radnik A. nije probao spriječiti da koristi dizalicu, niti ga je upozorio da bi s nečime trebao dodatno pričvrstiti dizalicu.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu dipl. ing. G. Č. proizlazi da su radnici dužni prije početka korištenja dizalice provjeriti jesu li svi dijelovi dizalice postavljeni na svoja mjesta te je li dizalica pričvršćena na mjestu spuštanja. Ukoliko radnik primijeti neku neispravnost, dužan je istu prijaviti neposrednom rukovoditelju i ne započinjati rad. Vještak dalje navodi da se sa dizalicom uslijed koje je tužitelj zadobio ozljede nije moglo upravljati na siguran način, iz razloga jer nije bila sigurno stabilizirana na čvrstoj podlozi. Sredstvo rada sa kojim nije dozvoljeno raditi stavlja se izvan funkcije uz natpis "Ne koristi, izvan funkcije" i slično, kako bi se radnici koji nisu upoznati upoznali s novonastalom situacijom. Vještak također navodi da je sigurni način fiksiranja dizalice čvrstim rastavljivim spojem u betonsku podlogu, te da građevinski radnik ne smije započeti rad s dizalicom ukoliko ista nije adekvatno fiksirana. Vještak se dalje očitovao navodeći da je prilikom svakog premještanja na drugo gradilište ili na drugu lokaciju na gradilištu potrebno provesti ispitivanje od strane ovlaštenih osoba, te da se ukoliko dizalica koristi nakon premještanja na istom gradilištu, a da ponovno nije prethodno ispitana od ovlaštenog trgovačkog društva, ne postupa se u skladu sa pravilima zaštite na radu. Vještak zaštite na radu se također osvrnuo na obvezu radnika da obavlja posao sa dužnom pažnjom, te da vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, te da prije početka rada pregleda mjesto rada, a o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca odnosno neposrednog rukovoditelja.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. M. M. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede između kojih postoji uzročno posljedična veza s dinamikom nastanka štetnog događaja., da je tužitelj dugi niz godina prije štetnog događaja bolovao i liječio probleme s kralježnicom, posebice sa lumbalnim dijelom, što je vještak uzeo u obzir prilikom ocjene, te je navedeno isključio iz opsega štetnih posljedica., da su nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu posttraumatske artroze desnog kuka koja se manifestira u bolovima i ograničenom opsegu pokreta kuka u srednjem stupnju, u vidu skraćenja desnog donjeg ekstremiteta radi kojeg je biomehanika tijela tužitelja poremećena sa pogoršanjem pre-egistentnih tegoba sa kralježnicom u vidu pojačanja bolova i ograničenja autonomije. Prisutno je umanjenje opsega pokreta desne podlaktice i šake u lakom do srednjem stupnju.,

- da je u štetnom događaju tužitelj doživio:

- primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede,

-u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana,

-srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana.,

-tužitelj je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana.,

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, i to u razdoblju od 18. travnja 2016. do 11. kolovoza 2016. u opsegu od 3 sata dnevno, od 1. rujna 2016. do 8. rujna 2016. u opsegu od 2 sata dnevno, od 8. rujna 2016. pa do 8. prosinca 2016., 1 sat dnevno, od 8. prosinca 2016. pa narednih šest tjedana u opsegu od 6 sati tjedno za obavljanje težih poslova te u periodu od 9. listopada 2017. pa narednih četiri tjedna u opsegu od 6 sati tjedno za obavljanje težih poslova.,

-da je kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja nastupilo umanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 28%., a isto tako kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju,

- da je sve prigovore tužitelja vještak otklonio očitovanjem u dopisu od 10. ožujka 2021. u kojem je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.,

- da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužitelju no da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja time i nastaloj šteti u udjelu od 50%, obzirom da tužitelj nije postupio sa dužnom pažnjom, odnosno nije pregledao mjesto rada prije početka korištenja dizalice i provjerio činjenicu je li dizalica fiksirana za podlogu, a osobito je to trebao provjeriti pored činjenice da je imao saznanja o tome da je na terasi postavljen izolacijski sloj i nadbeton koji se više ne buši radi fiksiranja dizalice.

8. U ovoj fazi postupka sporna je odgovornost poslodavca za naknadu štete iz radne nesreće, a sporna je i odgovornost tužitelja kao i visina naknade.

9. Kako se u konkretnom slučaju radi o ozlijedi na radu valja primijeniti odredbe članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17 – dalje u tekstu: ZR) , i članka 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 18/14, 154/14, 98/18 i 96/18, dalje u tekstu ZZR koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi te na odredbe članka 19., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Prema odredbi članka 25. ZR-a poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom, po načeli objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a određeno je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Odredbom članka 1092. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženje sniženu naknadu s time da kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta sud će dosuditi i naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

12. Iako tužitelj u žalbi osporava svoju odgovornost takvi navodi nisu osnovani.

13. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj ozlijedio svojom grubom nepažnjom zanemarujući osnovna pravila zaštite na radu na način da nije provjerio činjenicu je li dizalica učvršćena za betonsku podlogu prije početka rukovanja dizalicom. Naime, s jedne strane poslodavac je rasporedio tužitelja na rad pomoćnog građevinskog radnika na gradilištu da izradi novi otvor za prozor na prvom katu objekta, te ukloni nastali otpad, dok je s druge strane tužitelj propustio postupati sa nužnom pozornošću iako mu je bila poznata opasnost ukoliko se rukuje s dizalicom koja je izvan funkcije odnosno koja nije učvršćena za betonsku podlogu (obaveza iz članka 77. ZZR-a) tim više što je tužitelj kao pomoćni građevinski radnik mora i trebao znati za opasnost od dizalice koja nije učvršćena za betonsku podlogu prije početka rukovanja, sa kojom se i ozlijedio. S druge strane tuženik je trebao nadzirati rad tuženika, te na predmetnu dizalicu staviti oznaku "izvan funkcije, ne koristiti" ili bilo kakvo drugo upozorenje da se navedeno sredstvo rada nalazi izvan funkcije, a što nije učinio kako je to nesporno u postupku utvrđeno. Ovim je ujedno i odgovoreno na žalbene navode stranaka glede suodgovornosti, odnosno doprinosa u vlastitoj šteti.

14. Stoga ovaj sud dijelom uvažavajući žalbene tuženika, suprotno stavu prvostupanjskog suda glede suodgovornosti (od 50%), smatra da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja sa 60% (članak 1092. ZOO-a) a poslodavac-tuženik sa 40%.

15. Odredbom članka 1100. stavak 1. propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti,sud ako nađe da to težina povreda u okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade neimovinske štete i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pri odlučivanju visine novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povrede izazvane fizičkom boli, duševnom boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome ne povede težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom članka 19. stavka 2. ZOO-a određeno je kako se o pravima osobnosti u smislu navedenog zakona pored ostalog podrazumijeva pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

17. U postupku je saslušan liječnik vještak medicinske struke koji je taksativno naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjem i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete radi čega je njegovo mišljenje u cijelosti prihvatio.

18. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni i precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti i konkretnog slučaja, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se dalje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročenjem neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

19. Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti pri liječenju, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade, kao i pravno shvaćanje zauzete sa druge sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, ovaj sud ocijenio je da prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao zatraženu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u visini od 120.000,00 kuna, međutim taj je iznos valjalo umanjiti za 60% s obzirom na suodgovornost tužitelja u vlastitoj šteti što daje iznos od 48.000,00 kuna.

20. Obzirom da je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 55.642,50 kuna, to je za više dosuđeno od 48.000,00 kuna valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu a dijelom uvažiti žalbu tuženika te odbiti tužbeni zahtjev za više dosuđeni iznos (dakle za razliku od 7.642,50 kuna), slijedom čega je u smislu odredbe članka 368 stavak 1. i članka 373. ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

21. Prema odredbi članka 1095. stavak 5. ZOO-a tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog nepotpune ili djelomične sposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajanja povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja, napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

22. Kako je tužitelju zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna pomoć treće osobe i to ona vanbolnička a ne medicinska, i to u razdoblju od 18. travnja 2016. do 11. kolovoza 2016. u opsegu od 3 sata dnevno a od 1. rujna 2016. do 8. rujna 2016. u opsegu po 2 sata dnevno, a od 8. rujna 2016. do 8. prosinca 2016. 1 sat dnevno, od 8. prosinca 2016. pa slijedećih 6 tjedana u opsegu od 6 sati tjedno za obavljanje težih poslova te u periodu od 9. listopada 2017 pa naredna 4 tjedna u opsegu od 6 sati tjedno za obavljanje težih poslova. Dakle ukupno 514 sati tuđe pomoći i njege gdje je cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege sud pravilno utvrdio u visini od 25,00 kn, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava uz umanjeni stupanj suodgovornosti od 60% valjalo tužitelju dosuditi iznos od 5.140,00 kn, dok je za više zatraženi iznos valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja čime je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. U odnosu na žalbene navode tuženika glede izostanka obrazloženja utvrđivanja visine naknade neimovinske štete po pojedinim utuženim vidovima, ovdje valja napomenuti da za razliku od ZOO/91, ZOO/05 neimovinsku štetu sagledava unutar povrede prava osobnosti. Posljedica je to prihvaćanja objektivne koncepcije neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete, sastavnicu neimovinske štete ne čine više isključivo “tjelesni i duševni bolovi, te strah”, već težina povrede osobnog neimovinskog dobra i posljedice te povrede. Dok “okolnosti slučaja” (konkretizacija) opravdavaju ili ne povredu prava osobnosti.

24. Iako je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, to nije trebalo na temelju odredbe članka 166. stavaka 2. u svezi s člankom 154. stavka 2. preinačiti odluku o troškovima postupka. Tužena određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, dok žalba tužitelja u pogledu troškova postupka nije osnovana.

25. Zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

26. U nepobijanom djelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Splitu, 1. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.